Ang Lee s nagradom Zlatni lav za film 'Lust, Caution' prošle subote u Veneciji; prije dvije godine za film 'Planina Brokeback' također je dobio najveću nagradu tog slavnog festivalaNakon što je prije dvije godine osvojio Zlatnog lava za film “Planina Brokeback”, tajvanski redatelj Ang Lee (53) ponovno je osvojio istu nagradu na ovogodišnjem festivalu u Veneciji za film “Lust, Caution”. Kao i u filmu “Planina Brokeback”, Ang Lee se bavi emocijama i seksom koji su neprilični za mjesto i vrijeme u kojima se radnja filma odvija. Ovog puta, radnja je smještena u Šangaj 1938. godine, kada se mlada Chia Chi (Tang Wei) uključuje u mladu glumačku družinu a to su zapravo članovi pokreta otpora. Njezin je zadatak da zavede gospodina Yeea (Tony Leung) koji je suradnik japanskih okupatora te ga namami u klopku kako bi ga pripadnici otpora ubili. Plan u posljednji trenutak propada jer je Yee otputovao. Tri godine kasnije, svi se ponovno susreću i Chia Chi ponovno treba zavesti Yeea koji je sada šef policije u Šangaju. Postaju ljubavnici, film je prepun scena seksa, a Chia Chi više nije sigurna želi li predati Yeea članovima pokreta otpora.

Seks i osjećaji na različite načine dominiraju Leejevim filmovima. Njegov drugi film “Wedding Banquet”, za koji je nagrađen Zlatnim medvjedom u Berlinu, bavio se kineskim homoseksualcem koji fingira vjenčanje kako bi zadovoljio svoje tradicionalne roditelje. Slično je bilo s filmom “Razum i osjećaji” (Sense and Sensibility) iz 1995., njegovim prvim američkim filmom, kao i s filmom “Ledena oluja” (The Ice Storm) iz 1997. s Kevinom Klineom i Sigourney Weaver koji govori o obitelji koja eksperimentira s neobaveznim seksom i provodima. Godine 1999. odlazi u Kinu kako bi snimio film “Tigar i zmaj” (Crouching Tiger, Hidden Dragon), borilačku fantaziju koja mu je donijela nominaciju za Oscara. U Hollywoodu su mislili da je postao idealan za ekranizaciju stripa “Hulk” koji 2003. nije postigao onakav uspjeh kako se očekivalo ali je do uspjeha došao dvije godine kasnije filmom “Planina Brokeback”, koji je osvojio tri Oscara.

Kada smo se, ekskluzivno za Nacional, susreli s Ang Leejem u Veneciji, nakon premijere njegova filma, prvo smo ga podsjetili da je “Black Book”, film vrlo slične tematike iz II. svjetskog rata, prošle godine prikazan u Veneciji. Režirao ga je Paul Verhoeven koji je ove godine bio član žirija. “Nisam gledao film ‘Black Book’ ali se nadam da će se moj film dopasti Paulu Verhoevenu”, rekao nam je Lee tiho i povučeno, kakav je bio tijekom cijelog razgovora.

NACIONAL: Prije no što je prikazan u Veneciji, vaš film izazvao je polemike jer se službeno radi o tajvansko-kineskom filmu a na festivalu je prikazan kao kineski film, zbog čega su Tajvanci prigovarali.
- Film je kao koprodukcija snimljen u Kini ali kada je navedeno da se radi o kinesko-tajvanskoj produkciji onda su se ljudi na Tajvanu počeli buniti jer smatraju da tako ispada da je Tajvan dio Kine. To je politički problem, vrlo kompliciran koji se, izgleda, ne može riješiti. Svi znaju da dolazim iz Tajvana i volio bih kada bi se odnosi između Kine i Tajvana mogli srediti ali to je problem s kojim ne želim opterećivati publiku. Bitno je da film govori sam za sebe da ga publika vidi. Otkad sam počeo snimati filmove i dobivati nagrade na festivalima, a to je počelo s filmom „Wedding Banquet“ stalno se javljaju problemi oko odnosa Kine i Tajvana vezani za moje filmove.

NACIONAL: Zašto ste, nakon uspješne karijere u Americi, sada odlučili snimiti film u Kini?
- Sve se dogodilo sasvim slučajno. Smatrao sam da je sada najbolje vrijeme da napravim film prema kratkoj priči Eileen Chang o čemu sam razmišljao godinama. Znao sam da će mi biti teže napraviti jedan kineski no tri američka filma ali odlučio sam da je sada vrijeme za to. Kineska kinematografija je daleko manja od američke, tamo nije lako snimiti film, morao sam tjedne trošiti na nebitne stvari. Tehnički je bilo teško, lokalni filmski radnici ne znaju se služiti najnovijom filmskom tehnologijom iz Hollywooda. Morao sam dovesti produkciju iz Amerike i nadam se da su Kinezi nešto naučili, da će se njihova filmska industrija sada brže razvijati. I psihološki mi je bilo teško, Kinezi su se stalno pitali kakav će to film ispasti na kraju. Zato sam bio iscrpljen na kraju snimanja. No, nisam imao nikakvih drugih planova i krenuo sam u snimanje ovog filma. Imao sam osjećaj da je, nakon uspjeha filma „Planina Brokeback“, pravo vrijeme za snimanje ovog filma. Ovo je dio kineske povijesti koji nikada nije bio prikazan na filmskom platnu jer nije bio dopušten u Kini. Bilo je pokušaja da se kineski redatelji bave ovom temom, čak su željeli napraviti film prema ovoj kratkoj priči, ali im je to bilo zabranjeno. Ništa im nije bilo dopušteno, čak ni da se bave tim godinama rata. Ja sam, na sreću, imao reputaciju, utjecaj i sredstva s kojima sam mogao snimiti ovaj film. Osim toga, nakon uspjeha filma “Planina Brokeback” ljudi diljem svijeta, pa tako i u Kini, vjerovali su u mene. To vjerovanje je ponekad opterećujuće. Osim toga, romansa, seksualnost, što se događa u unutrašnjosti svakog bića, to je tema koja me okupira još od filma „Tigar i zmaj“. Moram priznati, jako sam se bojao te kratke priče. U osnovi jedino što sam morao bilo je otarasiti se tog straha. Više sam se bojao kako ću tu priču prikazati na platnu no kako ću prikazati homoseksualnu ljubav dva kauboja u Americi.

---

NACIONAL: Je li vam bilo teško zato što vam je tema filma bliska i odvija se u Kini?
- Upravo tako, ovo je vrlo osobna tema, bliska mome srcu, a bilo mi je teško i zato što je to povijesni film ali još uvijek ima živih ljudi koji se sjećaju tog perioda i koji će na svoj način komentirati kako sam prikazao Šangaj s početka Drugog svjetskog rata. Zato sam se morao posebno posvetiti radu s glumcima kako bi doista izgledali kao mladi revolucionari, pripadnici pokreta otpora, početkom rata. To su stvari koje umaraju jer se redatelji takvim stvarima inače ne bave. No, ja sam morao i to me izmorilo.

ANG LEE, tajvanski redatelj filma 'Lust, Caution' za koji je dobio Zlatnog lava na festivalu u Veneciji, na crvenom tepihu s glumcima iz filma: Tonyjem Leungom, Tang Wei, Wang Leehom i Joan ChenNACIONAL: Što je za vas tako fascinantno u priči filma da ste se upustili u tako težak projekt?
- Dvije stvari su me fascinirale. Jedna je patriotizam, nešto uz što smo svi odrastali. Znate, kod nas nije bilo većinske religije te smo odrastali uz patriotizam, stariji su nas kao djecu stalno učili patriotizmu. Nije bilo ni ideologije, tako da je patriotizam bio najutjecajniji dio kineske kulture. Sve to došlo je iz vrlo patrijahalnog društva a razvilo se tijekom rata protiv najvećeg neprijatelja, a to je Japan. Druga stvar koja me fascinirala bila je autorica priče, Eileen Chang, žena koja je odlučila pisati o tim vremenima iz kuta ženske seksualnosti. To me na trenutak i prestrašilo. Osim toga, s lakoćom se mogu identificirati s likom Wong Chia Chi koja pronalazi sebe glumeći ljubavnicu. I ja sebe pronalazim snimajući filmove. Fikcija je način da dođemo do istine. Zato čitamo knjige, gledamo filmove i kazališne predstave, kako bi bezbolnije došli do istine. Sve me to tjeralo da snimim film na temelju priče koja je napisana na samo 28 stranica.

NACIONAL: Do koje ste istine došli kada ste završili snimanje ovog filma?
- To ne želite znati, vjerujte mi. Istina do koje sam došao ima veze s okrutnošću i brutalnošću. Ona govori o tome koliko je ponižavajuća veza između muškarca i žene i za vrijeme rata. Autorica knjige je koristila tu metaforu kako bi istražila muško-ženske odnose kao ključnu životnu okupaciju. Postavlja se pitanje tko u toj ljubavnoj vezi tijekom rata okupira koga, tko muči koga, može li se do istine doći samo ako uzrokuješ nečiju bol. U ovom filmu ta tema slama srce jer je glavna glumica spremna izdati svoju domovinu Kinu jer pomisli da se njezin neprijatelj zaljubio u nju.

NACIONAL: Koliko vam je bilo teško snimati scene seksa u filmu „Lust, Caution“ i koliko su vam one bile važne?
- To su bile najteže scene koje sam ikada snimao u svojoj karijeri. Scene seksa su za mene vrhunac glume, vrhunac govora tijela, nešto što se ne može izgovoriti već se samo može iskazati u tjelesnom kontaktu. To je ključ filma, glavna glumica mora glumiti kako bi zadobila povjerenje svog neprijatelja, kao što ja kao redatelj moram zadobiti povjerenje publike. U tim scenama seksa ona zapravo glumi žrtvu ispitivanja, način na koji je on koji mrzi samog sebe gleda, je zapravo traženje istine u njezinim očima. On tu istinu traži i tijekom seksa u kojem su njihova tijela isprepletena. Ljudi su govorili kako je nemoguće voditi ljubav ako se onako isprepletu tijela ali ta isprepletenost govor je tijela.

NACIONAL: Kina je vrlo konzervativna glede seksa na filmu. Je li mlada kineska glumica Tang Wei uopće znala da će morati glumiti u scenama seksa?
- Nije imala pojma što je čeka na snimanju filma ali je glumila jako prirodno. Za Tonyja Leunga, njezina partnera u filmu, to je bio izazov jer je on vrlo iskusan glumac. Ne bih želio da se te scene seksa u medijima koriste na krivi način jer smo, po mom mišljenju, uhvatili nešto iskreno, i prenijeli to na platno. Kad snimam scene seksa onda nastupa neka vrst seks psihologije, znate da je nešto u zraku i trebate pustiti glumce da sami odluče koliko daleko žele ići.

NACIONAL: Mislite li da ćete zbog scena seksa imati problema u Aziji, posebno u Kini?
- Kina će film prihvatiti drugačije od ostalih azijskih zemalja jer je Kina ratovala protiv Japana, naročito istočna Kina. S obzirom na to da ljudi u Kini shvaćaju filmove drugačije nego ljudi koji ne žive u Aziji, onda će moj film vjerojatno proizvesti određene političke probleme. Za sada nemam problema s azijskim medijima, oni shvaćaju da su scene seksa neophodne i da su bitan dio priče, šokantne su, ali ih prihvaćaju kao ozbiljne. Ono što znam jest da će scene seksa biti izrezane iz verzije koja će se prikazivati u Kini dok će u Tajvanu biti prikazana originalna verzija kao i u Americi. U Americi će film biti zabranjen za mlađe od 17 godina što će nam donijeti probleme oko reklamiranja filma. Najgore će biti na jugu Azije, tamo su konzervativniji no u Kini, tamo se na filmu ne smije prikazati ni lice muškarca ili žene dok doživljava orgazam.

PLANINA BROKEBACK iz 2005. bio je do sada najveći uspjeh za Anga Leeja i glavnog glumca Heatha LedgeraNACIONAL: Rekli ste da ste se bojali kako ćete prenijeti kratku priču na film i prikazati seks u ovom filmu. Je li to razlog što do prve scene seksa dolazi tek nakon što prođe dva sata filma?
- Nisam razmišljao na taj način, ali valjda je to bilo neophodno. Da sam snimao pornofilm onda ne bih trebao raditi uvod od dva sata. U filmu „Tigar i zmaj“ do prve borbe dolazi nakon 15 minuta i za ljubitelje tog žanra to je izgledalo kao vječnost, kao da ih varam. Po njima, trebao sam staviti scenu velike borbe na početak tako da nakon toga u miru gledaju ostatak filma. Valjda sam, u skladu s time, već nakon 45 minuta, trebao prikazati scenu seksa u filmu „Lust, Caution“.

NACIONAL: Seks je česta tema vaših filmova. Kako koristite seks kao pokretača radnje nekog filma?
- Svaki moj film ima različiti kontekst. Seks može biti katalizator za ljubav i vezu. Ne mislim da je seks isto što i ljubav ali su seks i ljubav vrlo bliski, to je nešto najintimnije u ljudskom biću. Također, i seks i ljubav su vrlo dramatični i iznimno su važan dio naših života, naročito proces uzimanja i davanja. Snimanje scena seksa je moje najbolnije iskustvo. Nemam pojma kako redatelji pornofilmova mogu snimati takve filmove jedan za drugim. Sama činjenica da se ljudi ispred mene skidaju goli kako bi snimili scenu me izluđuje, činilo mi se da sam na pola puta da odem kod psihijatra. Možda imam prevelike moralne predrasude, a možda sam sramežljiv. Ne uživam u prikazivanju tih scena, ja volim prikazati dramu. U ovom sam filmu prikazao dramu bazične ljubavne veze, osnovne životinjske porive, ono što trebamo u ljubavi i požudi, odnosno koliko oprezni moramo biti u tome kako bi održali ravnotežu. Ipak, na kraju je satisfakcija to što ljudi vole moj rad.

NACIONAL: Kakva je razlika između muško-muškog odnosa u „Planini Brokeback“ i muško-ženskog odnosa u „Lust, Caution“.
- „Planina Brokeback“ je drugačiji film, u njemu se bavim osjećajima koji nas preplavluju kad nam netko nedostaje. „Planina Brokeback“ je za mene poput raja, nešto se predivno i čisto dogodilo, nešto što oni sami nisu mogli shvatiti. Pokušali su se vratiti ali nisu mogli. Sve je postalo iluzija. Sumnjičav sam po pitanju toga da ljudi mlađi od 30 godina mogu shvatiti taj film jer mislim da oni ne mogu prepoznati osjećaj kada nam netko nedostaje. To je tema za ljude u srednjim godinama. Dok je „Planina Brokeback“ raj, „Lust, Caution“ je pakao. Moramo se spustiti u pakao da bi otkrili istinu. Dok sam radio “Planinu Brokeback” osjećao sam se zdravo, taj film mi je omogućio da se oporavim od iscrpljenosti sa snimanja filmova “Tigar i zmaj” i “Hulk”. Bio je pun ljubavi. „Lust, Caution“ je sušta suprotnost, to je bilo mučenje.

NACIONAL: Reklo bi se da vrlo elegantno prelazite sa snimanja filmova u Americi na snimanje filmova u Aziji i obratno. Vi živite u Americi ali gdje kulturološki pripadate?
- To možda tako izgleda, ali nije lagano, zapravo je vrlo teško i naporno. Najiskreniji odgovor na vaše pitanje bio bi - osjećam se kao da živim u filmovima. Snimanje filma, jedan za drugim, je moj dom. Tako se doista osjećam. U New Yorku imam svoj dom zato jer tamo živi moja obitelj, supruga i djeca i kada dolazim u New York osjećam se kao da dolazim doma. Međutim, vrlo često putujem u Tajvan kako bih posjetio moju obitelj, majku, brata i sestru, te se također u Tajvanu osjećam kao kod kuće. No tamo baš nemam neku slobodu jer me ljudi prepoznaju na ulici i stalno mi prilaze pa se na Tajvanu uopće ne mogu odmoriti i opustiti. U obiteljskoj kući koja se nalazi na istočnoj obali Tajvana želio bih uživati ali mi ljudi to ne dopuštaju. Dakle, fizički, moj dom je New York, ali kulturološki se još uvijek osjećam kao autsajder u New Yorku.

NACIONAL: Osim što stalno putujete iz Azije u Ameriku i natrag, stalno mijenjate i žanrove filmova. Koja je nit poveznica u svim vašim filmovima?
- Konflikt između društvenih obveza i osobnih sloboda, to je ono što je prisutno u filmu „Ponos i predrasude“ ali i ostalim mojim filmovima. To je konflikt između unutarnjih demona, onoga koji stvarno jesi, i onoga koji bi želio biti.

Filmovi o zabranjenim ljubavima

Svoj prvi veliki uspjeh Ang Lee je postigao filmom "Planina Brokeback" 2005. Film govori o homoseksualnoj ljubavi dvojice kauboja u Americi koje glume Heath Ledger i Jake Gyllenhaal. Film je bio nominiran za sedam Oscara, osvojio je tri, među njima i onaj za najboljeg redatelja. Novi film "Lust, Caution" također govori o opasnoj i zabranjenoj ljubavi.