Za sve koji se dosad nisu usudili slušati klasiku jer nisu znali odakle da počnu, prva tri CD-a iz niza velikih klasičnih hitova u distribuciji Aquariusa iz Zagreba idealna su za početak. Na prvom je Nijemac Carl Orff, pionir glazbenog odgoja i najzaslužniji što smo u djetinjstvu baratali trianglima i štapićima. Svoju ljubav prema ritmu ugradio je u svoje najpopularnije djelo Carminu Buranu, nebrojeno puta imitirano u hollywoodskim filmovima. Na drugom su CD-u Slike s izložbe M. P. Musorgskog, izvorno napisane za klavir. Svjetsku su popularnost stekle u prilično zabavnoj Ravelovoj orkestraciji, iz koje kao da tu i tamo proviruje podrugljiv zvuk Bolera. Na trećem je barokna glazba kojom je G. F. Händel zabavljao engleski dvor. U ovakvim nizovima obično se podvaljuju stare i loše snimke, ali Deutsche Grammophon je preozbiljna kuća za to. Na Carmini Burani, snimljenoj 1999., čuje se podjednako dobro i divovski zbor i cvrkut triangla, a dodaci Slikama s izložbe, primjerice Noć na golom brdu pod ravnanjem Lorina Maazela, dokazuju da se i nekada znalo i te kako dobro i svirati i snimati.