Objavljeno u Nacionalu br. 618, 2007-09-18

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Kako je Milanović pomogao Sanaderu

Ivo PukanićIvo PukanićZoran Milanović je direktno pomogao Ivi Sanaderu da se riješi noćnih mora koje su ga proganjale u zadnje vrijeme. Naime, najveći strah koji je predsjednik HDZ-a osjećao pred nadolazeće izbore i zbog čega je vrlo loše spavao bila je pomisao da će SDP, odnosno njegov novi predsjednik postaviti Milana Bandića za nositelja a Ljubu Jurčića kao drugoga na listi za dijasporu. U krivu su oni koji su Milanovićevo odustajanje od “liste za Hercegovinu” protumačili mudrim potezom Zorana Milanovića, opravdavajući to tvrdnjama da SDP tamo ne bi dobio nijedno zastupničko mjesto u Saboru, kao što nije dobio ni dosad. Mislim da ta tvrdnja ne stoji, jer ako se gledaju aktivnosti Milana Bandića, onda se može vidjeti kako on već nekoliko godina posebno brine za Hercegovini i u nju ulaže.

Uz novac, kojim su grad Zagreb ili neki njegovi kooperanti pomagali Hercegovinu, itekako se vidio i Bandićev osobni angažman. Zar je Milanović mislio da se Bandić, koji je prije dvije-tri godine imao tešku operaciju na glavi, išao iz ljubavi prema trčanju mučiti na Međugorski maraton? Zar je Milanović mislio da je zagrebački gradonačelnik, zato što je veliki vjernik, gotovo svakog tjedna “sjedio” u krilu hercegovačkih fratara? Ako je mislio, krivo je mislio. Bandić je sve te aktivnosti poduzimao znajući da bi upravo dijaspora mogla odnijeti prevagu na sljedećim izborima. On je kao ljevičar više napravio za Hercegovinu i posjetio je više puta nego svi hadezeovci zajedno.

I na kraju svega Milanović je odlučio da SDP uopće ne ide na listu za dijasporu! Je li to učinio da marginalizira Bandića, znajući da bi ovaj mogao postići izvrstan rezultat u dijaspori ili je to učino zato jer su mu to zbog moralnih razloga savjetovali njegovi stratezi, teško je prosuditi. No, jedno je sigurno, Ivo Sanader, nakon što je SDP donio takvu odluku puno mirnije spava, jer njegova stranka adekvatnog protukandidata Milanu Bandiću i Ljubi Jurčiću, nije imala. A možda će upravo hercegovački glasovi biti oni koji će prevagnuti i odlučiti pobjednika izbora. Zašto je doživio izborni poraz Milanoviću će biti teško objasniti javnosti i svome članstvu, jer će ga njegovi neprijatelji unutar SDP-a odmah najuriti s mjesta predsjednika. Dakle, ovi izbori su Milanoviću biti ili ne biti, stoga je trebao iskoristiti svu raspoloživu municiju da u tome i uspije. Još jedna takva prilika mu se više nikad u životu neće pružiti. Čudno je ponašanje Zorana Milanovića kada su HSS i HSLS u pitanju. Javno ih poziva na postizbornu koaliciju ne shvaćajući da im ide na ruku, indirektno im pomažući da od Sanadera iskamče još veće beneficije. Smiješno je sada i ponašanje HSS-a i HSLS-a, koji se prave “jungferice” a svi znaju da su se neformalno dogovorili s Ivom Sanaderom. Kako Milanović ne vidi da ovaj trenutačni flert para Friščić -Adlešić s njegovom strankom znači samo jedno - ucjena Ive Sanadera. Takav politički plac je dobro poznat kod ove dvije stranke, no ovoga puta je to ipak veliko kockanje. Javnost je u Hrvatskoj ipak politčki napredovala i takvih se političkih flertova dosad nagledala, stoga ju je teško ponovno prevariti. Dvojac Friščić-Adlešić se mora odlučiti, jer ako sjede na dva stolca, mogli bi pasti s oba.

Kako je HDZ još uvijek začahuren i šulja se po provinciji ocjenjujući da, zbog tragedije vatrogasaca, još uvijek nije vrijeme za veliki miting u Zagrebu, te s njegove srane nema značajnijih vijesti i kadrovskih nagovještaja, moram se baviti SDP-om, koji je svoje ministarske adute stavio na stol. Prošli sam vikend bio kod svojih u Velikoj Gorici gdje je Tonino Picula još uvijek gradonačelnik. Tamo je vic tjedna Piculina izjava kako je spreman biti ministar obrane u novoj vladi zato jer ima menadžerska, organizacijska i diplomatska iskustva. Moji Goričani se sprdaju tvrdeći da za vrijeme svog gradonačelničkog mandata nije pokazao niti jednu od navedenih vještina. Već naprotiv, sve što se dalo usporiti i zakomplicirati i na kraju ne realizirati, taj je budući Milanovićev ministar obrane, upravo tako i napravio. A što se tiče diplomacije, tu je isto “jači”, što je pokazao i na primjeru svojeg vjenčanja. Goričani govore da ga može biti sram što se kao gradonačelnik ne želi vjenčati u svom matičnom uredu već odlazi na Karibe. Ili se srami svoga matičnog ureda i svoga grada ili je ekshibicionist. Sve može biti, samo diplomat s iskustvom ne može biti. No Picula ima sreću. Milanović ima Ranka Ostojića kojeg želi postaviti za ministra policije, pa je sigurno da Tonino Picula neće biti najgori ministar.

MORALNI ČIN ILI UDAR NA BANDIĆA

Odustajanje Zorana Milanovića od isticanja liste SDP-a u dijaspori možda ima etičku, a možda unutarstranačku političku pozadinu, ali sasvim je sigurno da najviše pogoduje Ivi Sanaderu i HDZ-u

Vezane vijesti

Vlast nije nenarodna već demokratska

Vlast nije nenarodna već demokratska

U Hrvatskoj nikada na vlasti nije bila nenarodna vlast, ma kako loša bila, već uvijek demokratska vlast koja ima izbornu legitimaciju, izjavio je na… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika