18.09.2007. / 08:18

Autor: Dubravko Grbešić

PETRARKISTIČKI KUTAK

Tenzing i Hillary

Kao što smo već ljetos najavili, pjesnik Drago Glamuzina, dobitnik Nazorove nagrade za poeziju na početku XXI. stoljeća, nekoć redaktor u Nacionalu, potom i pomoćnik glavne urednice, a danas urednik u izdavačkoj kući renomiranoj i po broju objavljenih knjiga, kao i po njihovoj kakvoći i raznovrsnosti, obećao je da će nam, “čim štogod napiše“, to svakako poslati, ali sad romansira svoju nagrađenu pjesničku zbirku (vrlo zanimljiv, rekli bismo čak inovativni, pa i inspirativni književni naum!). Dodali smo tada: Nadamo se ipak da će ga neka mjesečina kraj Omiša i njen odbljesak u moru prekinuti u proznom trudu (u kojem mu također želimo mnogo uspjeha) i natjerati ga na kakav kratki intenzivni lirski izlet, onako kako samo on umije. To ćemo bez dvoumljenja svakako odmah objaviti.

Drago Glamuzina svoje je obećanje ispunio. Hvala mu za to.

Tenzing i Hillary

Sir Edmund Hillary i Tenzing Norgay popeli su se

na Mount Everest 29. svibnja 1953.

Britanci su poslije tvrdili da je na vrh prvi stupio Hillary

a Nepalci, naravno, da je to bio Tenzing.

Njih dvojica nisu htjeli otkriti tko je bio prvi.

Prošlo je više od pedeset godina,

Tenzing je umro

a nije otkrio tko se prvi uspeo na Everest.

Hillary je još živ, ali čini se da nema namjeru

reći bilo što drugo od onog što su uvijek govorili.

Ili će to ipak učiniti, jednog dana. Nema mu se tko suprotstaviti –

kažem sam sebi dok ispijam limenku piva zavaljen u naslonjač.

Na koljenima mi je knjiga, u DVD-u film. Ponovno vraćam scene

na kojima se dobro vidi taj vrh i njegovi prvi osvajači.

Cijeli su život sanjali da se popnu na Everest.

Zamišljam tog koji je bio prvi, jer jedan je bio, sigurno, i koji

je uspio cijelo ovo vrijeme šutjeti o tome.

Nevjerojatan tip, kažem, kao da me netko može čuti u pola pet ujutro.

Svaka čast stari, dodam, kao da me i on može čuti,

a onda ustanem i stanem do prozora.

Ljudi već stoje na stanici i čekaju prvi autobus.

Maloprije su bili u krevetu a sad cupkaju na hladnoći.

Pitam se znaju li kakvu su tajnu Tenzing i Hillary skrivali cijeli život,

i bi li im to išta značilo.

A onda odem u kuhinju i zagrijem mlijeko za svog sina.

Već u sedam mora biti na treningu.

I on se penje na svoj vrh.

Nadam se da razočaranja neće biti velika,

premda znam da će ih biti. Uvijek ih ima.

I da će se nekad sjetiti Tenzinga i Hillaryja.

Ispričat ću mu tu priču, jednom

pomislim, ulazeći u sobu da ga probudim.

Drago Glamuzina

Vezane vijesti

Balada o zelenom šeširu

Šešir zelen s uzicom ispod bradebio je moj.Darovao sam ga prijateljevu sinu,mladom čovjeku na početku puta.Stoji mu kao saliven,kao što umišljam da… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika