Ovakvu situaciju nije teško zamisliti: Završila je kino premijera i polako se spuštate po stepenicama, a svjetla se još nisu upalila. U taj tren netko iz zadnjih redova vikne „Vatra“ i , kao što se može očekivati, gomilu zahvati panika i započne stampedo prema izlazu. Minutu-dvije kasnije svima postaje jasno da nikakve vatre nije bilo, a dok petoro pregaženih čeka dolazak Hitne pomoći, onaj koji je uzrokovao paniku pojašnjava „Ljudi, pa samo sam se šalio“.

Upravo ovako djeluje i histerija što se danima nezaustavljivo širi oko situacije u zagrebačkom vodovodu, a koja prerasta u nezamislivi skandal. I to, nažalost, ponajprije zahvaljujući neodgovornim medijima koji već izvještavaju kako Zagrebčani piju, ni manje ni više, nego cijanid i još gomilu otrova kakve poznaju samo iskusni kemičari i poneki član AL Qaede.

Sve je započelo kada je otkriveno da je u nekoliko zgrada u naselju Vrbani voda zagađena i neupotrebljiva, osim za ispiranje wc-a. Ili kako bi rekli stari Purgeri „Voda im je za drek“. Iako afera traje dvadesetak dana, izgleda kako su još prošle godine postojale indicije da nešto nije u redu, ali gradska birokracija nije se dala smesti u tradicionalnom ljenčarenju i provjeriti o čemu je riječ. Naposljetku je kriza eskalirala i sada se vidi kako stanovnici ovih zgrada proživljavaju istinsku kalvariju jer se kod kuće ne smiju niti istuširati, a kamoli popiti čašu vode ili skuhati ručak. Da apsurd bude potpun, nitko ne zna gdje leži uzrok. Osobno vjerujem kolegama u Newsu koji imaju informaciju da su izvođači radova, kako bi uštedjeli, umjesto vodovodnih cijevi instalirali kanalizcijske, a te se rade od nekvalitetnih recikliranih materijala koji zagađuju vodu. Sve u svemu, ružno, žalosno i tjera na zabrinutost jer se mora pitati ako se ovo dešava u Zagrebu, kako li je u drugim sredinama. Milan Bandić se napio Vrbanske vode i pozvao stanare da se otuširaju kod njega, ali ljudi koji tamo žive ne osjećaju se nimlo bolje. Uzgred, kako li će reagirati Bandić ako mu na kućna vrata pozvoni netko s ručnikom ispod pazuha i upita gdje je kupaonica?

Ali igre koje su se počele voditi oko vode u Zagrebu, smrde gore od tekućine u Vrbanima. Kao da problem nije dovoljno težak pojavljuju se priče kako je čak devet izvora pitke vode u Zagrebu prepuno kemikalija i otrova. Sve to na temelju anonimnih dojava, bez bilo kakve provjere, i naravno, „vijest“ se plasira na naslovnice. Pritom, ponavljam, nije ponuđen niti jedan konkretan dokaz da je zagrebačka voda loše kvalitete, a kamoli otrovana. Nema podataka niti o iole većem broju oboljenja koja bi izazvali kancerogeni vodovodi, ali to je ionako nemoguće. Jer takvih podataka nema.