BLACKWATEROVI PLAĆENICI su ljudi u ranim 30-ima, bivši vojnici iz cijelog svijeta, a raspolažu modernim naoružanjem, pa čak i helikopterimaNekoliko dana prošlog tjedna američki diplomati u Iraku nisu mogli putovati zemljom, čak nisu ni izlazili iz sigurne Zelene zone u središtu Bagdada, i to stoga što je iračka vlada donijela odluku kojom se američkoj zaštitarskoj kompaniji Blackwater zabranjuje rad u Iraku. Ta kompanija ima ugovor s američkim ministarstvom vanjskih poslova da ona daje sigurnosnu pratnju američkim diplomatima u Iraku. Tako su američke diplomate, ali i druge državne službenike koji djeluju u Bagdadu i unutrašnjosti zemlje pratili naoružani pripadnici Blackwatera, a ne američki vojnici. Za taj je posao Blackwater u Iraku držao oko tisuću ljudi, mahom bivše pripadnike američkih specijalnih jedinica i policije, ali i stranaca sa sličnim profesionalnim iskustvom, koji su moderno opremljeni, opskrbljeni oklopljenim automobilima i helikopterima, kao civili osiguravali zaštitu američkim državnim službenicima.

Kompaniji Blackwater je u Iraku bio na nekoliko dana zabranjen rad zbog incidenta koji se dogodio u nedjelju 16. rujna u sunitskom zapadnom dijelu Bagdada. Tamo je u posjet jednom uredu američke agencije za pomoć inozemstvu USAID stigla delegacija američkih diplomata. Dovezli su ih i u pratnji im bili pripadnici Blackwatera, a konvoju automobila zaštitu je pružao i Blackwaterov helikopter. Kada je delegacija stigla na trg Nissor pripadnici Blackwatera su zaustavili promet. Došlo je do velike prometne gužve, galame i vike, a potom je počela pucnjava. Kada se pucnjava slegla ustanovljeno je da je bilo mnogo mrtvih i ranjenih, prema raznim verzijama između 10 i 20 mrtvih i čak 25 ranjenih. Bio je to pravi pokolj.

Kompanija Blackwater je nakon incidenta objavila priopćenje da je na njen konvoj izvršen napad, da je u blizini zaustavljenog konvoja aktivirana eksplozivna naprava, a potom je počela i pucnjava, na koju su pripadnici Blackwatera odgovorili, te pod vatrom uspješno evakuirali američke diplomate iz opasne zone. U kompaniji tvrde da postoji i videosnimka incidenta, a ta je videosnimka stavljena na internet. No, irački svjedoci događaja tvrde da to nije istina. Po njihovoj verziji događaja pripadnici Blackwatera su bez ikakva razloga počeli pucati po automobilu koji se nije zaustavio na mjestu gdje su oni zaustavljali promet, ubivši u njemu bračni par i njihovo dijete, te potom nastavili pucati po ljudima u prepunoj ulici, a po gomili je počeo pucati i Blackwaterov helikopter. Većina mrtvih i ranjenih pogođena je u leđa, kada su bježali s mjesta incidenta. Bačene su i bombe za zastrašivanje. Tek kada je pokolj počeo intervenirali su pripadnici iračke policije i vojske koji su bili u blizini te počeli pucati po pripadnicima Blackwatera kako bi ih zaustavili. No, nitko od pripadnika Blackwatera nije ozlijeđen.

ERIC PRINCE osnivač i vlasnik Blackwatera je bivši mornarički specijalac iz Navy Sealsa Pokolj je izazvao opće ogorčenje u Bagdadu, ali i u cijelom Iraku, pa i u vladi. Stoga je irački premijer Nouri al-Maliki zabranio Blackwateru rad i javno zatražio od kompanije da smjesta napusti Irak. Napomenuo je da ovo nije prvi takav slučaj, jer je već zabilježeno sedam incidenata u kojima su pripadnici Blackwatera pucali po iračkim civilima, i u kojima je bilo žrtava. Neki članovi iračke vlade zatražili su da se u Iraku zabrani rad svim privatnim američkim zaštitarskim kompanijama. Zatražili su i da se promijeni propis, koji su 2004. donijeli Amerikanci, dok su sami upravljali Irakom, a po kojem su pripadnici Blackwatera i drugih zaštitarskih tvrtki izuzeti iz iračkog pravnog sustava, imaju imunitet pa ne podliježu sankcijama za ono što urade dok su u Iraku.

U Iraku djeluje nekoliko desetaka američkih zaštitarskih tvrtki, priličan broj britanskih, pa i iz drugih zemalja, a one u Iraku zapošljavaju oko 25.000 civilnih zaštitara. Oni se brinu i za sigurnost američkih i drugih zapadnih tvrtki koje djeluju u Iraku, i za sigurnost naftnih postrojenja, te za mnoge druge institucije i instalacije. Ti zaštitari obavljaju brojne poslove stražarskog i sigurnosnog tipa koje bi inače morala obavljati američka vojska, pa je tih 25.000 ljudi neka vrsta zamjene za američke vojnike, što omogućava Pentagonu da u Iraku drži manje vojnika nego što bi trebao. Blackwater je osposobljen za složenije sigurnosne operacije, možda najagresivniji od svih zaštitarskih kompanija. Zbog toga za Blackwater mnogi tvrde da zapravo i ne spada u klasične zaštitarske kompanije, nego predstavlja pravu privatnu vojsku modernih plaćenika.

Ta kompanija ima sjedište u Sjevernoj Carolini, osnovao ju je 1997. godine bivši mornarički komandos Erik Prince koji je pripadao elitnoj postrojbi Navy Seals. Završio je mornaričku akademiju, studirao je i na jednom civilnom sveučilištu, a bio je volonter u Bijeloj kući u vrijeme kada je predsjednik bio George Bush, otac sadašnjeg američkog predsjednika. Procijenio je da bi znanja koje je skupio u vojsci mogao unovčiti u građanstvu. Zato je 1997. godine osnovao zaštitarsku kompaniju, u kojoj je zaposlio bivše vojnike, koji su svojedobno prošli vrhunsku vojnu obuku i sudjelovali u raznim vojnim operacijama, pa imaju iskustva u tom poslu.

Kompanija se u početku najviše bavila uvježbavanjem zaštitara, pa je u Sjevernoj Carolini izgradila veliko vježbalište. Tamo se uvježbavaju privatni tjelohranitelji, čuvari, zaštitari.

No, nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. godine na New York i Washington naglo se povećala potražnja za sigurnosnim osobljem, pa je kompanija odlučila i vlastite ljude slati na teren na konkretne zadatke prema narudžbi. Posao se počeo naglo širiti pa je kompanija 2001. osnovala posebni ogranak “Blackwater Security Consulting” za konkretne osigurnosne operacije. Kada je američka vlada nakon invazije na Irak 2003. godine objavila da će u obnovi Iraka angažirati zainteresirane američke civilne tvrtke, tvrtka Blackwater prijavila se za razne poslove iz sfere sigurnosti, te dobila neke vrlo odgovorne poslove. Ljudi iz Blackwatera dobili su posao da kao tjelohranitelji štite Paula Bremera, šefa američkih okupacijskih vlasti u Iraku. Za 11 mjeseci koliko su ga štitili dobili su 21 milijun dolara. Taj je posao nastavljen i nakon što je Bremer napustio Irak, pa je tako ta civilna kompanija pod ugovorom nastavila štititi i sljedeće američke ambasadore u Iraku, ali se taj posao potom proširio i na druge diplomate, ali i na razne druge zadatke.

Zainteresiranih da se zaposle preko Blackwatera na takvim poslovima u Iraku nije bilo teško naći, jer je broj ljudi u SAD, osposobljenih za te poslove izuzetno velik. Velika je, naime, fluktuacija kroz američku vojsku, i to velikim dijelom stoga što američka vojska preferira da u svojem aktivnom sastavu ima što mlađe ljude, koji su fizički spremniji, nemaju još obitelji, te kojima je lakše zapovijedati. Često se regrutiraju kao stariji tinejdžeri, ostaju u vojsci desetak godina pa prije 30 godine odlaze u građanski život često jedino osposobljeni za vojnički poziv. Blackwater je upravo od takvih mladih ljudi stvorio i ekipe za obavljanje poslova u Iraku.

Iako je u Iraku opasno, kompaniji Blackwater nije bilo teško pronaći ljude da idu u Irak, u prvom redu zato jer je plaća tamo izvanredno visoka. Neki od ovako angažiranih civila dobiva i po tisuću dolara dnevno.

Kompanija Blackwater se drži vrlo tajnovito, pa o njoj ima malo relevantnih podataka. Ne zna se koliko točno ljudi zapošljava, kakve sve poslove obavlja, koliko zarađuje, a malo se znao i o njezinu osnivaču. Svaki od zaposlenika potpisuje ugovor koji ga do kraja života obavezuje da ništa ne priča o kompaniji, a ako ugovor prekrši mora kompaniji platiti 250.000 dolara. Zna se da je kompanija u Iraku bila u više incidenata u kojima su pogibali ljudi, ali Blackwater stalno ističe da do sada nije stradao niti jedan čovjek kojeg je kompanija štitila.

U Iraku tvrde da je to stoga što se ponaša krajnje agresivno, ne obazirući se na živote Iračana, zbog čega je i došlo do zadnjeg incidenta. Novinari koji izvještavaju iz Iraka tvrde da Iračani mrze Blackwater više nego američku vojsku. Zato je Maliki i donio spomenutu odluku o zabrani djelovanja Blackwateru u Iraku.

Zbog značenja koje Blackwater ima za sveukupno funkcioniranja Amerikanaca u Iraku, Malikijeva odluka, te ogorčenost u vladi i iračkoj javnosti, zabrinuli su vladu u Washingtonu. Stoga je odmah nakon incidenta američka ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rice nazvala Malikija. U razgovoru je branila američku verziju događaja, upozorila Malikija da civilni američki zaštitari u Iraku obavljaju važan posao, te da bi trajna zabrana njihova rada ograničila rad 8000 američkih diplomata i pripadnika drugih državnih službi u Bagdadu. Maliki je u početku bio čvrst u stavu da se Blackwater mora povući iz Iraka, te je preporučio Condoleezzi Rice da njeno ministarstvo za zaštitu diplomata u Iraku angažira drugu kompaniju, jer se zabrana rada Blackwateru neće povlačiti.

Maliki je objasnio da je odluku donio jer njegova vlada više ne može tolerirati ovakve incidente i jer u Iraku raste ogorčenje protiv Amerikanaca i njihova ponašanja. Velika većina Iračana želi da Amerikanci napuste Irak, a to želi i vlada, ali ona ipak smatra da se to treba odvijati postepeno, onako kako se iračke vojne snage pripremaju preuzeti održavanje opće sigurnosti u zemlji. Malikiju nikako ne bi odgovaralo da u Iraku zbog ovog incidenta dođe do otvorenog masovnog bunta protiv američkog prisustva i američkog ponašanja, jer iračka vlada, te irački šiiti, koji u njoj čine većinu, za to još nisu spremni. Da bi umirio antiameričko raspoloženje, ali i bijes protiv svoje vlade koju optužuju da na ovakve stvari, nedovoljno oštro reagira, Maliki je donio ovu odluku.

Plašeći se da je Maliki u svojoj odluci tvrd, Amerikanci su u prvi tren odlučili da poslove na zaštiti američkih diplomata privremeno preuzme američka vojska. No, krajem prošlog tjedna objavljeno je da je iračka vlada ipak dopustila kompaniji Blackwater da nastavi s radom u Iraku, za sada samo na zaštiti američkih diplomata kad izlaze iz Zelene zone. No, istodobno je u iračkom parlamentu pokrenuta inicijativa da se ukine zakon po kojem pripadnici Blackwatera imaju imunitet pred iračkim pravosudnim organima, jer je taj imunitet apsurdan u svjetlu činjenice da američki vojnici za svoja eventualna nedjela u Iraku odgovaraju pred američkim vojnim sudovima, pa ih je tamo završilo do sada 64, a pripadnici Blackwatera ne odgovaraju niti u Iraku, ali niti u SAD, jer tamo ne sude za ono što netko od njih počinio izvan teritorija SAD.