MINISTAR U Zavodu za gastroenterologiju kaže da će građani između 50 i 74 godine dobivati testove za otkrivanje raka debelog crijevaZa desetak dana ministar zdravstva Neven Ljubičić predstavit će hrvatskoj javnosti nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva. “Kolorektalni karcinom je postao ozbiljan probem u Hrvatskoj. To je druga bolest po broju oboljenja i kod žena i kod muškaraca“, ističe Ljubičić, jedan od najuglednijih hrvatskih gastroenterologa u svijetu.

Upravo njegova liječnička praksa i istraživanja u bolnici Sestre milosrdnice, nove metode koje je uveo u odstranjivanju tumora debelog crijeva, želuca i jednjaka i sprečavanju krvarenja, utjecali su da se nakon dvije godine Ministarstvo zdravstva, nakon programa ranog otkrivanja raka dojke, odluči pokrenuti još jedan preventivni nacionalni program. Ljubičić, koji je doktorirao sa 29 godina, danas je izvanredni profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu i znanstveni savjetnik s više od stotinu objavljenih radova i članaka. U krugovima svjetskih gastroenterologa postao je zapažen i po rezultatima postignutim u endoskopskoj resekciji sluznice probavnog trakta.

Ljubičić je 2004. postao pomoćnik, a godinu dana kasnije na dužnosti ministra zdravstva zamijenio je Andriju Hebranga. U javnosti ga se pokušava prikazati kao ministra čije Ministarstvo iz sjene i dalje vodi Hebrang.

Zadovoljstvo postignutim

“Znam da tako tvrde pojedini novinari i oporbenjaci, ali činjenice su da je odnedavno stažiranje liječnika plaćeno, da smo drastično povećali broj specijalizacija. Ukinuo sam i zabranu zapošljavanja medicinara a na listi plaćenih lijekova čak su i citostatici, poput herceptina. Grade se i bolnice diljem Hrvatske, o čemu se godinama samo pričalo, a vrhunska oprema, poput pet magnetskih rezonancija od 1.5 tesla, nabavlja se novim načinom financiranja. Na koncu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je konsolidiran i prvi put u povijesti naše i bivše države ne posluje s gubitkom“, opovrgava Ljubičić izjave da se u hrvatskom zdravstvu ništa ne događa.

INSTRUMENT ENDOSKOP uvodi se u probavnu cijev i tako se otkrivaju promjene u želucu, jednjaku i debelom crijevu a odstranjivanje tumora može se raditi bez operativnog zahvata “Puno toga smo započeli, projekti se dobro razvijaju, ali pravi efekti će se vidjeti za dvije do tri godine. Volio bih to vidjeti na mjestu ministra zdravstva. Ali, ako se voljom birača dogodi drugačije, vratit ću se zadovoljan u bolnicu, nastaviti svoj posao gastroenterologa i znanstvenika, uvjeren da smo u mandatu ove Vlade za zdravstvo napravili više nego li u proteklih desetak godina“, ističe 44-godišnji liječnik, porijeklom iz Nina. U tom gradu i danas žive njegovi roditelji, otac Šime i majka Elvira. Njihov jedinac će ovog tjedna u Aachenu u Njemačkoj, na proslavi 40. godišnjice Eurotransplanta, održati uvodno predavanje, a Hrvatska će dobiti posebno mjesto kao najprosperitetnija država u transplantacijskom programu.

NACIONAL: Zašto ste željeli postati liječnik?
- Kao i većina mojih kolega iz zadarske gimnazije, želio sam raditi s ljudima i pomagati im, pa sam odabrao studij medicine u Zagrebu. Od nas 41 učenika u razredu, čak 39 je bilo oslobođeno mature. Više od dvadest postalo nas je liječnicima. Sa mnom u razredu bio je i košarkaš Zadra Darko Pahlić, današnji državni tajnik Zdravko Livaković, redovita profesorica organske kemije na prestižnom sveučilištu u Americi Ljiljana Paša. U mojoj obitelji nitko nije bio medicinar. Otac Šime je profesor hrvatskog jezika, a majka Elvira nastavnica zemljopisa i povijesti. Ali, podržali su moj izbor i rekli: “Samo prosvjetu nemoj nikad odabrati“.

Sve osim prosvjete

NACIONAL: Zašto ste za svoj stručni i znanstveni interes odabrali gastroenterologiju?
- Bio sam odličan student. Diplomirao sam već 1987., među prvih deset u generaciji. Na trećoj godini studija odlučio sam da ću specijalizirati gastroenterologiju. Naime, upoznao sam dvojicu izuzetnih ljudi koji su zaslužni za moj odabir. Profesor farmakologije na Medicinskom fakultetu Predrag Sikirić, koji je oko sebe okupio niz mladih ljudi i pomogao da postanu ugledni liječnici, bavio se primjenjenom gastroenterologijom. Preko njega sam upoznao dr. Ivu Rotkvića, čovjeka koji me je oduševio i uveo u kliničku gastroenterologiju. U njoj je puno konkretnog, ona je proaktivna medicina, a ne propisivanje lijekova. Nakon podužeg čekanja stažirao sam u Vinogradskoj bolnici, pisao radove i zahvaljujući Rotkviću, počeo volontirati u bolnici Sveti Duh. Kao volonter pripravnik na odjelu za gastrenterologiju dobro sam ispekao zanat, savladao tada dostupne metode i postao znanstveni novak. Specijalizirao sam 1996.

NACIONAL: Što je za vas značila pojava suvremenih endoskopa?
- Uvođenje potpuno novih metoda koje se nisu prakticirale u hrvatskoj medicini. Koncem 80-ih, hrvatska medicina je bila u velikoj izolaciji zbog opreme bez koje se nije moglo raditi. Bez kvalitetnih endoskopa s velikim ekranima i velikom rezolucijom više se nije moglo raditi. Konac 90-ih je obilježen odlaskom mladih ljudi na edukaciju u inozemstvo. Specijalizirao sam se za probavni sustav, što uključuje bolesti gušterače i žučnih vodova. U mojoj bolnici Sestre milosrdnice uvedene su u standardnu uporabu brojne metode, poput primjene metalnih kopči ili različitih omči u zaustavljanju krvarenja i endoskopskog liječenja. Prvi smo u Hrvatskoj radili podvezivanje proširenih vena u jednjaku, o čemu sam objavio znanstvene radove. Primjerice, jedan od uzroka krvarenja želuca su i brojne malene proširene krvne žile. Umjesto operacija želuca, kao metode koja se dotad najčešće radila, razvio sam metodu podvezivanja krvnih žilica, posebno konstruiranim omčicama, nakon čega se krvne žile zatvore i krvarenje nestaje.

NACIONAL: Počeli ste s primjenom metode endoskopske resekcije sluznice. O čemu se radi?
- Ta se metoda u svijetu počela razvijati koncem 90-ih godina, s pojavom endoskopa s velikim ekranima i velike rezolucije. Tako su se mogle vidjeti rane promjene na sluznici želuca, jednjaka i debelog crijeva, promjene koje mogu biti pretečama zloćudnog tumora ili tumora u ranoj fazi. Takve se promjene na sluznici mogu odsjeći bez operativnog zahvata, resekcijom, uz pomoć savitljivog instrumenta endoskopa koji se uvodi u probavnu cijev. Tu sam metodu počeo primjenjivati 1999. u debelom crijevu. Postupno sam je počeo raditi na želucu i jednjaku, koji je najosjetljiviji, usporedo s usavršavanjem tehnologije. Danas bi ta metoda trebala biti standard, premda je vrlo zahtjevna. Stijenka debelog crijeva je tanka svega nekoliko milimetara i upravo na njoj treba odstraniti tumorozne promjene. Uvijek postoji mogućnost da se probuši debelo crijevo, što se ne smije dogoditi.

LJUBIČIĆ je član i ima titulu 'fellow' Američkog gastroenterološkog udruženja i član je Američkog instituta za ultrazvučnu medicinu NACIONAL: Je li prepoznata vaša sposobnost uspješnog endoskopičara ?
- Zahvaljujući tome što sam pripadao timu koji je u Zagrebu rano prihvatio i u nas uveo tu metodu, stekao sam iskustvo te sam od 2001. bio dio tima Europskog udruženja endoskopičara. To je udruženje organiziralo radionice endoskopije probavnog sustava. U tim radionicama sudjeluju ponajbolji svjetski liječnici i to je za mene bilo veliko priznanje. Eksperti za pojedine metode rade u sali, gleda ih publika na ekranima, a oni komentiraju tijek zahvata. Takve ogledne prezentacije zahvata odstranjenjem polipa na debelom crijevu pokazivao sam u Damasku u Siriji, Kairu, Egiptu i Istanbulu.

Zlatni standard

NACIONAL: Kakave ste rezultate imali u primjeni metode u zaustavljanju krvarenja iz žila jednjaka, dvanaesnika i debelog crijeva, po čemu ste postali zapaženi?
- U liječničkom timu bolnice Sestre milosrdnice među prvima sam počeo rutinski primjenjivati metalne kopče u zaustavljanju krvarenja iz probavnog sustava. Danas je to zlatni standard u zaustavljanju krvarenja, posebice krvarenja iz čira. Kao član Američkog udruženja gastroenterologa sudjelovao sam u velikoj međunarodnoj studiji koja se provodila u 35 svjetskih centara u SAD-u, Kanadi, Australiji i tadašnjim članicama Europske Unije. Jedine zemlje izvan te grupe su bile Brazil i Hrvatska. Rezultati su objavljeni na prestižnom i najvećem okupljanju gastroenterologa diljem svijeta koje se svake godine održava u Americi, na Digestive Disease Week.

NACIONAL: Je li vam sudjelovanje u kliničkim studijama donijelo visoko američko stručno priznanje?
- Da, ali to je manje bitno. Značajnije je da sam preko te studije u Hrvatsku uvodio do tada nedovoljno poznatu metodu podvezivanja proširenih vena jednjaka. Preko te studije uvodio sam metodu podvezivanja, koja je danas postala općeprihvaćeni standardom. Američko udruženje gastroenterologa mi je nakon toga ukazalo veliko priznanje. Dobio sam titulu “fellow“, što je status koji se dodjeljuje liječnicima za osobit doprinos i unapređenje struke. Prepoznali su me kao čovjeka koji je napravio pomake u struci. Za to je potrebno raditi u prepoznatim svjetskim centrima, objavljivati radove, sudjelovati aktivno na skupovima. Zadnji put sam sudjelovao na Digestive Disease Weeku u svibnju 2004. s temom vađenja zaostalih kamenaca iz žučnih kanala kod stanja teških upala. Održao sam predavanje o primjeni plina argona na sluznicu nakon otklanjanja tumora debelog crijeva.

NACIONAL: Gdje ste se usavršavali?
- Najbolje i najuspješnije u Hamburgu. Imao sam prigodu učiti od jednog od najboljih svjetskih stručnjaka endoskopije probavnog sustava, od Tajlanđanina Niba Soehendre. On radi u kliničkoj bolnici Eppendorf u Hamburgu. Imao sam privilegiju biti među rijetkima koji je dobio priliku raditi s njim, a ne samo gledati kako on radi. Drugi veliki centar u kojem sam se usavršavao je danski Aarhus.

NACIONAL: Koliko ste znanstvenih radova do sada napisali?
- Prvi rad sam napisao 1986. dok sam studirao na Medicinskom fakultetu i objavio u časopisu Medicinar. Od tada do danas objavio sam više od stotinu in extenso radova i članaka, od kojih su 24 citirana u periodici Current Contents, prestižnoj svjetskoj bazi podataka. Koautor sam četiri knjige. Ono što je značajnije je to da sam u svjetskoj medicinskoj literaturi citiran 110 puta kao prvi autor.

Testiranje građana

NACIONAL: U kojoj su mjeri vaša iskustva utjecala na stvaranje nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva koji započinje za nekoliko dana?
- U velikoj mjeri. Vlastita iskustva i znanja u borbi s rakom debelog crijeva prenosim na rad Ministarstva. Kao i drugi gastroenterolozi, puno sam puta govorio o raku debelog crijeva koji sve više postaje pošast u Hrvatskoj. Do prije desetak godina bio je na trećem i četvrtom mjestu, danas je i među muškarcima i ženama drugi po učestalosti. Smrtnost je izuzetno visoka, jer se u velikoj većini otkriva kada je već uznapredovao, kada postoje lokalne ili udaljene metastaze. Već nekoliko godina gastroenterolozi govore o potrebi programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva. Tako bi se omogućilo da se testiraju svi građani između 50 i 74 godine. U Hrvatskoj je to 1,1 milijun ljudi godišnje. Testiranje ćemo provesti uz pomoć testa koji se zove hemokult. On otkriva krv u stolici koja se ne vidi prostim okom. Radi se o mikroskopskom krvarenju. Pripreme traju već dvije godine, a sada smo u završnoj fazi. Iskustva iz nacionalnog programa otkrivanja raka dojke su nam značajno pomogla. U deset mjeseci smo poslali 260 tisuća poziva za besplatnu mamografiju, što je fascinantan broj. Zaključno s 1. rujnom ove godine zabilježili smo 261 slučaj ranog otkrivanja raka dojke. Po tom modelu ćemo ići i na rano otkrivanje raka debelog crijeva. Krećemo za dva tjedna intenzivnom medijskom kampanjom. Svaku drugu godinu građani između 50 i 74 godine na kućnu adresu će dobiti omotnicu sa specifičnim logom. Unutra je knjižica koja će opisati o čemu se radi i što želimo, moje popratno pismo, upute kako će uzimati stolicu te uputnica za analizu stolice i pregled debelog crijeva ako test bude pozitivan. Testovi imaju posebna mjesta u koju se stavi uzorak stolice, zatvaraju se i omataju posebnom folijom i frankiranom kovertom šalju u laboratorije Zavoda za javno zdravstvo. Zavod onima koji su pozitivni šalje nalaze i obavijest s točnim danom, satom i mjestom na kojem će napraviti pregled debelog crijeva, s uputama za pripremu. Dok se proces ne uhoda krenut ćemo s tri županije, a od 1. prosinca sustav će se prošitiri na cijelu Hrvatsku. Sve je dogovoreno i s Hrvatskom poštom, pošiljka je dobro osigurana i nema šansi da bi išta moglo biti nehigijenski. Takav program rade brojne europske države. Mi smo proučili belgijsko iskustvo. Stvorena je klima da se počinje s ranim otkrivanjem bolesti, što je dobro za pojedinca i na sustav. Liječenje pojedinca iznosi nekoliko desetaka tisuća eura, a cijena hemokulta je devet kuna.

Svakodnevna primjena znanja

NACIONAL: Kakav je vaš status u bolnici Sestre milosrdnice?
- Status specijalista u mirovanju. U toj bolnici sam od 1996. a došao sam na poziv tadašnjeg ravnatelja, akademika Zvonka Kusića. Do tada sam bio jedini specijalist sa znanjem svih metoda u području gastrenterologije, doktor znanosti, znanstveni suradnik i dragoljovoljac Domovinskog rata, koji je bio na burzi. U to vrijeme nastupile su velike preturbacije u bolnici Sveti Duh, novi čelni ljudi nisu voljeli radnike, nego poslušnike, pa su mi zahvalili i rekli da me ne trebaju.

NACIONAL: Tko je odgovoran što ste 2004. godine postali pomoćnik ministra, a onda i ministar?
- Pomoćnik ministra Hebranga bio je dr. Milan Kujundžić, današnji ravnatelj KB-a Dubrava. Uvjeravao me da dođem u Ministarstvo. Glavna njegova rečenica na koju sam se uhvatio bila je: „Ovo ti je prigoda da sve ono o čemu si predavao i pisao primijeniš u svakodnevnom životu“. I to pokušavam, nadam se, uspješno.

U veljači 2005. naslijedio sam Hebranga, koji je prošao kalvariju s teškom bolesti. Postati ministar u početku mi nije izgledala dobra ideja jer sam već bio u sustavu i znao sam kolika je to odgovornost.

NACIONAL: Smetaju li vas komentari da ste Hebrangova „produžena ruka“ i da je Hebrang i dalje ministar?
- Kada se kaže u nekom zlobnom kontekstu, naravno da me to zasmeta. I premijer Ivo Sanader, i Vlada, i Hebrang, i dobar dio struke i javnosti zna da to nije točno. Niti bi Hebrang htio utjecati na mene i moje odluke, niti bih ja dao da to radi.

Najbolje u hrvatskom zdravstvu

NACIONAL: Što je vaš najveći uspjeh i rezultat?
- Osim preventivnih aktivnosti na ranom otkrivanju karcinoma, ističem vraćanje vjere mladim ljudima u zdravstveni sustav. Anketa među učenicima trećih razreda gimnazije, koje smo pitali žele li studirati medicinu, pokazala je da 34 posto njih želi studirati jer vide perspektivu. Danas je staž u bolnicama plaćen, a donedavno staž za liječnike koji studiraju šest godina nije bio plaćen. Vrijedila je zabrana zapošljavanja, nije bilo specijalizacija, plaće su snižavane od 10 do 15 posto u prosjeku. Poruka je bila - mi vas ne trebamo. U našem mandatu je 40 posto više specijalizacija nego prije, plaća se pripravnički staž, svi koji su bili na neodređeno vrijeme zaposleni su. Ukinuli smo zabranu zapošljavanja, jer bitno je voditi računa o ljudima. Nastupio je veliki manjak liječnika, velik broj ljudi je otišao u inozemstvo. Samo na prijemnom ispitu u Beču 2005. bilo je 130 studenata medicine iz Hrvatske. Najbolje u hrvatskom zdravstvu su profili liječnika i medicinskih sestara. U odnosu na države EU, Hrvatska je najkonkurentija na području osnovonoškolskog obrazovanja i zdravstva. Ne zbog objekata od kojih su mnogi sagrađeni u 19. stoljeću, ne zbog vrhunske opreme, nego zbog ljudi.

NACIONAL: Na što ste osobno ponosni?
- Ponosan sam na objekte, bolnice, rodilišta, kardiokirurgije, poliklinike koje gradimo u Rijeci, u Splitu, u Zadru, Vinkovcima, a o čijoj se izgradnji godinama samo pričalo. Ponosan sam na nabavu pet novih magnetskih rezonancija od 1.5 tesla. Posebno sam ponosan na ulaganje u pacijente. U 2003. godini po glavi stanovnika se ulagalo 350 eura,a danas po stanovniku ulažemo 510 eura. Ta razlika omogućuje da građani mogu dobivati skupe citostatike, poput herceptina za rak dojke, kojeg ni jedna od tranzicijskih država koje su ušle u EU nema na listi lijekova dostupnih za sve. Na listi je i niz izuzetno skupih lijekova poput gliveca, koji su postali dostupni svima. Izuzetno je značajno da će prvi put u povijesti HZZO u ovoj godini u poslovanju biti na nuli. Tu smo konsolidacijom s milijardu i sedamsto milijuna kuna, koji su iz rebalansa dani zdravstvu, stvorili balans što jamči stabilnost sustava. To je najveći iznos koji je jedna Vlada uložila u sustav zdravstva da bi ga konsolidirala. Ostao je problem obveza bolnica koje ćemo riješiti po istom modelu. Posebno mi je drago da smo odlukom od prije nekoliko dana sačuvali Imunološki zavod u Zagrebu, jer ćemo ga restrukturirati i osposobiti za proizvodnju cjepiva za gripu, bez kojeg je Hrvatska ostala političkom odlukom 1982.

NACIONAL: Što ćete raditi kad jednom ne budete ministar?
- Puno toga smo pokrenuli i napravili zadnjih godina. Stvari koje smo pokrenuli do svog punog izražaja doći će za dvije, tri godine. Ako ću se nakon izbora vratiti u bolnicu, osobno neću biti nezadovoljan. Vratit ću se gastroenterologiji koju jako volim. Supruga Sanja i djeca bi bili sretniji, jer bi tako više vremena provodio s njima. Djeca, kći Zrinka i sin Hrvoje, blizanci, u četvrtom su razredu osnovne škole. Sanja je medicinska sestra i radi na Svetom Duhu. Naša ljubav je ljubav sa Svetog Duha.