Premijer Sanader je u Splitu, kao i Milan Bandić u Zagrebu, pokušao osigurati političku dominaciju preko sportskih klubova kojima je osiguravao sponzore Povijest se još jednom ponavlja i izgleda kako će Hajduk i Dinamo, baš kao i 3. siječnja 2000., još jednom imati priličan utjecaj na odabir buduće vlasti u Hrvatskoj. Jer, propast koncepta stvaranja europski konkurentnih nogometnih klubova Hajduka i Dinama, koja se odvija zadnjih dana, u stvarnosti predstavlja i podjednako snažan udarac za dvije najjače stranke: HDZ i SDP. Koliko god su mediji i navijačke skupine kao glavne krivce apostrofirali predsjednika Hajduka Branka Grgića i dopredsjednika Dinama Zdravka Mamića zato što nisu ostvarili najavljene plasmane u Ligu UEFA-e, glavni gubitnici u zadnjim događanjima zapravo Ivo Sanader i Milan Bandić.

Sanader i Bandić uložili su tijekom zadnjih godina veliku energiju i poslužili se brojnim vezama kako bi Hajduku i Dinamu priskrbili znatna financijska sredstva. I jedan i drugi pokušali su nastaviti koncept Franje Tuđmana prema kojemu je sport najbolji način afirmacije vladajuće politike. Kako bi u tome uspio, Tuđman je tadašnjoj Croatiji osiguravao godišnje donacije državnih poduzeća od 20-ak milijuna maraka i klub je doista uspio ući u Ligu prvaka, međutim na političkom je planu NK Croatia za HDZ-ov režim bila nerješiv problem. Zbog promjene imena, Dinamovi navijači postali su jedan od simbola otpora tadašnjim vlastima. Nikoga nije iznenadilo to što je već nekoliko mjeseci nakon smjene vlasti 2000. klubu vraćeno ime Dinamo, a Uprava kluba “detuđmanizirana” puno energičnije od većine državnog aparata.

Sada se povijest ponavlja - doduše ne u posve istom obliku, ali još je jednom riječ o porazu politike koja se pokušala infiltrirati u domaći nogomet. Jer kad je u nedjelju, 23. rujna, Branko Grgić podnio ostavku na mjestu predsjednika HNK Hajduk, bilo je to puno više od abdikacije jednoga klupskog čelnika. Grgić je osoba od najvećeg povjerenja Ive Sanadera i jamac HDZ-ove dominacije unutar vodećega dalmatinskog kluba. Realna situacija je takva da HDZ zadnjih godina pomoću svojih ljudi sasvim kontrolira ovaj dio Hrvatske - župan je Ante Sanader, splitski gradonačelnik Ivan Kuret, a Grgić je sedam godina vodio Hajduk. Ivo Sanader nikada nije skrivao da je hajdukovac.

---

Ali, u čitavoj ovoj priči Sanaderove navijačke strasti imaju drugorazredni značaj. Puno je važnije to što je premijerov politički utjecaj osigurao Hajduku sponzorstvo tvrtki u kojima država ima važnu ulogu: Ine, T-Coma, Hrvatske poštanske banke, a tu su i Agrokor te EuroDaus koji je dio koncerna Agram. Drugim riječima, zahvaljujući Sanaderu, Hajdukov godišnji proračun povećan je na oko 7.000.000 eura, što je otprilike dvije trećine novca kojim raspolaže Dinamo. Angažiranje Ive Sanadera u prikupljanju novca za splitske klubove prije nekog je vremena potvrdio i Dino Rađa, predsjednik Košarkaškog kluba Split.
Grgić je bio Sanaderov namjesnik u Hajduku i imao je sve ingerencije u vođenju kluba, a zauzvrat je HDZ imao dominantan položaj u klubu. Financijska pomoć iza koje je stajala Vlada bila je vidljiva u prijelaznom roku, kad su za nove igrače potrošena gotovo dva milijuna eura što je u hrvatskim uvjetima iznimno velik novac. Dok su se kupovali novi igrači, Grgića su mediji opisivali kao primjer nove generacije mlađih poduzetnika koji će biti promaknuti i u izvršnu vlast na nacionalnoj razini. Grgić je dobio zadatak formiranja konkurentnog tima koji će pobijediti Dinamo te se eventualno plasirati i u Ligu UEFA-e. Sportski uspjeh povezao bi se s politikom, a Grgiću omogućio ulazak u sam vrh HDZ-a. Uostalom, za njega je bilo i predviđeno jedno od prvih mjesta na HDZ-ovoj listi za X. izbornu jedinicu.

ZDRAVKO MAMIĆ, stvarni šef Dinama, izjavio je da će njegovi igrači zbog Milana Bandića na izborima glasovati za SDP U nepuna dva mjeseca Sanaderova inicijativa za stvaranje velikog Hajduka doživjela je fijasko, a prvi se na udaru našao Grgić. Njegovi su glavni protivnici najžešći navijači okupljeni u Torcidi, koji već dulje vrijeme traže smjenu klupskog rukovodstva. U utorak je trebalo započeti potpisivanje peticije za Grgićevu smjenu, međutim dva dana prije toga on je konačno sam odstupio. Iako je kao razlog ostavke naveo slabe rezultate, uglavnom je bila riječ o tome da je Grgić zadnjih tjedana postao prevelik uteg za Sanadera.

Da je ostao, nekoliko desetaka tisuća potpisa protiv njega moglo se shvatiti kao prosvjed protiv HDZ-a. Sanader sigurno nije zaboravio kakve je probleme nogomet prouzročio Franji Tuđmanu i zato mu je bilo lakše odreći se Grgića nego nastaviti riskantan sukob s Torcidom. Ovako se donedavno najperspektivniji hadezeovac srednje generacije povukao natrag na direktorsko mjesto u Lučkoj upravi, čime je stvoren privid kako je vlast poslušala glas javnosti. Politički utjecaj HDZ-a na Hajduk predstavlja svojevrsno dodatno rivalstvo sa zagrebačkim Dinamom koji je zadnjih godina, zahvaljujući utjecaju Milana Bandića, postao blizak SDP-u. Zagrebački Branko Grgić je pak Zdravko Mamić, koji je više puta u medijima izjavljivao da će njegovi igrači zbog aktualnoga gradonačelnika na izborima glasovati za socijaldemokrate. Svi koji poznaju Mamića znaju da Dinamov dopredsjednik nije nikakav pobornik ideologije lijevog centra. Međutim, od 80 milijuna kuna godišnjega klupskog budžeta, Bandić i SDP-ova gradska vlada osiguravaju više od pola, a to je uvelike pojačalo Mamićevu sklonost ljevici. Mamiću nikako ne odgovara privatizacija klubova jer, makar će u toj varijanti postati službeni vlasnik Dinama, izgubit će većinu gradskih donacija. S druge strane, tada će imati priliku dokazati altruizam na koji se često poziva i doista svoj novac uložiti u maksimirski klub.

FRANJO TUĐMAN I ZLATKO CANJUGA, rodonačelnici političkog nogometa u Hrvatskoj Na neki su način negativne okolnosti koincidirale istodobnim poteškoćama u Hajduku i Dinamu. Oba su kluba zabilježila nekoliko poraza, pri čemu je Dinamo vrlo blizu ispadanju iz europskih natjecanja, a to znači i velike financijske gubitke. Cijela sezona temeljila se na plasmanu u Ligu UEFA-e i to je glavni razlog investicija zagrebačkih vlasti u Dinamo. Bandićeva je logika slična Sanaderovoj, a to je da nogometni navijači nikako ne bi trebali biti protivnici. Radi toga je Milan Bandić u nekoliko godina Mamiću i dao više od stotinu milijuna kuna, ali sada se vidi da je koncept europskog Dinama propala stvar. Mamić možda kontrolira situaciju unutar kluba, ali ne i publiku jer se na svakoj utakmici uvredljivo skandira protiv njega. U zadnje su vrijeme navijači počeli vrijeđati i Bandića, a to pokazuje da je njegova ideja o potkupljivanju nogometne publike neslavno propala.

Grgić postao uteg HDZ-u

Ivo Sanader je u proljeće razmišljao o smjeni potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, a kao najozbiljniji nasljednik kotirao je Branko Grgić. Polančec je opstao jer Sanader nije htio smjenjivati ministre u predizbornoj godini i tako pojačati dojam o rascjepu u HDZ-u. Nakon sportskog neuspjeha i nezadovoljstva navijača Grgić je postao pretežak uteg za Sanadera pa je bio prisiljen otići s čela Hajduka.

Stalna infiltracija politike u sport

Za populiste kakvi su Ivo Sanader i Milan Bandić porazi Hajduka i Dinama mogu snažno utjecati na njihove izborne rezultate. Sanader je preko Hajduka pokušao kontrolirati samo jedan dio glasača u Splitu i široj okolici, dok je Bandićeva ideja bila pokušati pridobiti dio navijačke populacije koja naginje desnici. Stoga ih nogomet vjerojatno neće srušiti, ali zbog uplitanja u klupsku politiku obojica su - nogometnim rječnikom rečeno - primili autogolove. Ako pak u svemu traže nešto pozitivno, bar se mogu tješiti da se na stadionima ne pjevaju pjesme protiv njih, kako se to radilo Franji Tuđmanu, rodonačelniku političkog nogometa u Hrvatskoj.