Ivo PukanićU subotu navečer bio sam u “Okrugljaku“ na proslavi 60. rođendana svog dragog prijatelja Mate Granića. Tom prilikom popričao sam i s njegovim bratom Goranom, kojega sam upoznao kao najradišnijeg ministra Račanove vlade. U vrijeme dok je bio potpredsjednik koalicijske vlade, među 20-ak zaduženja, bio je odgovoran i za suradnju s Haaškim sudom. U to vrijeme prvi sam ga put u životu i susreo, nakon što je Nacional objavio intervju s Antom Gotovinom. Zamolio sam ga tada za sastanak, kako bih njemu, najodgovornijem čovjeku u Hrvatskoj za suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine na području bivše Jugoslavije u Haagu, prenio Gotovinin prijedlog za rješavanje problema, povratak u Hrvatsku i sastanak s haaškim istražiteljima. To se događalo u ljeto 2003. U tom dugom razgovoru u njegovu kabinetu Goran Granić mi je otvorio oči upozorivši me na nečuvene pritiske Britanije na Hrvatsku i potpuno blokiranje početka pregovora o ulasku u Europsku Uniju. Pritom je Englezima kao oružje služio Haaški sud i odbjegli Ante Gotovina. Nakon mog susreta s Gotovinom i Granićem počeo sam stvari u vezi s tim slučajem gledati drukčijim očima. Iako nisam sklon teorijama urote, shvatio sam tada da je u slučaju Hrvatske i odbjeglog generala posrijedi velika urota kojoj su kumovali upravo određeni britanski krugovi i službe. Tada naivnom, nije mi bilo jasno zašto se ne poduzme sve da se iskazana Gotovinina dobra volja za mirnim rješenjem njegova slučaja ne podupre i svima ta teška situacija skine s vrata. Umjesto da se problem riješi, nastala je medijska histerija koju je predvodio jedan opskurni novinar Globusa, za kojega se poslije dokazalo da je kao zadnji bijednik radio za britansku tajnu službu. Ako nije shvaćao što čini, tada je za umobolnicu, a ako je shvaćao, tada je spreman za sud pod optužbom za nacionalnu izdaju. Štetu, koju je tada zbog plasiranja laži u javnost i pred međunarodnu zajednicu nanio Hrvatskoj, osjećat će još mnoge generacije iza nas. A sve samo zbog jedne stvari - kako bi Britanija zaštitila Srbiju. A najbolje se štiti Srbija, ako se gazi Hrvatska i zaustavlja njezin put u Europsku Uniju. S ove vremenske distance, a osobito nakon netom objavljene knjige Florence Hartmann, bivše glasnogovornice Carle Del Ponte, stvari postaju potpuno jasne i potvrđuju ono što je Nacional pisao još od 2003. U trenutku kad se te 2003. godine, nakon Gotovinine poruke upućene Haagu u intervjuu Nacionalu, trebalo riješiti pitanje njegova povratka na miran način, to Britaniji nije odgovaralo. Jer da se to riješilo tada i da je Gotovina došao, London bi izgubio instrument pritiska na Hrvatsku. Zato su izmišljane beskrupulozne laži, koje su u policijske dokumente plasirane preko tadašnjeg ravnatelja policije, danas jednog od SDP-ovih nositelja izborne liste, da bi nakon toga kao informacije iz službene policijske istrage, preko već prije spomenute novinarske prostitutke, završile u javnosti.

Kako je to funkcioniralo, lijepo je opisala Florence Hartmann u svojoj knjizi. Iako Gotovina nije bio uhićen, Carla Del Ponte je 2004. dala pozitivnu ocjenu Hrvatskoj da počne pregovore s Unijom. To se Britaniji nije svidjelo te je strašnom pritisku podvrgnula glavnu tužiteljicu, koja je na kraju povukla svoju “dopusnicu“ Hrvatskoj. Da opravdaju pritisak, britanski su agenti izmislili i preko ravnatelja policije i spomenutog novinara plasirali dezinformaciju da je Gotovina sudjelovao u nabavi oružja za Irsku republikansku armiju kojim je napadnuto sjedište tajne službe MI6 u Londonu. Kako su se agenti pobrinuli da se ta informacija istodobno plasira iz nekoliko centara, na kraju je dobila službenu verifikaciju u hrvatskom MUP-u i medijima. Takvim pr­ljavim igrama opravdan je pritisak na Hrvatsku. I to mrtva-hladna piše glasnogovornica u svojoj knjizi, pri tome ne pitajući samu sebe - gdje joj je bilo poštenje tih godina i zašto, ako je sve to znala, a nije mogla na to utjecati, nije dala ostavku i napustila to šareno društvo kao čestita osoba. Najgore od svega je to što se i danas, četiri godine nakon te sramote, kako za Račanovu, tako i za Sanaderovu vladu, koja je jako dobro znala što se događa, a podvila je rep i poslušno njime mahala na svaki mig Londona, taj sud upotrebljava za političke svrhe. Kako drukčije objasniti da je Carla Del Ponte prošloga vikenda dala zeleno svjetlo Srbiji za proces stabilizacije i pridruživanja EU, iako su njihova dva najveća bjegunca - Karadžić i Mladić - na slobodi?

Istodobno Europska komisija zaustavlja pregovore s Hrvatskom zbog neizvršenja adekvatnih promjena u pravosuđu. Naravno da je pravosuđe daleko od dobroga, ali puno je gora situacija bila s Rumunjskom i Bugarskom, pa su ipak primljene u EU. Nakon svega potpuno je jasno da nekima ne odgovara da Hrvatska uđe u EU i za sobom ostavi Srbiju, te da će sve učiniti da te dvije zemlje zajedno odu u Europu. Na taj način žele podmititi Srbe, bojeći se novoga rata nakon neupitnog osamostaljenja Kosova. Ako Srbija uđe u EU u paketu s Hrvatskom, Britanija i zemlje koje stoje uz nju smatraju da će tako podmićeni Srbi lakše preboljeti Kosovo. Nadam se da će knjigu Florence Hartmann pažljivo pročitati i Ivo Sanader, koji je sve samo ne glup. Možda će se postidjeti zbog nekih svojih odluka kojima je nanio štetu mnogim nedužnim ljudima, slijepo prihvaćajući svaki zahtjev Londona, samo radi što bržeg priključenja Europskoj Uniji. Isti ti, pred kojima je bio toliko ponizan i u svemu ih slušao, sada su mu pred izbore zabili nož u leđa. Stoga mislim da bi bilo u redu da skupi hrabrosti i javno progovori što se dogodilo. Neće moći reći da nije znao, jer ako nije, sada je doznao od Florence Hartmann. Takva njegova gesta neće ga pokazati kao slabića, nego, naprotiv, kao čovjeka koji ima hrabrosti reći istinu i priznati pogreške. To mu na izborima može samo pomoći. Na kraju, i nešto osobno. Zbog toga što je Nacional raskrinkao ulogu Britanije u svim tim prljavim igrama oko Gotovine, ja sam i dalje, iako više nema viznoga režima, vjerojatno jedini Hrvat koji ima zabranu ulaska u Englesku. To zaista može biti na diku i ponos Londonu i engleskom poimanju demokracije i slobode novinarstva. Svaka im čast.

Hartmann je prekasno progovorilaBivša glasnogovornica Carle Del Ponte šutjela je šest godina o prljavim igrama oko Haaškoga suda. U svojoj knjizi razotkrila je gadosti britanske tajne službe protiv Hrvatske, u kojima su sudjelovali i bivši ravnatelj hrvatske policije i neki novinari. Vlast je sve pokorno i uvlakački promatrala.