Kada je sredinom ljeta 2005. istaknuo premijersku kandidaturu i već poslije dvadesetak dana se uzdignuo na drugo mjesto po popularnosti, Radimir Čačić je ostavljao dojam političara koji doista ima snagu postati novi predsjednik buduće hrvatske vlade. Iako već dugo na sceni, nudio je viziju sveopćeg razvoja i energiju da se to provede. Tada se činilo kako je potrebno samo još malo napora da HNS preuzme liderski položaj na lijevom centru, a zatim i u državi. Dvije godine kasnije, na žalost onih koji su vjerovali u Čačićev program, realna je opasnost da umjesto kao pobjednici HNS doživi političku marginalizaciju.

Ovdje se ne radi samo o posljednjim anketama koje narodnjacima predviđaju oko 6 posto glasova i 5-7 saborskih mandata nego i o potpunoj defanzivi u kojoj se nalazi stranka koju vodi Vesna Pusić. Pritom je manji problem čak i očita bipolarizacija stranački scene gdje SDP i HDZ predstavljaju ono što u hrvatskom nogometu znače Dinamo i Hajduk, a kudikamo veći potpuno nesnalaženje svih ostalih u finišu predizborne kampanje. Ali dok HSP ima svoje kakvo-takvo glasačko tijelo, a u manjoj mjeri i HSS, umirovljenici te regionalni IDS, Hrvatska narodna stranka nalazi se u svojevrsnom vakuumu. Jer i njezinim liderima bilo je još prije pola godine jasno da su izgubili bitku na ljevici, ali u to vrijeme bili su duboko uvjereni kako će nakon izbora u najmanju ruku snažno utjecati na izgled buduće vlade. Na taj su način željeli kompenzirati neuspjeh Čačićevog blitzkriega i kao mlađi partner determinirati politiku izvršne vlasti.

Posljednja istraživanja, međutim, govore da je HNS tek šesta stranka u Hrvatskoj, a to uvelike stavlja pod znak pitanja sve što je Radimir Čačić radio posljednje dvije godine.

Nisu potrebne duboke analitičke sposobnosti za zaključak kako će razdoblje do 25. studenog biti presudno za budućnost Hrvatske narodne stranke. Težak posao jer u manje od dva mjeseca Vesna Pusić i Radimir Čačić jednostavno moraju nadoknaditi sve što su izgubili u protekle dvije godine. A to je jako puno, budući je podrška HNS-u prepolovljena s 12 na manje od 6 posto. «Gore ne može», naslov je popularnog filma, koji se sada može primijeniti i na situaciju u Narodnoj stranci.

Recentni rejting HNS-a dovodi u pitanje i konačni izborni rezultat jer SDP bez snažnih saveznika neće sakupiti dovoljno glasova za formiranje buduće vlade. Stoga ne iznenađuje zabrinutost vodećih socijaldemokrata koji sada žele nešto što im početkom godine nije padalo na pamet – da njihovi konkurenti na lijevom centru osvoje čim veći broj glasova.

A to može napraviti samo Čačić. Ali potpunom promjenom strategije i prestankom obilaženja malih mjesta gdje komunicira s pedesetak dokonih slušatelja. Onaj tko namjerava postati premijer mora svakodnevno biti na nacionalnoj pozornici i preko vodećih medija predlagati projekte za Hrvatsku. Većina birača već je zaboravila što Čačić nudi, i ako Varaždinski župan u idućih desetak dana ne promijeni strategiju, riskira da postane najveći izborni gubitnik.