PREDRAG KVASNIČKA, profesor mehanike tla u Zavodu za rudarstvo i geotehniku; prikaz sastava tla u Zapruđu gdje se nalazi jedno vodocrpilište"Građevne jame vrlo su često dublje od razine podzemnih voda, koje se obično nalaze već na oko šest metara ispod zemlje. Iskapanje tih jama klasična je građevinska procedura koja se radi u cijelom svijetu i kod koje u tehničkom smislu nema valjanih razloga zbog kojih bi moglo doći do urušavanja.

Takve se nesreće znaju dogoditi, ali ne zbog predubokih temelja i pritiska vode, nego zbog izvanrednih okolnosti ili propusta sudionika u procesu iskopa i podupiranja stijenki građevne jame. Podzemne vode su bogatstvo, a ne opasnost”, tako govori inženjer građevinarstva Predrag Kvasnička, profesor mehanike tla u Zavodu za rudarstvo i geotehniku Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu. Drugim riječima, on osporava medijske napise u kojima se navodilo kako je urušavanje zgrada u Kupskoj ulici na zagrebačkoj Martinovki prouzročeno predubokim kopanjem temelja HEP-ove zgrade, koji su iskopani dublje od razine podzemnih voda.

“Čitav Zagreb leži na vodi i po toj logici ne bi mogla biti izgrađena ni jedna viša zgrada. U Zagrebu je zadnjih godina iskopano na desetke građevnih jama i ovo je prva veća havarija. Veliki broj europskih gradova ispod sebe ima podzemne vode, pa imaju i nebodere i podzemne željeznice. Ljudi imaju pogrešnu sliku, ne događa se da dolazi podzemna rijeka i gura betonske temelje. Doduše, ako se odjednom pojavi velika količina vode, pritisak će se povećati, ali projektanti zaštite iskopa građevne jame moraju predvidjeti takve slučajeve i u skladu s tim dimenzionirati strukturne elemente pridržanja stijenki građevne jame. HEP-ovoj zgradi je, izgleda, popustila dijafragma, pregrada od armiranog betona koja odvaja građevnu jamu od tla u zaleđu. To se događa samo ako nije dovoljno jaka, što znači da veličine sila koje djeluju na nju nisu dovoljno dobro predviđene. Međutim, što je bio uzrok urušavanju, pokazat će istraga.”

DARKO MAYER, hidrogeolog Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo Da razina podzemnih voda nema nikakve veze s urušavanjem kuća u Kupskoj ulici tvrdi i hidrogeolog Darko Mayer, profesor u Zavodu za geologiju i geološko inženjerstvo pri Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu. To dokazuje i grafikonom na kojem se uspoređuje razina Save i podzemnih voda na Vrbiku s 18. na 19. rujna, noć nakon urušavanja zgrada, a koji pokazuje da se taj dan nivo podzemnih voda podigao samo za 30-ak centimetara, bez obzira na to što se razina Save drastično povećala. I on se slaže da se u Kupskoj ulici radilo o popuštanju dijafragme građevinske jame jer “očito nije bila dovoljno čvrsta ni duboka” te da nema ni govora o tome da je za to kriv pritisak, odnosno razina podzemnih voda.

“Ako se nešto želi graditi u šljunku koji je pun vode, treba se napraviti dijafragma i treba je postaviti na potrebnu dubinu u zemlji. Prema podacima iz medija, pri izgradnji građevinske jame u Kupskoj pogriješilo se jer su dijafragmu postavili na dubinu od 20, umjesto 28 metara kako je bilo predviđeno. Nakon toga su počeli vaditi materijal, a kad su došli do vode, počeli su je ispumpavati. Jamu su ispraznili, ali je pritisak vode i šljunka s druge strane dijafragme bio prevelik za nju i ona je pukla. Zatrpavanjem jame vratit će sve u prvobitno stanje i pretpostavljam da će sve izvesti ponovo, samo uz korektno projektiranu i izvedenu dijafragmu”, rekao je Darko Mayer.

U KUPSKOJ ulici urušile su se kuće zbog kopanja temelja zgrade HEP-a O tome kako izgledaju zagrebačke podzemne vode i na kojem se području grada prostiru, Darko Mayer je rekao: “Nakon zadnjeg ledenog doba, prije 11 tisuća godina, sjeverna granica Save bile su ulice Ilica, Vlaška i Maksimirska pa sve do Sesveta, a južna rubovi Vukomeričkih gorica iza Velike gorice. U tom je razdoblju Sava tamo nataložila šljunak, koji se na dubini od dva do četiri metra ispod zemlje, a debljine od 15 do 100 metara, i danas nalazi ispod većeg dijela Zagreba. S vremenom se Sava sužavala, a mi smo je kasnije pomoću nasipa sveli na današnji tok. Međutim, kako je šljunak vrlo porozan i propušta vodu, ispod velikog dijela Zagreba gdje se nekada prostirala Sava nalaze se podzemne vode koje dolaze iz Save. Zato je razina podzemne vode na širem području Zagreba otprilike jednaka srednjem vodostaju Save. Naravno, kad se Sava digne, poraste i razina podzemne vode, ali su te promjene uglavnom zamjetne neposredno uz rijeku.”

Pritom, rekao je Mayer, nije riječ o vodenim tokovima ili jezerima, nego o šljunkovitom tlu natopljenom vodom. Kao podzemne vode često se spominju i potoci koji se slijevaju s Medvednice, a koji danas teku ispod gradskih ulica. Neki od njih desetak su potok Medveščak koji teče Tkalčićevom, Črnomerec koji se spušta niz istoimenu ulicu do Ilice, Kunišćak koji prolazi kroz Martinovku te Tuškanac koji teče ispod Frankopanske ulice. Oni i dalje teku ispod gradskog asfalta, ali su početkom prošlog stoljeća stavljeni u cijevi. Drugim riječima, ne radi se o podzemnim vodama nego su stavljeni pod zemlju kako bi se lakše mogla izgraditi gradska infrastruktura, a danas se na većinu njih spaja kanalizacijska mreža i istječu u Savu. Kao stručnjak za zaštitu podzemnih voda i projektiranje hidrogeoloških istraživanja, i on kaže da su podzemne vode blago Zagreba, koji je zbog toga povlašten čak i u odnosu na većinu gradova u Hrvatskoj, a kamoli u svijetu.

GRAFIČKI PRIKAZ koji pokazuje da je nivo podzemnih voda na Vrbiku na dan urušavanja bio viši za samo 30 centimetara,iako je vodostaj Save jako porastao “Zagreb ima 10 milijuna prostornih metara vode, što je golema količina za jedan grad. Zahvaljujući tome mi crpimo samo tzv. promjenjive rezerve vode, koje se stalno obnavljaju. Kada bismo počeli crpiti stalne rezerve, zapravo bismo rudarili vodu. To znači da bismo koristili zalihe koje se više ne obnavljaju i jednog dana bismo ostali bez vode. Zahvaljujući tim promjenjivim rezervama Zagreb ima vodocrpilišta u samom gradu, što europski gradovi vrlo rijetko imaju. Oni obično prerađuju vodu iz rijeka. Voda se iz tih podzemnih zaliha crpi u vodospreme, otkud se gravitacijom spušta u grad. Drugim riječima, ne pijemo vodu sa Sljemena, samo iz podzemnih zaliha”, zaključio je Darko Mayer.