Nakon silaska Clintonove administracije s vlasti William Perry napustio je Pentagon te se vratio na Sveučilište Stanford gdje je dugogodišnji profesorBivši ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država, William Perry, jedan od tvoraca Daytonskog sporazuma, kojim je završio rat u Bosni i Hercegovini, osoba za čijeg je mandata Hrvatska uz američko dopuštenje i posrednu potporu provela najveće oslobodilačke operacije Domovinskog rata, prošlog je vikenda boravio u Mostaru u sklopu međunarodnog poslovnog savjetovanja kojeg je organizirala fondacija World Leaders.

Fondacija je za poslovne ljude iz SAD-a organizirala devetodnevno krstarenje Jadranom uz posjete Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj, a s njima u društvu bili su nekoć istaknuti i vrlo utjecajni političari kao što su nekadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright, UN-ov pregovarač za bivšu Jugoslaviju Thorwald Stoltenberg, bivši američki ministar obrane William Perry, bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Granić.

William Perry u Hrvatskoj je ostao zapamćen zbog nekoliko bitnih stvari. Unatoč sankcijama na uvoz oružja 90-ih, Hrvatska je dobila mogućnost da uz pomoć američke konzultantske tvrtke MPRI obuči hrvatske vojnike prema NATO-ovim standardima i tako ih pripremi za akcije oslobađanja okupiranih područja. Perry je osobito bio blizak s bivšim hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom, kojem je u ime američke vlade došao na pogreb 1998. u Zagreb. Godinu poslije, Perryja su hrvatska i slovenska vlada angažirale kao savjetnika u rješavanju graničnih sporova.

Nakon što je napustio Pentagon i mjesto ministra obrane u Clintonovoj administraciji, Perry se vratio na mjesto profesora na Sveučilištu Stanford gdje predaje međunarodne odnose. Tijesno je povezan sa svim američkim organizacijama koje se bave problematikom nacionalne sigurnosti i vanjskih poslova, a angažiran je kao član stručne skupine za Irak koju je utemeljio američki Kongres i kojoj je na čelu bivši američki državni tajnik James Baker.

U ekskluzivnom intervjuu s Nacionalovim novinarom bivši američki ministar obrane govori o hrvatskoj ulozi u rješavanju krize na Balkanu sredinom 90-ih, suradnji s tadašnjim hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom, savjetničkoj ulozi u rješavanju graničnih pitanja između Slovenije i Hrvatske, statusu Kosova, komentira sadašnju američku vanjsku politiku i narušeni ugled SAD-a u svijetu.

NACIONAL: Možete li nam nešto više reći o američkoj ulozi u operaciji Oluja 1995? Govorilo se da je ona izvedena uz američku obavještajnu i zrakoplovnu potporu?
- Američka strana nikada nije imala vojnike angažirane u Oluji ni vojne postrojbe koje su izvodile djelovanja s hrvatskim snagama. Mogu samo reći da smo davali posrednu potporu, kao i moralnu. Akcija Oluja bila je isključivo hrvatska vojna operacija, izvrsno obavljena, ali mi nismo sudjelovali u njoj. Dopustili smo Ministarstvu obrane Republike Hrvatske da sklopi sporazum s tvrtkom MPRI, koja je radila na organizaciji Hrvatske vojske, i to je zasigurno pomoglo u kasnijim vojnim operacijama ne samo u Hrvatskoj, nego i na teritoriju Bosne i Hercegovine.

NACIONAL: Jeste li bili spremni napasti zračnim snagama hrvatske postrojbe i spriječiti njihov ulazak u Banju Luku?
- Moram reći da zaista nismo imali nikakav plan u to vrijeme za napad na hrvatske snage bilo gdje na bojištu, pa tako ni oko Banje Luke, suradnja s Vladom RH bila je izvrsna, osobito s ministrom vanjskih poslova Matom Granićem, svaki problem rješavao se razgovorom vrlo brzo. Zaustavljanje operacija u Bosni i Hercegovini bilo je zajednička odluka, jer je trebalo hitno pristupiti mirovnim pregovorima, odnosno sve strane privući za pregovarački stol.

---

WILLIAM PERRY s Nacionalovim novinarom Eduardom Šoštarićem razgovarao je u MostaruNACIONAL: Je li, prema vašem mišljenju, Hrvatska učinila mnogo za stabilnost jugoistočne Europe i završetak rata u to vrijeme?
- Hrvatska je svojim završnim akcijama učinila mnogo da vrati mir u tu regiju, trebala je riješiti vrlo tešku situaciju sa srpskom manjinom na okupiranom području, dok je rat u Bosni i Hercegovini prijetio humanitarnom katastrofom. Zato smo morali zajedno raditi na konačnoj uspostavi mira i na području Bosne. Vrlo blisko surađivali smo s hrvatskom vladom. Nismo mogli prisiliti hrvatsku stranu da potpiše Daytonski sporazum ako i ona ne vidi svoj interes u tome i u suradnji s vlastitim narodom.

Ono što je slijedilo nakon toga bilo je vrlo zahtjevno, trebalo je uspostaviti mirovnu operaciju u Bosni i Hercegovini s nekoliko desetaka tisuća vojnika koji dolaze u vrlo nesigurno područje, gdje je nasilje još uvijek prisutno. Ne samo što je Hrvatska vojska učinila svojim akcijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini puno da se napokon uspostavi mir i potpiše Daytonski sporazum, nego je Republika Hrvatska pružila nesebičnu logističku pomoć, kao i Mađarska, pri dolasku velikog broja vojnika za održavanje mira u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj smo imali baze za obuku, odmor, imali smo i bolnicu, preko hrvatskih zračnih luka stizale su tisuće američkih vojnika. Siguran sam da se NATO-ovi planovi za smirivanjem situacije u Bosni i Hercegovini ne bi mogli provesti bez snažne potpore Hrvatske i Mađarske.
Multilateralno priznanje Kosova

NACIONAL: Kakva je bila vaša uloga u rješavanju graničnih pitanja između Slovenije i Hrvatske?
- Još 1999. i slovenska i hrvatska vlada zamolile su me da posredujem kao savjetnik, a ne arbitar u rješavanju graničnih pitanja. Obje su mi vlade pokazale područja od interesa za rješavanje sporova, upoznale me s povijesnim okolnostima i pokazale dokumentaciju i na temelju toga izradio sam listu prijedloga objema vladama. Obje su vlade prihvatile moja stajališta i uputile prijedloge u parlament. Međutim, nakon toga je sve stalo, nije mi poznato zbog čega, ali mogu reći da sam bio jako razočaran. Sad su obje strane rješavanje spornih graničnih pitanja povjerile međunarodnim sudovima. Bilo bi bolje za obje zemlje da su sklopile sporazum, stisnule ruke jedna drugoj i nastavile razvijati dobrosusjedske odnose.

NACIONAL: Iduće godine u Bukureštu će se održati summit NATO-a, a među ostalim govorit će se i o proširenju. Smatrate li da će sve zemlje kandidati, Hrvatska, Makedonija i Albanija, dobiti pozivnicu za pristupanje?
- Trenutačno nemam toliko informacija da vam dam jasan odgovor, ali vidim dosta razloga da sve tri zemlje uđu u NATO istodobno. U ovom trenutku znam da SAD snažno podupiru Hrvatsku da na proljeće iduće godine dobije pozivnicu za članstvo i oko toga nema više nikakvih dvojbi. Naravno, nisu sve države kandidatkinje na istoj razini postignutih standarda, ali ako ispunjavaju većinu kriterija na zadovoljavajući način, trebale bi postati članice. U svakom slučaju, Hrvatska je učinila mnogo i ne samo da će imati koristi od ulaska u članstvo, nego će i NATO dobiti pouzdanog i stabilnog partnera.

NACIONAL: Osam godina nakon NATO-ove intervencije na Kosovu problem njegova statusa i dalje je jedan od najvećih s kojim se danas suočava međunarodna zajednica. Kakvo je vaše stajalište o tom pitanju?
- Mislim da je neovisno Kosovo jasan cilj i da je to jedino moguće rješenje, ali ne mogu se složiti da SAD jednostrano prizna Kosovo, u prvom redu, to je pitanje stabilnosti balkanske regije i to je u najvećoj mjeri i europsko pitanje, pa je nužno da SAD u tom pitanju vrlo blisko surađuje s europskim saveznicima. Stoga, uopće nisam sretan zbog činjenice da bi SAD jednostrano priznao neovisnost Kosova, čak i sada kad je neovisnost jedino moguće rješenje. To je problem koji pogađa kudikamo više ljude u ovoj regiji nego što pogađa SAD.

'Što je bilo obećano, to je bilo i realizirano', kaže William Perry o suradnji s bivšim hrvatskim ministrom obrane Gojskom Šuškom čijem je pogrebu prisustvovao u ime američke vlade NACIONAL: Kako gledate na rusko protivljenje planu UN-ova izaslanika za Kosovo Martti Ahtisaarija? Je li Rusima zaista stalo do Srba ili žele ostaviti dojam jake države na međunarodnom planu?
- Budući da sam dugi niz godina surađivao s ruskim dužnosnicima, vjerujem da je Rusiji zaista stalo do Srbije. Stalo im je bilo i do bosanskih Srba, a sada i do Kosova. Dopustite da se vratim malo u povijest. Kad su NATO-ove snage dolazile u BiH, znali smo da ćemo naići na neprijateljski stav Srba. Rusija je također bila osobito zainteresirana za područje Balkana i mi smo htjeli da Rusija sudjeluje u mirovnim snagama. Trebala su mi četiri sastanka u dva mjeseca kako bismo došli do zajedničkog sporazuma o sudjelovanju ruskih postrojbi u mirovnoj operaciji. Dolazak ruskih snaga s istim mandatom što su ga imale i NATO-ove snage otklonio je mogućnost antagonizama između Rusije i SAD-a. Američki general Nash, koji je vodio američke snage u BiH, uvijek je Amerikance u patrolu slao s ruskim vojnicima, otklonjena je mogućnost napada Srba na taj način i s vremenom Srbi su takve patrole počeli pozdravljati. Nekoliko desetaka tisuća američkih vojnika u BiH, bez ijedne žrtve napada, bilo terorističkog ili gerilskog, plod je izvrsnog planiranja i suradnje s Hrvatskom, Mađarskom i Rusijom.

NACIONAL: Prošle ste godine bili dvaput pozivani na razgovore u Bijelu kuću kako bi s Bushovom administracijom raspravljali o američkoj vanjskoj politici. Što ste im rekli, smatrate li akciju u Iraku jednostranom američkom intervencijom ili koalicijskom?
- Ne bi se htio upuštati u pojedinosti tog sastanka, ali to je bila samo predstava za fotoreportere bez puno rezultata, proputovao sam 3500 milja kako bih došao na taj sastanak. Bio sam razočaran, jer se zaista nije ozbiljno razgovaralo o onome što je bio povod za sastanak, a to je američka vanjska politika. Napravljena je golema strateška pogreška ulaskom u Irak, a o tome se konstruktivno ništa nije razgovaralo. U SAD-u intervenciju u Iraku nazivaju multilateralnom akcijom, ali pogledajte realnost: više od 90 posto vojnika je američkih, 90 posto troškova je američko, to je daleko od onoga što smo imali u BiH ili u akciji na Kosovu, kad je zaista sve bilo multilateralno, imali smo legitimitet i potporu svojih saveznika.

NACIONAL: Što bi trebalo mijenjati u američkoj vanjskoj politici?
- Prvo i osnovno, treba riješiti problem Iraka, američki vojnici se moraju povući iz borbenih operacija. Potrebno je ostati u toj regiji, ali ne u borbenim operacijama, i to se mora učiniti što prije. Drugo, moramo vratiti ugled SAD-u kao pozitivnoj, konstruktivnoj snazi u svijetu. Djelomice zbog Iraka, a djelomice zbog drugih međunarodnih aktivnosti u kojima ne sudjelujemo, ugled SAD-a u svijetu znatno je narušen i njega treba obnoviti. Ne postoji ni jedno sigurnosno pitanje u svijetu koje bi SAD morale rješavati jednostrano. Treba jače surađivati s međunarodnom zajednicom, Ujedinjenim narodima, NATO-om. U međunarodnoj zajednici treba imati sluha za poglede drugih na svijet i probleme, a ne neutralizirati takva gledišta.

'Bio sam dobar sa Šuškom'

NACIONAL: Dojam je da ste u to vrijeme bili u osobito prijateljskim odnosima s bivšim hrvatskim ministrom obrane Gojkom Šuškom. Što je taj odnos činilo posebnim?
- Da, mogu reći da sam imao gotovo prijateljske odnose s ministrom obrane Gojkom Šuškom, ali i s ministrom vanjskih poslova Matom Granićem, prije svega zbog toga što smo uspostavili čvrsto uzajamno povjerenje. Naravno, to nije bilo neformalno prijateljsko druženje, nego se prije svega svatko od nas borio za nacionalni interes svoje zemlje. Iza onoga što smo se dogovorili na nekom sastanku ili u telefonskom razgovoru čvrsto smo stajali, što je bilo obećano, to je bilo i realizirano, i to je bilo jako važno u složenim situacijama i pri donošenju teških odluka. Šušak i Granić snažno su podržavali tadašnju američku politiku prema ovom dijelu Europe, ali oni su u prvom redu bili Hrvati koji su snažno zastupali hrvatske interese, u to budite sigurni. Mi smo ih tada morali uvjeriti da je ono što SAD čini u hrvatskom interesu.