HRVATSKO RATNO ZRAKOPLOVSTVO do kraja godine napustit će 20 vojnih pilota školovanih u posljednjih deset godina a njih 16 su predali zamolbe za posao u Croatia Airlinesu i charter Hrvatsko ratno zrakoplovstvo do konca godine napustit će 20 vojnih pilota školovanih u posljednjih deset godina što je gotovo isti broj vojnih pilota školovanih u Hrvatskoj koji su do sada napustili MORH, doznaje Nacional iz nekoliko izvora unutar oružanih snaga i civilnih zrakoplovnih kompanija. Šesnaestorica djelatnih vojnih pilota već su predala zamolbe za posao u hrvatskoj nacionalnoj kompaniji i čekaju popunjavanje novih radnih mjesta kopilota na Airbusima i zrakoplovima Bombardier Q400 koji dolaze u Croatia Airlines na proljeće iduće godine.

Njihovi podaci se nalaze u personalnoj računalnoj bazi hrvatske zrakoplovne kompanije s još 60 dipl. inženjera aeronautike koji su završili Prometni fakultet, a vojni će piloti svakako imati prednost pri zapošljavanju budući da imaju letačko iskustvo i da su odabrani izvrsnom selekcijom već pri zapošljavanju u vojsci što su Nacionalu priznali u hrvatskim civilnim zrakoplovnim krugovima. U isto vrijeme, vojni piloti koji su predali zamolbe za posao u Croatia Airlinesu poslali su svu dokumentaciju i u hrvatsku zrakoplovnu charter kompaniju Dubrovnik Airline gdje već sada lete petorica bivših vojnih pilota, dok u Croatia Airlinesu leti šest bivših vojnih pilota.

Pored šesnaestorice vojnih pilota koji su već spremni otići u Croatia Airlines ili Dubrovnik Airline, Nacional je doznao kako su se ovog ljeta još četvorica vojnih pilota iz zadarske zračne baze Zemunik pokušala zaposliti u talijanskoj tvrtki Sorem kao piloti kanadera gdje mjesečna plaća iznosi 9 tisuća eura. Međutim, nisu uspjeli, jer su Talijani od njih tražili civilni certifikat o osposobljenosti za upravljanje kanaderom što im hrvatski piloti nisu mogli dati, jer su kanaderi u Hrvatskoj unutar vojnog sustava.

ODAZIV STUDENATA ZA zvanje vojnog pilota opada iz godine u godinu, a razlozi su loše rješenje statusnih pitanja, nedostatak novca za treninge i mali broj letjelica Uzme li se u obzir da su do sada iz hrvatskog vojnog sustava, koji je počeo sa školovanjem vojnih pilota još 1993., otišla 24 pilota, Nacionalovi podaci o tome da je isto toliko spremno izići iz oružanih snaga u samo jednom danu i više su nego alarmantni i govore o potpunom raspadu kadrovske politike unutar Ministarstva obrane koja ništa nije učinila da bi vojni poziv uopće bio populariziran, a osobito pilotski.

Spekulacije o odlasku vojnih pilota pokazale su se posve točnima, pa bi se tako ukupan broj školovanih vojnih pilota mogao smanjiti vrlo skoro s 214 na 170 koji su ostali u sustavu. Ministar obrane Berislav Rončević nedavno je izjavio kako MORH njihovim odlaskom ne gubi potencijal, jer piloti koji odlaze postaju pričuvni piloti, a svoje letačke sposobnosti će održavati u civilnoj aviokompaniji.

SMOTRA JEDNOG od naraštaja hrvatskih vojnih pilota; pri zapošljavanju u civilnim tvrtkama imat će prednost zbog letačkog iskustva Od osamostaljenja hrvatske države nikada niti jedna vojna vježba nije održana za pričuvnike općenito, a pogotovo ne pričuvne vojne pilote. To se neće dogoditi niti u bliskoj budućnosti, jer dok su i bili djelatne vojne osobe mlađi naraštaji pilota nisu imali prilike letjeti što je jedan od ključnih razloga za njihovo napuštanje oružanih snaga.

Budući da će zastarjeli MIG-ovi biti rashodovani do konca 2010., a većina pilota koji su napustili oružane snage su bili piloti MIG-ova, kao pričuvnici neće niti moći letjeti, jer neće imati na čemu. Kao pričuvnici sigurno neće letjeti na novim borbenim zrakoplovima, jer se za njih neće niti školovati. Nacional je uspio razgovarati s bivšim vojnim pilotom koji je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo napustio još 2005. Danas je zaposlen u civilnoj zrakoplovnoj kompaniji i zbog razumljivih razloga nije htio otkriti svoj identitet: “Kad sam završio školovanje za vojnog pilota koncem devedesetih, znao sam da moram biti strpljiv, jer sam mlad te da nije sve idealno, ali sam vjerovao da će se popraviti s vremenom. Međutim, godine su prolazile, stariji piloti i zapovjednici su uglavnom letjeli, mi mlađi nismo imali priliku, govorili su da smo još zeleni. U godinu dana znalo se dogoditi da imam 20 sati letenja, možete misliti što sam radio ostatak godine, od poslova poštonoše, vozača visokih časnika i tome slično. Statusna pitanja se nisu rješavala, stambeno prije svega, a s obzirom na veličinu osobnog dohotka nisam ni mogao razmišljati o tome da podignem kredit za stan. Shvatio sam kako se u bliskoj budućnosti neće ništa promijeniti, a da potratim život nije imalo smisla. Mogao bih nekako progutati svoj status i materijalna primanja koja su bila u visini 800 eura, dva puta manja od najmanje plaće pilota u civilnim kompanijama, koja iznosi 15 tisuća kuna, ali da ne letim to nikako nisam mogao prihvatiti. Kad se 2003. krenulo s velikim brojem umirovljenja vojnih pilota pomislio sam kako je možda trenutak da mlađi piloti dođu na red, ali i tada sam bio u krivu. Otkad sam zaposlen u civilnoj kompaniji onih 20 sati letenja godišnje sada naletim u dva-tri dana, osjećam se korisnim i radim ono što volim, primanja su mi tri puta veća nego što sam imao u vojsci. Nadam se da će doći bolji dani za moje kolege vojne pilote, ali čini mi se da to neće biti uskoro.”

Odaziv sadašnjih generacija studenata za zvanje vojnog pilota je ispod svakog očekivanja i opada iz godine u godinu. Nisu tomu razlog samo loše rješenje statusnih pitanja, mali broj letjelica, nedostatak novca za uvježbavanje i treninge već i stalni kvarovi i neispravnost većeg broja letjelica koja prijeti sigurnosti letenja. Između ostalog, Nacional je ovih dana doznao kako je otkazana najavljivana operacija zračnog transporta hrvatskih zrakoplova An-32B u Afganistan, jer su oba zbog neispravnosti prizemljena barem iduća dva mjeseca.

Sukob vojnih pilota s MORH-om traje još od 2003., jer se tada dogodio najveći odljev pilota iz Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prvenstveno radi umirovljenja. Od 31. prosinca 2002. do 31. prosinca 2003. u mirovinu je otišlo ili podnijelo zahtjeve za mirovinom 53 pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, od ukupno 440 vojnih pilota koliko ih je tada bilo. Vojni piloti su se na odlazak u mirovinu odlučili i zbog tadašnje odluke Ministarstva obrane da im se smanji visina letačkog dodatka, ukinu dodaci za instruktore letenja i dodaci za pilote koji izvršavaju probne letove. I dok su početkom 2003. velikom broju pripadnika oružanih snaga plaće povećane, pilotima su zbog ukidanja dodataka smanjene. Vrhunskim je pilotima plaća tada smanjena i za 2000 kuna. Premda su male plaće i premali broj sati leta glavni problemi na koje se piloti žale, ljutiti su i zbog uvjeta života u nekim zrakoplovnim bazama. Oko 190 pilota tužilo je prije nekoliko godina državu zbog više od 20 milijuna kuna neplaćenih dežurstava i prekovremenih sati.

Piloti u zadarskoj zračnoj bazi tiho su prosvjedovali u listopadu 2004. zato što im je zapovijeđeno dežurstvo gotovo svakog trećeg dana, i to bez ikakve naknade. U proljeće 2005. za vrijeme posjeta NATO-ova izaslanstva zračnoj bazi Zemunik, najveći broj pilota zbog pohabane odore poslan je kući, a ostali su samo oni odjeveni u nove odore, koje su za tu prigodu dovezene iz Zagreba. Nedostatak pilota već se vidi na broju posada kanadera pri čemu je svjetski standard tri posade po zrakoplovu dok ih u Hrvatskoj nema niti dvije. Sljedeći problem će se pojaviti vrlo skoro jer će u sklopu rješavanja klirinškog duga Hrvatska dobiti deset novih helikoptera.

Školovanje jednog pilota do diplome stoji približno milijun USD. Nakon završenog školovanja vojni pilot dobiva čin poručnika, a sa sedamdesetak sati leta u drugoj kabini Pilatusa i određenog broja sati teorijske nastave postaje instruktor na Pilatusu. Nakon godine dana koju provede kao nastavnik letenja vojni pilot može postati pilot na transportnim avionima. Mladi vojni piloti koji žele postati piloti na borbenom avionu MIG-21 prvo prolaze dodatne zdravstvene preglede, zatim teorijsku nastavu, tehničku nastavu, zemaljsku pripremu simulator leta. To traje oko šest mjeseci, a praktična preobuka približno godinu dana a za to vrijeme obave 55 sati leta u MIG-u dvosjedu. Nakon toga dolaze u eskadrilu kao piloti pete kategorije gdje provode borbenu obuku u četiri stupnja.

Da bi mladi pilot bio borbeno sposoban mora dvije godine intenzivno letjeti i za to vrijeme obaviti oko 150 sati leta. Da bi prošao put od pete do prve kategorije pilota MIG-a mladi pilot mora imati oko 350 sati naleta. Za vrhunskog pilota MIG-a školovanje traje deset godina i prema nekim procjenama državu stoji i do 6 milijuna USD.