Kao što se moglo i predvidjeti, Stipe Mesić sasvim sigurno neće biti nezainteresirani promatrač ovogodišnje predizborne kampanje. Tome su se nadali u opoziciji, a i HDZ je očekivao poneki udarac iz Predsjedničkog ureda, ali niti jedni ni drugi, nisu pretpostavili da će Mesić tako britko opaliti po Ivi Sanaderu. A upravo se to desilo, kada je premijer odlučio u ime Republike Hrvatske otići u Ujedinjene narode i tamo kritizirati rad Haaškog suda.

Katastrofičari će reći da su Srbi još jednom uspjeli zavaditi Hrvate, međutim, istina je drukčija. Iako u pozadini stoji bijedna presuda Haaga u kojem su trojica ubojica ranjenika na Ovčari dobili svega 20, 5 i 0 godina zatvora, pravi razlog verbalnog obračuna Sanader-Mesić jesu predstojeći parlamentarni izbori. Naravno da je svojevrsna pravosudna amnestija Šljivančanina, Mrkšića i Radića razljutila svakog razumnog građanina, pa tako i dvojicu vodećih političara u državi, ali njihova svađa oko toga tko će govoriti u UN-u samo je posredno povezana s Haagom. Presuda je ionako prošlost koju će biti teško promijeniti, ali ono što Hrvatsku čeka u budućnosti, to su – izbori. Zato je Mesić u pravu kada kaže kako bi on, a ne predsjednik vlade trebao govoriti na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda.

Ovdje nije riječ o tome tko je od njih dvojice kompetentniji zastupati nacionalne interese već jednostavnoj potrebi da se ovako važne teme ne politiziraju. A htjeli ili ne, nastup na Općoj skupštini u propagandnom pogledu predstavlja veliki plus za svakog govornika. To je ona situacija u kojoj se nalaze samo najbolji od najboljih, gdje nastupaju državnici, a ne obični političari.

Ivo Sanader to dobro zna i zato je spreman prvi puta u ove četiri godine svog mandata ući u direktni sukob sa Stipom Mesićem. Pojavi li se na UN-ovoj govornici i snažno, ali odmjereno napadne Haaški tribunal, nesumnjivo će steći nove birače. Ovčara i Vukovar predstavljaju simbole rata za nezavisnost i kod ljudi izazivaju jake emocije. Koliko god su svi relevantni dužnosnici kritizirali sudsku presudu, govor u UN-u je nešto potpuno drugo.

Ali to nije poznato samo Sanaderu nego i Mesiću. Predsjednik se posljednjih mjeseci ionako lagano nagnuo na strnu opozicije i podržao ekonomske programe Ljube Jurčića i Radimira Čačića, a pritom kritizirao gospodarsku politiku vlade. Nije to izazvalo pretjerani odjek u javnosti, ali ipak se vidjelo tko je miliji Pantovčaku.

Sadašnji pokušaj Stipe Mesića nije samo plod želje za fer izbornom kampanjom nego i nešto više od toga. Na ovaj način, želi Sanaderu pokazati tko je stvarni šef u Hrvatskoj, a to je ujedno i poruka oporbi da u slučaju pobjede niti oni ne pomisle kako postoji veća vlast od one koja stoluje na Pantovčaku.