Objavljeno u Nacionalu br. 621, 2007-10-08

Autor: Ivo Pukanić

KOMENTAR TJEDNA

Tri jahača Apokalipse

NE ZAČUĐUJE ME da je čovjek zvan Dikan manipulirao bolesnom osobom, ali zašto su u tome sudjelovali i ugledni odvjetnik i navodna braniteljica ženskih prava?

Ivo PukanićIvo PukanićOva prva rečenica moga komentara dosad je najteže napisana rečenica u mojem životu. Teška je jer moram pred javnost iznijeti svoj obiteljski problem, što su ga ovih dana zlonamjerno eksploatirali i poticali pojedini mediji i ljudi, koji su se preko boli i patnje moje obitelji htjeli razračunati sa mnom i napuhati svoj imidž u javnosti. Ja znam da zbog prirode posla kojim se bavim imam neprijatelja. Nemam ništa protiv toga da se netko zbog stavova što sam ih iznosio, te zbog pitanja koja sam otvarao, razračunava sa mnom - za borbu sam uvijek spreman. Nemam ništa ni protiv toga da netko na račun moga imena napuhuje svoju popularnost, ako to može, ali imam protiv toga da to rade preko leđa onih koje volim najviše na svijetu - moje supruge i moga djeteta.

Bolest nije sramota, nego je sramota ako se bolesniku ne pomogne da što prije ozdravi. Jedina veća sramota od ignoriranja bolesnog čovjeka jest manipuliranje takvim čovjekom. A to su upravo dogodilo u slučaju moje supruge, i to su učinili neki od kojih zbog njihova položaja u društvu to nikada ne bih očekivao. Iznositi svoju obiteljsku intimu pred javnost bolna je stvar, ali ja to moram učiniti, kako bih zaštitio svoju suprugu, ali i one druge muževe i žene koji se mogu naći u sličnoj situaciji.

Moja supruga već desetak godina ima zdravstvenih tegoba, koje ju periodično čine psihički vrlo labilnom osobom. Riječ je o ozbiljnoj psihičkoj bolesti, koja je dijagnosticirana prije dugog vremena, o čemu postoji liječnička dokumentacija, zbog koje je već bila hospitalizirana i koja se pojavljuje s vremena na vrijeme. Kad se to dogodi, život u našem stanu nije lak, jedina su pomoć liječnička njega i lijekovi, nakon čega se ona ponovno pretvara u najbolju mamu i suprugu na svijetu. Nedavno se bolest ponovno pojavila, a njena glavna manifestacija i ovaj je put bila agresivno neprijateljstvo prema najbližima, pa tako i meni, što, uostalom, i jest jedan od karakterističnih simptoma te bolesti. U takvim situacijama ona se ponaša agresivno i nerazumno, a da je posrijedi psihotično ponašanje, lako je prepoznati. Tada bi joj oni koji se susreću s njom trebali pomoći da se liječi, ali su je ovaj put neki namjerno spriječili u tome i teško naškodili i njoj, i meni, i mojim najbližima. Iskorištavajući bolest drugoga, pokazali su do kraja svoje pravo lice i zbog toga ih, ako imaju imalo osjećaja, mora biti sram.

Nedavno je ponovno nastupilo takvo teško razdoblje u životu moje supruge, razdoblje u kojem je bila najslabija, a meni zbog prirode svoje bolesti nije dopuštala da joj pomognem. U takvim fazama bolesti, iako živimo u istom stanu, ona odbija svaki kontakt. Riječ je o bolesti kod koje pacijenti ne shvaćaju da su bolesni i odbijaju liječenje. U toj najnovijoj fazi bolesti pokušavala je stupiti u kontakt s raznim ljudima, poznatima i nepoznatima, koje je nazivala u različito doba, pa je tako stupila u kontakt i s Dikanom Radeljakom.

Ja se s tim čovjekom, kojega niti poznajem niti sam ga ikad želio upoznati, nisam nikad u životu bavio. Bavim se važnim ljudima, događajima i fenomenima, a ne bezveznjacima s ruba društvenoga taloga. Čudio sam se kad su me ljudi u posljednje vrijeme upozoravali da se neki Radeljak, kojem je nadimak Dikan, javlja po medijima i mene optužuje za svoj bračni brodolom s Vlatkom Pokos zato što se o tome pisalo u listovima koje izdaje NCL Media Grupa. Očito patološki fiksiran na mene, pun mržnje, činio je sve da me ogadi u javnosti. Nisam reagirao jer mi je uvijek bilo jedino važno tko što govori, ali ne što neki bezveznjak govori.

Ali začudio sam se kad sam doznao da se noću 12. rujna susreo s mojom suprugom. Nakon tog susreta, očito vidjevši da se radi, u tome trenutku, o psihički slaboj osobi, u tajnosti je obavijestio neke novinare o tom razgovoru. Savjetovao im je neka se “prišmajhlaju“ mojoj supruzi i iz nje, u takvom stanju, izvuku o meni podatke koji bi mu mogli biti korisni da me diskreditira u javnosti. Nije se zaustavio samo na toj razini manipulacije bolesnom osobom, nego je učinio još goru stvar, gledajući čak kako da se u toj situaciji i materijalno okoristi. Pritom su povrijeđene još neke osobe bliske mojoj supruzi. Za sve te manipulacije koje je Radeljak tih dana činio s bolesnom osobom, a samo da bi se meni osvetio, postoje svjedoci i dokazi.

Pet dana nakon što me prijatelj upozorio da se Radeljak sastao s mojom suprugom doznao sam kako ju je uputio k odvjetniku Goranu Mikuličiću, nagovarajući je da kod njega pokrene brakorazvodnu parnicu. Nazvao sam Mikuličića u nedjelju, 30. rujna poslije podne. Rekao sam mu da ga zovem ne kao znanac i novinar, nego kao suprug žene koja je jako bolesna, upozoravajući ga, ako on to ne zna, da joj treba medicinska pomoć. Zamolio sam ga neka se ravna prema osjećaju za ljude i neka u njoj ne gleda običnog klijenta, nego neka pomogne mojoj bolesnoj supruzi i na taj način olakša i njezin život i život njezina djeteta i supruga. On mi je samo hladno odgovorio da mu odvjetnički kodeks ne dopušta da govori o svojim klijentima i da ne ulazi u naše međusobne odnose, te mi je čak izričito rekao kako ga ne zanima medicinsko stanje moje žene. Vapio sam za pomoći i preklinjao ga na rubu suza neka pomogne mojoj supruzi, ako mu je već dala svoje povjerenje. Na kraju sam mu rekao da, što se mene tiče, nema nikakvih problema i da se razgovara o brakorazvodnoj parnici, ali neka prije toga pomogne da moja supruga ozdravi i stane na noge. Ulažući posljednji napor da ga uvjerim kako može pomoći mojoj supruzi jedino da joj savjetuje da se uputi na liječenje, izvijestio sam ga čak o njezinoj točnoj liječničkoj dijagnozi i još jednom apelirao na njega neka misli na dobro moga djeteta i moje supruge. Hladno me odbio i odgovorio da će donijeti onakvu odluku kakvu misli da treba donijeti. Sutradan, u ponedjeljak, 1. listopada, Mikuličić je u svojoj kancelariji primio moju suprugu i, umjesto da joj sugerira liječenje, odveo ju je u udrugu B.a.B.e. kao da je ovdje riječ o kakvoj obiteljskoj svađi ili zlostavljanju, iako točno zna o čemu je riječ. Njegov je čin besraman. Ne vidim po čemu se u poimanju elementarne ljudske i profesionalne etike odvjetnik Mikuličić razlikuje od ostarjelog playboya Dikana. Ali o tome bi se morala izjasniti Odvjetnička komora, a svoju ljudskost morao bi preispitati sam odvjetnik Mikuličić.

U utorak, 2. listopada, dan nakon što je moja supruga bila kod odvjetnika Mikuličića i u udruzi B.aB.e. koju vodi učiteljica Sanja Sarnavka, počela je javna drama pred našim stanom. Sanja Sarnavka se, naime, jako zainteresirala za moju suprugu, i to na neobičan način. Kako moja supruga, izmučena nesanicom što je potrajala nekoliko noći, nije došla u policiju, kamo je bila pozvana da se javi, Sanja Sarnavka, u želji da napravi spektakl, podigla je opći alarm. U stanju rastrojstva, koje se manifestiralo i agresivnim neprijateljstvom prema meni, moja se supruga nekoliko dana zaključavala u stanu, pa me nekoliko puta nije htjela pustiti unutra, zbog čega sam ja zvao policiju, a policija je nju i mene zbog toga pozvala na razgovor. Kako se supruga u određeno vrijeme nije pojavila ni u MUP-u, nego se zatvorila u stanu, te odonud nije davala nikakve znakove života, policija je namjeravala provaliti u zaključani stan.

Pred mojim stanom se - ne znam zbog čega - pojavila i Sanja Sarnavka, ali i skupina novinara, koje je ona očito pozvala. Spriječio sam policiju da ne provaljuje u stan i preuzeo svu odgovornost na sebe, u želji da spasim suprugu od šoka policijskog upada i medijskog napada okupljenih novinara. Rekao sam im da moja supruga spava i zamolio ih neka je ostave na miru da se odmori te neka dođu sljedeći dan. Policija je na to pristala, ali u tom trenutku na scenu je stupila Sanja Sarnavka, koja želi javni show, očito pritom ne misleći na dobrobit moje supruge, pa stvara dramu. Okolnost da je posrijedi obiteljska drama poznate osobe iskorištava za svoje samoreklamiranje pred novinarima. Očito joj je bila namjera da obavještavajući novinare napravi spektakl od naše intime pred vratima našega doma. Nakon što je moja supruga ipak otvorila vrata, ona upada u stan, a potom izlazi van, u želji da se obrati novinarima. Na njezinu žalost, novinari su već otišli dolje prema ulici, ali se ona tada suočila sa mnom pred troje svjedoka.

Pitao sam je zašto jučer, kad je mogla zaustaviti cijelu dramu i zaista pomoći mojoj supruzi, nije otišla s njom k liječniku i tako je na najbolji način zaštitila. Pitao sam je zašto je napravila cijeli ovaj cirkus od kojeg će najviše štete imati moja supruga i moje dijete? Na to mi je ona otkrila jednu nevjerojatnu stvar, koja nju samu najviše optužuje. Rekla mi je kako je dan prije, nakon što je moju suprugu osobno k njoj dovezao odvjetnik Mikuličić, ondje bio i psihijatar koji je na licu mjesta zaključio da je moja supruga u teškom stanju i da joj treba hitna hospitalizacija.

Preneražen time što mi je priznala, pitao sam je nije li ju sram zbog toga što moju suprugu nije odmah odvela u bolnicu, nego je njome manipulirala i tako nanijela štetu i njoj i našoj obitelji. Zamislite, nakon što je čula mišljenje stručne osobe, Sanja Sarnavka moju suprugu u teškom stanju uputila je kući i s njom dogovorila novi sastanak, umjesto da joj sugerira liječničku skrb. Sanja Sarnavka, koja je po struci nastavnica, a pred javnošću se voli predstavljati kao predvodnica borbe za ljudska prava, u svojem je vlastitom samoreklamerstvu pokazala svoje pravo lice. Kad sam joj to rekao, gledala je samo u pod. Mislio sam da je postiđena, ali sutradan sam čitao u novinama, nakon što je kalvarija završila, kako ta žena koja nema nikakvog medicinskog znanja nadmeno i autoritativno i dalje tvrdi da moja supruga nije bolesna, nego da je samo u “dubokoj emotivnoj krizi“, za koju sam, prema njezinim riječima, kriv ja. Daj Bože da se radilo o emotivnoj krizi, što bi značilo da se tako teška situacija može najnormalnije riješiti nekim dogovorom.

Te je večeri, dok je Sanja Sarnavka stvarala spektakl pred mojim vratima, moja supruga napokon ipak otišla u bolnicu, gdje je odmah konstatirano da je u teškom stanju, jer je njezina bolest ušla u vrlo tešku i kritičnu fazu, pa sam obaviješten da će liječenje potrajati. Dijagnosticiran je teški zdravstveni problem, iz kojeg će se, ipak, pomoću medicinskog tretmana, ali i moje i kćerine ljubavi, moja supruga sigurno izvući i vratiti se u naš dom, gdje će okružena ljubavlju ponovno biti najbolja mama i najbolja žena na svijetu. A svi oni, koji su mogli spriječiti kalvariju moje obitelji, a iz svojih niskih pobuda to nisu učinili, nego su, naprotiv, manipulirali bolesnom osobom, neka se stide. Za čovjeka s nadimkom Dikan takvo me ponašanje ne začuđuje, ali za uglednog odvjetnika i navodnu braniteljicu ljudskih ženskih prava, a zapravo manipulatoricu ljudskim sudbinama, koji su ovom prilikom pokazali svoje pravo lice, otvaraju se mnoga pitanja, jer im savjest, ako imaju imalo ljudskosti u sebi, nije čista.

Tri jahača tuđe nesreće

Josip Dikan Radeljak, Sanja Sarnavka i Goran Mikuličić svojim su krajnje nečovječnim postupcima pripomogli da se trenutačna slabost Mirjane Jusup-Pukanić pretvori u skandal, čime su u prvom redu naškodili njoj i njezinu djetetu, i to samo s jednim ciljem, da diskreditiraju Ivu Pukanića

Vezane vijesti

Na tijelu Mirjane Pukanić nema tragova nasilne smrti

Na tijelu Mirjane Pukanić nema tragova nasilne smrti

Mrtvo tijelo 49-godišnje Mirjane Pukanić, bivše žene pokojnog vlasnika Nacionala Ive Pukanića, pronašla je jučer oko 18 sati u stanu u Ilici… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika