Aktualni "Big Brother" nesumnjivo je gledana emisija, a za stanare u Big Brother kući znaju i oni koji je ne prate. Dok se neki zabavljaju gledajući njihove interakcije, drugi žestoko negoduju kad je riječ o prikazivanju takvog programa. Zbog čega reality-showovi izazivaju tako kontradiktorne reakcije ljudi, što je zanimljivo u takvom programu, a zbog čega bi ga trebalo svakako izbjeći objasnili su, svatko svojim argumentima, Danijela Dvornik i Oliver Mlakar. Oni, naime, o toj temi imaju potpuno suprotna mišljenja.
Oliver Mlakar
Veliki sam protivnik reality-showova, ne znam jesam li u životu ukupno pogledao pola minute takvog programa. To je banalna komercijalizacija, jedna velika ništica, program u kojem mladi ljudi koji nemaju nikakvih kvaliteta pokušavaju dobiti pažnju medija, a sudeći prema količini gluposti koje izgovaraju, a mi o tome čitamo u tisku - to im očito i uspijeva. Međutim, slava ili nekakva korist od takvog eksponiranja ne može biti trajna, znate. Za uspjeh u životu treba imati nešto više od običnog pokazivanja i ljudi koji imaju ambicije i kvalitete mogu uspjeti i bez izlaganja svoje intime. Kada se netko prijavi za nastup u reality-showu, o toj osobi mogu jedino pomisliti kako je površna i prazna. Ljudi koji vrijede ne mogu sebi priuštiti odlazak sa svoga radnog mjesta ili iz životnog okruženja na tri mjeseca. Natjecatelji su očito ljudi koji imaju previše vremena, kao i ljudi koji gledaju tako nešto.
Nedavno sam pročitao u jednim novinama kako je stanar BB kuće imao neki nezaboravan trenutak i nikako mi se ne sviđa kako mediji isključivo zbog novca plasiraju takve banalne informacije, kao da je to fantastično važna stvar za sve nas.
Smatram da se prevelika pažnja pridaje takvom programu i ne mogu shvatiti veliku gledanost kakvu imaju reality-emisije.
Nijedan član moje obitelji ne voli gledati reality-show, a ne znam ni nikoga od svojih prijatelja koga bi tako nešto zanimalo. Ipak, očito ima previše voajera na ovom svijetu koji vole zaviriti u tuđu kuću ili krevet, kao i previše ekshibicionista koji se vole pokazivati i koji ništa pametnije od toga nisu mogli smisliti. Sve skupa mislim da je prilično bolesno.
Danijela Dvornik
Podržavam emitiranje emisija u formi reality-showa i potpuno razumijem zbog čega su tako gledane. Mislim da je njihov nastanak zapravo posljedica vremena u kojem živimo. Prije 20 godina takve emisije bile su potpuno nezamislive, a danas pomoću kompjutora, mobitela i ostale tehnologije svakodnevno zadiremo u tuđu intimu. Svatko svakoga može vidjeti, pronaći, slikati i snimati. Dakle, svi smo na neki način dostupni i živimo u jednom velikom reality-showu, bili toga svjesni ili ne. Kad je već u ljudskoj psihi da gledaju tuđe i zanemaruju svoje živote, najpoštenije je onda da se netko prijavi u takvu emisiju svojom voljom.
Osim toga, svaki reality-show dio je zabavnog programa. Konkretan je primjer aktualni "Big Brother" koji je zapravo jedna igra. Ljudi su tamo pod nekim uvjetima da bi dobili neku nagradu. Ono što takve emisije čini gledanima su međusobni odnosi između ljudi, situacije u kojima se oni grupiraju i zaboravljaju na kamere ili nemaju mogućnosti korigirati svoje ponašanje. U Big Brother kući i u drugim showovima prikazuju se realne situacije, tračevi i svađe. Sve to najzanimljivije je uglavnom djeci, dok su ljudima mojih godina takvi odnosi i postupci smiješni i djetinjasti, a onim starijima potpuno nezanimljivi pa često i ne odobravaju prikazivanje emisija tog tipa. Međutim, najbitnije je shvatiti da se natjecatelji odlaze tamo zafrkavati i da zbog toga reality-show ne mora donijeti nikakav pametan sadržaj, već je cilj zabaviti gledatelje.
Upravo zato i zbog znatiželje i sama sam bila dio jednoga drugačijeg realityja, a također volim pogledati slične inozemne emisije. Primjerice, nedavno sam pogledala američki reality o obitelji svećenika koji je prije bio rapper.
Nažalost, u inozemstvu se ipak prijavljuju zanimljiviji ljudi nego kod nas jer se za milijun dolara, kojima se može riješiti životno pitanje, ipak isplati prijaviti.