Vojske su još od najranijih dana pokušavale iskoristiti životinje u vojne svrhe. Konje su koristili kao prijevozno sredstvo, slonove i deve također. No, uvijek je postojala neka ideja za korištenje životinje kao skrivenog oružja. Neke su ideje bile dobro zamišljene, ali ih se nije moglo provesti u djelo. Druge su istraživane i odbačene zbog nedostatka financijskih sredstava. Pa ipak, neke su životinje uspješno odradile svoju zadaću i čak zaradile medalju. Ovo su samo neke od ideja.

Mačke

Najraniji primjeri korištenja mačaka u ratovima datiraju još u vrijeme starog Egipat. Perzijanci su znali koliko su mačke važne u životu Egipta. Zato su tijekom rata sakupili što su više mačaka i pustili ih na bojište. Egipćani nisu mogli riskirati da ozlijede te svete životinje pa su se predali:Tijekom Prvog svjetskog rata mačke su koristili u rovovima kako bi smanjili broj štakora, a neke su korištene i kako bi otkrile otrovne plinove. No, najneobičniju ulogu za običnu mačku osmislili su Amerikanci tijekom Hladog rata. CIA je smatrali da bi mačke mogle biti savršeno sredstvo za neometano prisluškivanje u projektu nazvanom Operacija akustična maca. Kirurškim su putem u mačke ugraditi prislušne uređaje, a rep iskoristiti kao antenu. Projekt je trajao pet godina i koštao 15 milijuna dolara, a propao je već na prvom testu. Mačka koju su pustili blizu ruske baze nastradala je pod kotačima automobila nekoliko sekundi kasnije. Nakon toga, projekt je ugašen.

Svinje

Kada se običan rimski vojnik susretne sa velikim i dobro naoružanim slonom, šanse za preživljavanje i nisu baš velike. No, stari Rimljani doskočili su i tom problemu. Starješina Plini pisao je o metodi nazvanoj „Zapaljena ili ratna svinja“. Potapali su svinje u katran ili neku drugu zapaljivu smjesu, usmjerili prema protivničkom taboru i zapalili ih. Skvičanje zapaljene svinje koja se približava vojnom taboru bilo je dovoljno da natjera slonove i konje u bijeg. Naravno, uvijek je postojala mogućnost da svinja krene i prema rimskom taboru. No, osim Plinijevih zapisa, nema službene bilješke o korištenju ratnih svinja u bitkama.

Štakori

Štakori su najprije korišteni kao žive baklje, sve do 1346. godine. Tijekom opsade grada Kaffa, među okupatorima, mongolskom vojskom. počela se širiti kuga. U posljednjem pokušaju da osvoje grad, Mongoli su katapultirali mrtve štakore i svoje mrtve suborce u grad kako bi proširili bolest. Nekoliko je brodova ipak uspjelo pokušalo iz grada. Doplovili su u Italiju i nesvjesno raširili „Crna smrt“. U posljednje vrijeme, belgijska je tvrtka izvježbala Afričke štakore za pronalaženje mine. Štakori su prepoznaju miris eksploziva i povezuju ga sa hranom. Ovakav način ima nekoliko prednosti. Štakori su jeftiniji za uvježbavanje od pasa, a njihova mala težina neće aktivirati minu. Trenutno ih se koristi za razminiranje u Mozambiku.

Uporaba delfina za vojne operacije počela je tek 1960-ih kada je američka mornarica osnovala Marine Mammal Program koji je osmišljen kako bi se stvorila bolja torpeda. Oduševljeni inteligencijom delfina počeli su širiti program i trenirati ih za različite poslove od pronalaska izgubljenih ronioca do ubijanja neprijatelja. U programu “Neutraliziranje plivača” u njuške su im stavljane igle sa komprimiranim ugljičnim dioksidom, nakon čega bi ih naučili kako ubosti ronioca tom iglom. Nakon uštrcavanja, komprimirani ugljični dioksid bi se raširio u roniočevu tijelu i ubio ga, a njegovo bi tijelo isplivalo na površinu. Navodno je tako tijekom Vijetnamskog rata tako ubijeno 40 vijetnamskih ronioca i dva Amerikanaca. Danas se delfini koriste u Iraku kako bi otkrili i označili podvodne mine.

Golubi

Golube su od srednjeg vijeka koristili kao oblik primitivne zračne pošte. Tijekom opsade Pariza u francusko-pruskom ratu bili su jedini način komunikacije. Korišteni su i tijekom Prvog svjetskog rata kako bi prenijeli naredbe od baze do prvih linija borbe. Jedan golub, Cher Ami, čak je i odlikovan jer je spasio 194 američka vojnika koji su ostali iza neprijateljskih linija. Za Drugog.svjetskog rata američki biheviorist B. F. Skinner pokušao je koristiti golubove za navođenje raketa. Program se zvao „Projekt Golub“. Tri su goluba bila postavljena na vrh bombe sa posebnom lećom koja je prikazivala metu. Golubi su bili istrenirani da prepoznaju metu. Bombu su trebali usmjeravati kljucanjem po leći u smjeru mete. Skinner je koristio tri goluba kako bi bio siguran da će bombu dovesti na cilj, no vojska je prekinula projekt jer im se činio previše radikalnim.

Insekti

Rimljani su znali da su pčele veoma jako vojno oružje. Prikupljali bi košnice i katapulirali ih u opkoljene gradove ili na neprijateljsku vojsku. Tijekom Prvog svjetskog rata svjetlo krijesnica omogućavalo je vojnicima čitanje karata u rovovima. Nijemci su korstili zlatice kao bi uništili usjeve krumpira u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Danas se pčele treniraju kako bi pronalazile nagazne mine. Znanstvenici stavljaju prepoznatljivu kemikaliju iz eksploziva u hranilište pčelama. One povezuju miris kemikalije sa hranom pa se, kada ih se pusti u prirodu, okupljaju na mjestima gdje je koncentracija te kemikalije najjača i time detektiraju mine. Točnost im je oko 97% u kontroliranim situacijama.

Šišmiši

Nakon iznenadnog napada na Pearl Harbor, Amerikanci su se željeli osvetiti Japancima. Lyle Adams, stomatolog iz Pennsylvanije, obilazio je špilje u Novom Meksiku i proučavao šišmiše, kada mu je sinula ideja o obučavanju šišmiša koji bi bili izbacivani iz aviona, a ispuštali bi bombe na gradove. Svoj je prijedlog o „šišmišima bombarderima“ poslao u Bijelu kuću. Ona ga je prihvatila i zadužila zrakoplovstvo da istraži tu mogućnost. Odabrali su šišmiše koji su mogli nositi dodatni teret pričvršćen na njhovim prsima. Ideja je bila, da šišmiši potraže zgradu ili štalu u kojoj bi prespavali, a tada se aktiviraju vremenski podešene bombe koje bi nosili. No, testiranje nije prošlo najbolje. Nekoliko je šišmiša pobjeglo sa bombama i zapalilo hangar i generalov automobil. Nakon godina ispitivanja od projekta se odustalo.