Agencije za privremeno zapošljavanje nisu ništa novo u svijetu. Koriste ih velike tvrtke koje na kraće vrijeme trebaju kvalitetnog radnika, ali i kao način da provjere potencijalnog radnika i njegove sposobnosti prije nego mu ponude stalni posao. U zemljama zapadne Europe privremenim zapošljavanjem posao dobije između jedan i pet posto ukupne radne snage.

Kod nas je takav oblik zapošljavanja još uvijek novost. Privremeno je zapošljavanje u Hrvatskoj legalizirano 2003. godine. Prema Zakonu o radu, takve agencije moraju biti posebno registrirane za takvu djelatnost. One imaju mogućnost zaposliti traženu radnu snagu i ustupiti ju drugim tvrtkama na određni period. Radnici „na leasing“ zaposleni su u agenciji. Ona im plaća staž i socijalno, pronalazi posao i naravno dijeli otkaze. Međutim, radnici rade kod drugog poslodavca.

„Na osnovu potrebe našeg klijenta pronalazimo djelatnika kojeg mi zapošljavamo i ustupamo na rad. Prije toga se sa klijentom dogovaramo za našu proviziju. Djelatnik je doslovce zaposlen kod nas, njemu u radnoj knjižici piše Adecco i mi mu isplaćujemo plaću i sve što ide uz to. Damo mu uputnicu i on ide na rad kod našeg klijenta. Poslodavac poslije preuzima, otprilike, 30 – 40 posto radnika koje smo mu mi uputili“, kaže Ivan Paladina direktor poslovnice i branch manager iz Adecca.

U nekim europskim državama privremeno zapošljavanje čini i do 20 posto ukupne zaposlenosti. Posljednji podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je u Hrvatskoj na određeno vrijeme zaposleno oko 128 tisuća radnika ili čak 12,2 posto ukupno zaposlenih. No, u posljednjih nekoliko godina očit je porast takvog broja ugovora.

„Za Adecco tijekom godine radi otprilike 1500 ljudi. Ovisi o potrebama klijenata, ali toliko je onih kojima mi u godini dana nalazimo posao. No, taj broj će samo rasti s godinama i kako poslodavci budu prepoznavali da im je jeftinije ovako pronalaziti potrebne zaposlenike“, kaže Paladina.

Rad na određeno vrijeme dominira kod novozaposlenih radnika, poglavito onih koji su tek završili školovanje ili su bili na Zavodu za zapošljavanje. Čak osam od deset novozaposlenih radnika zapošljava se na određeno vrijeme.

„U call centru su to obično mlađi ljudi, nije bitno kojeg spola. U proizvodnji su većinom žene 35-45 godina. Ovisno o proizvodnji. Jako često zapošljavamo onu radnu snagu koju možda inače korisnici ne bi zaposlili. Od 100 ljudi starijih od 45 godina, poslodavci bi možda realno zaposlili 2-3. Ako procijenimo da bi taj čovjek mogao posao obavljati bolje od nekog mlađeg, sugerirat ćemo poslodavcu da ga uzme. No, na kraju krajeva, odluka je ipak na poslodavcu“, kaže Paladina.

Agencija za privremeno zapošljavanje na temelju sporazuma o ustupanju radnika, svojim klijentima ustupa radnike za obavljanje privremenih poslova. Sporazum o ustupanju radnika mora točno definirati vremensko razdoblje ustupanja, mjesto rada, poslove koji će se obavljati, uvjete rada i drugo. Prema Zakonu, radnik se ne može ustupiti kao zamjena za radnika kod poslodavca kod kojeg je štrajk u tijeku ili ukoliko je poslodavac nedavno dao otkaz radniku na istim poslovima. Bitna odrednica ugovora je da plaća ustupljenog radnika ne smije biti manja od plaće radnika zaposlenog kod poslodavca na istim poslovima. Ukoliko takav zaposlenik ne postoji, onda plaće radnika na sličnim poslovima. Agencija mora isplatiti dogovorenu plaću radniku za obavljeni rad kod poslodavca i kad poslodavac agenciji ne dostavi obračun ugovorene plaće. Radnik se ne smije ustupati poslodavcu za obavljanje istih poslova neprekinuto duže od jedne godine.

U Hrvatskoj su prema Sudskom registru trgovačkih društava registrirane 23 agencije za privremeno zapošljavanje. Savez samostalnih sindikata Hrvatske procjenjuje da će ove godine oko 14 tisuća ljudi povremeno raditi preko agencija, a smatraju da će za desetak godina taj broj doseći i prijeći 200 tisuća. Otprilike jedan od 20 ustupljenih radnika uspjeva privremeni ugovor zamijeniti stalnim zaposlenjem.

„Dnevno u prosjeku imamo 300-400 radnika koje smo uputili na rad našim klijentima. No taj se broj mijenja. Sad je taj broj pao, u turističkoj sezoni je bio nešto viši, oko tisuću“, kaže gospodin Paladina.

Poslodavci najčešće traže privremene zaposlenike kao zamjene za duže odsustvo stalnog zaposlenika, za administrativne poslove, prevođenje, kao pripravnike, prodajno osoblje te kao sezonske radnike. Češće se traže i radnici u skladištu, hotelima, proizvodnji i slično.

„Kod nas se najčešće traže call center operateri, radnici u proizvodnji (radna mjesta za koja se relativno brzo možeš obučiti, nisu komplicirana, a privremenog su karaktera), skladištar, pomoć u administraciji, računovodstvo, eventualno prodaja, terenski komercijalist. Prva tri su ne samo kod nas nego i u svijetu najtraženija“ kaže gospodin Paladina.

U agencijama za privremeno zapošljavanje kažu da češće surađuju sa multinacionalnim tvrtkama koje imaju iskustvo takvog zapošljavanja i u inozemstvu, dok hrvatske tvrtke još uvijek nisu prepoznale prednosti takvog zapošljavanja.

„U principu to su do sada isključivo bih rekao strane tvrtke. Ali bih rekao da smo se u zadnjih godinu dana dosta proširili i na domaće tvrtke. U ovom trenutku bih rekao da idemo od najvećih prema malima. Trenutno su to ipak najveće kompanije, rjeđe manje tvrtke. Ali mislim da smo u ovoj godini napravili veliku promjenu. Vjerojatno je prije godinu dana bio omjer 90:10 za strane tvrtke, da bi sada bio nekih 50:50. Domaće tvrtke sve više prihvaćaju takav način pronalaska zaposlenika“, ističe Paladina.

Agencije za privremeno zapošljavanje ne smiju naplaćivati svoje usluge od zaposlenih već naplaćuju proviziju od tvrtki s kojima imaju sklopljene ugovore. Također, mogu tražiti obeštećenje ukoliko zaposlenik ode iz agencije i trajno se zaposli kod poslodavca kod kojeg je bio privremeno zaposlen.

Sindikati procjenju da agencije za privremeno zapošljavanje ostvaruju i do 30 posto provizije, što godišnje iznosi oko 38 milijuna kuna zarade.
Marijana Ilić studentica je prava i preko Adecca radi posljednja tri mjeseca.

P: Kako si saznala za agencije za privremeno zapošljavanje?
O: Preko tate. On je šetao Zagrebom, pa je vidio poslovnicu Adecca. A kako je živio u Njemačkoj, onda je znao i za Adecco u Njemačkoj. Pa mi je rekao o njemu. To je tamo normalna pojava. Prvi posao. Ovo je za ljude koji traže posao, na neki način mjesto razmjene. Poslodavci traže odrđene ljude, a ljudi koji traže posao moraju biti aktivni i tražiti posao. Tražiti posao koji zahtjeva vještine koje posjeduješ

P: Što si do sada radila i kako si se snašla na poslu?
O: Radila sam u kampu Lanterna Poreč, na recepciji sa još troje ljudi koji su isto dobili posao preko Adecca. Imali smo šefove koji to inače rade pa su nam oni pokazali što trebamo raditi. Sama edukacija na poslu je najbitnija. Turizam me inače oduvijek zanimao. A sada sam dobila posao u call centru.

P: Kako si dobila taj posao?
O: Imam dobru agenticu, a to je bitno. Čim sam završila sa poslom u Poreču, došla sam tražiti novi posao. Agentica mi uvijek kaže što se trenutno nudi, a odgovara vještinama koje ja posjedujem. Tako da se ona zalaže za mene. Njezina angažiranost čini moju potragu za poslom ugodnijom. To nisu poslovi sa neizvjesnim ishodom plaće. Adecco isplaćuje do onog datuma do kojeg su se oni obvezali u ugovoru. Planiram raditi preko agencije dok ne nađem stalni posao, ako tako nešto još postoji. Ne prijavljujem se na poslove za koje ne ispunjavam uvjete ili smatram da ga ne bih mogla obavljati.

P: Što je tebe potaknulo da počneš raditi?
O: Meni je osobno privlačno imati svoj novac, svoj tekući račun i sama raspolagati sa njime. Mene tjera ambicija. Volim zarađivati novac. I to je ono što me tjera kroz život. Tko god osjeti potrebu za radom bi trebao slijediti taj instinkt.

P: Mnogo mladih ljudi u svijetu radi preko agencija za privremno zapošljavanje. Misliš li da je to bolje nego tražiti stalan posao?
O: Ovo je super prilika da mladi ljudi dobiju prva iskustva. To su poslovi na određeno vrijeme, na ugovor. I moraš shvatiti da te nakon tog ugovora više ništa ne čeka. Moraš se sam pobrinuti da dobiješ novi posao. Moraš se cijelo vrijeme educirati, nadograđivati, ulagati u sebe, kako bi mogao dobivati bolje poslove, kako bi se mogao bolje prezentirati poslodavcu. Što si više u korak s vremenom u kojem živiš, to ćeš imati više šansi dobiti bolji posao i bolje se prezentirati poslodavcu. Kada sam završila sa poslom u „Lanterni“ dobila sam pismo preporuke. Jako je bitno da pismo preporuke, odnosno drugi govore o tebi, jer to budućem poslodavcu više govori nego sam tvoj rezime.