Objavljeno u Nacionalu br. 623, 2007-10-23

Autor: Dean Sinovčić

DOMOVNICE ZA NOGOMETAŠE

Novi Hrvati u Maksimiru

NEKOLIKO STRANIH NOGOMETAŠA Dinama dobilo je hrvatsko državljanstvo po povlaštenoj proceduri, jer nisu ispunjavali uobičajene uvjete, o čemu odlučuje vrh Vlade, a iza tih su odluka interesi Zdravka Mamića

Nogometaš Carlos Santos de Jesus (prvi lijevo) prošlog je tjedna dobio hrvatsko državljanstvo, Etto i  Matthias Chago ga imaju, a uskoro će  ga dobiti i Sammir (zadnji desno)Nogometaš Carlos Santos de Jesus (prvi lijevo) prošlog je tjedna dobio hrvatsko državljanstvo, Etto i Matthias Chago ga imaju, a uskoro će ga dobiti i Sammir (zadnji desno)Carlos Santos de Jesus, 22-godišnji nogometaš Dinama, prošlog je tjedna dobio hrvatsko državljanstvo i sad, uz brazilsko, ima još jedno državljanstvo i više nije stranac u hrvatskoj ligi. Četvrti je to stranac u Dinamu koji je dobio hrvatsko državljanstvo, kao prije godinu i pol 26-godišnji Brazilac Etto, u siječnju 2006. i 24-godišnji Kamerunac Matthias Chago, a prije pet godina Brazilac Eduardo Da Silva. Uskoro će hrvatsko državljanstvo dobiti i 20-godišnji Brazilac Sammir. Svi oni postali su hrvatski državljani po povlaštenoj proceduri jer nisu ispunjavali uobičajene uvjete za državljanstvo i dobili su ga zbog višeg interesa za Hrvatsku. I dok je davanje državljanstva Da Silvi po povlaštenim uvjetima razumljivo, nerazumljivi su interesi države zbog kojih su Etto, Chago, Carlos, a uskoro će i Sammir, dobili hrvatsko državljanstvo. Teško da će oni igrati za hrvatsku reprezentaciju - u prvom je planu interes Zdravka Mamića, koji je na neshvatljiv način uvjerio Vladu, pa i samog Sanadera, da se trojici igrača Dinama da hrvatsko državljanstvo.

U klubu u hrvatskoj ligi mogu nastupati najviše četiri strana nogometaša. Kako Dinamo već godinama kupuje strane igrače, a to će, prema najavama, i nastaviti, Mamić mora oslobađati prostor za nove igrače. U ovom trenutku stranci u Dinamu su Brazilac Sammir, Nijemac Koch i Did’dy Guela iz Obale Bjelokosti. Dodamo li i Patricea Kwedija, Kamerunca kojeg je Dinamo posudio Interu iz Zaprešića, Mamić je ograničen brojem dovedenih stranaca. Drugim riječima, on ih može dovesti, ali više od četvorice ne smiju igrati na jednoj utakmici. Kako nitko od njih regularnim putem ne može dobiti državljanstvo, barem neki od njih moraju se proglasiti višim interesom, odnosno mogućim reprezentativcima, kako bi po povlaštenoj proceduri dobili državljanstvo.

U regularnoj proceduri, osoba koja traži hrvatsko državljanstvo mora imati barem 18 godina, mora biti poslovno sposobna, mora imati prijavljen boravak u Hrvatskoj barem pet godina neprekidno, mora dobiti otpust iz stranog državljanstva ili dokaz da će dobiti otpust, mora poznavati hrvatski jezik i latinično pismo te mora poštovati pravni poredak i običaje Hrvatske. Kako nogometaši Dinama ne borave pet godina u Hrvatskoj, hrvatski jezik u govoru i pismu nije im jača strana, a i nisu voljni odreći se brazilskog i kamerunskog državljanstva, Mamić prelazi na “plan B“ i koristi se zakonskom odredbom prema kojoj, ako je to u interesu Hrvatske, strani državljanin mora samo poštovati pravni poredak i običaje Hrvatske kako bi dobio hrvatsko državljanstvo. Ne mora govoriti i pisati hrvatski, ne mora se odreći svog državljanstva, mora samo biti nekažnjavan i dobit će hrvatsko državljanstvo. Tada je potrebno dobiti odobrenje Vlade.

ZDRAVKO MAMIĆ, izvršni dopredsjednik Dinama, neprestano kupuje strane igračeZDRAVKO MAMIĆ, izvršni dopredsjednik Dinama, neprestano kupuje strane igračeKad je u pitanju dobivanje državljanstva zbog viših interesa države, Ministarstvo unutarnjih poslova traži preporuku od mjerodavnog ministarstva, što je u slučaju nogometaša Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Ako MZOS preporuči davanje državljanstva, MUP u pravilu tu preporuku prihvaća. Tako je bilo i u slučaju nogometaša Dinama, ali, kako doznajemo, ministar Dragan Primorac neće odlučivati o preporukama nego premijer Sanader i njegovi najbliži suradnici. Dakle, preporuka da Etto, Chago i Carlos dobiju hrvatsko državljanstvo došla je iz vrha Vlade, bez njegova odobrenja Mamić ne bi uspio u svojoj nakani. Kad smo poslali upit Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta na temelju čega je dalo preporuku trojici igrača Dinama za dobivanje hrvatskog državljanstva prema posebnim uvjetima, dobili smo sljedeći odgovor: “Kad je u pitanju primanje u hrvatsko državljanstvo stranaca športaša, trenera i drugih stručnjaka u športu, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, u proceduri davanja mišljenja, uzima u obzir mišljenje i preporuku stručnih športskih tijela kao što su Hrvatski olimpijski odbor i odgovarajući nacionalni športski savez koji su najmjerodavniji u procjeni opravdanosti zahtjeva poslodavca, odnosno kvalitete osobe kroz njegova postignuća i potencijale. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je u skladu s ovom procedurom postupalo u svim dosadašnjim slučajevima davanja mišljenja, pa tako i u spomenutima.“

Predigra za dobivanje državljanstva Chagu i Ettu bio je medijski pritisak: brojni sportski novinari sasvim nekritički tvrdili su da su oni toliko dobri nogometaši da mogu igrati za hrvatsku reprezentaciju. Zatim je i predsjednik HNS-a Vlatko Marković sugerirao u novinama kako bi njih dvojica trebala dobiti državljanstvo. Ujedno su, u slučaju Etta, pitali i izbornika Slavena Bilića, koji je iz pristojnosti rekao “možda“, i u takvoj klimi čelnicima Vlade nije padalo na pamet da odbiju zahtjev za državljanstvom jer bi ih kritizirali mediji i navijači, njihovi birači, što u trenutku kad reprezentacija igra sve bolje, a brazilski Hrvat Da Silva zabija golove, nije bilo uputno. Međutim, kad je Mamić pronašao kanale u Vladi za djelovanje, više mu nije trebala medijska pompa pa je Carlos dobio državljanstvo a da se o tome i nije previše pisalo.

Osim što Mamiću trebaju igrači s dvostrukim državljanstvom zbog hrvatske lige, trebaju mu i zbog prodaje u inozemstvo, jer se ne očekuje da će spomenuti igrači vječno ostati u Dinamu. Zemlje Europske Unije imaju pravilo da u njihovim momčadima mogu igrati samo tri igrača izvan EU. To pravilo ih poprilično ograničava zbog brojnih vrlo kvalitetnih igrača iz Argentine, Brazila i drugih zemalja koji tada također moraju uzimati dvostruko državljanstvo kako bi oslobodili prostor za još više stranaca izvan Europske Unije. Tako je svojedobno brazilski branič Roberto Carlos, dok je igrao za Real iz Madrida, uzeo i španjolsko državljanstvo, dok je nedavno najbolji igrač Milana, Brazilac Kaka, uzeo talijansko državljanstvo. Ti potezi sasvim su logični i opravdani jer su i Real i Milan uz golemu pomoć tih igrača osvajali Ligu prvaka pa je dobivanje državljanstva bilo s lakoćom odabrano. Jednako tako, Španjolci su nedavno dali državljanstvo i Brazilcu iz Barcelone Ronaldinhu. No, što su to Carlos, Etto i Chago napravili da je njihov doprinos nagrađen hrvatskim državljanstvom? Dinamo se nije maknuo dalje od prvog pretkola Lige prvaka, a nakon godina neuspjeha ove će sezone provesti nekoliko mjeseci dulje u Kupu UEFA, što se ni izbliza ne može mjeriti s rezultatima najboljih europskih klubova. Uz to, Robertu Carlosu, Kaki i Ronaldinhu podiže se tržišna cijena, jer ako odluče promijeniti klub, bit će igrači iz Europske Unije i njihov novi klub neće zbog njih morati smanjivati broj stranaca izvan EU.

NIKOLAJ PEŠALOV, bugarski dizač utega, dobio je hrvatsko državljanstvoNIKOLAJ PEŠALOV, bugarski dizač utega, dobio je hrvatsko državljanstvoMamiću je bitno da Dinamovi stranci dobiju hrvatsko državljanstvo kako bi ih lakše prodao u inozemstvo. Hrvatska će uskoro ući u Europsku Uniju i tada će igrači s hrvatskom putovnicom kudikamo lakše pronaći inozemni angažman. Moguće je da će se zakoni EU primjenjivati i prije službenog ulaska Hrvatske u EU i tada će Mamić i Dinamo zarađivati lakše i više za nogometaše koje su za male novce doveli iz Brazila, Kameruna ili neke treće zemlje. Ti igrači, s matičnim putovnicama, ili bi teško mogli igrati za neki zapadnoeuropski klub ili bi igrali za mnogo manji novac, što znači i mnogo manju odštetu Dinamu i Mamiću. Dobivanjem državljanstva, trgovac Mamić će još više pretvoriti Dinamo u uvozno-izvoznu tvrtku u kojoj će jeftino kupovati južnoameričke i afričke nogometaše, a skuplje ih prodavati te zarađivati na razlici u cijeni. Uostalom, Mamić već sada novopečene Hrvate može prodati u Francusku. Od prije deset mjeseci Francuski nogometni savez uveo je tzv. “Malajino pravilo“ koje omogućava nogometnim reprezentativcima država koje su s EU potpisale Sporazum o pridruživanju da u francuskim klubovima budu tretirani poput ostalih igrača iz EU.

I u ostalim najjačim europskim nogometnim ligama stvaraju se pritisci da se pravila mijenjaju, što sigurno koristi Mamiću. Primjerice, Španjolci su također djelomice promijenili pravila. Od prije deset dana afrički nogometaši nisu više stranci u španjolskoj nogometnoj ligi, odnosno ne tretiraju se kao igrači izvan EU. Promjenu pravilnika pokrenuli su klubovi Real iz Madrida i Getafe, koji su zahtijevali da se afrički nogometaši u Španjolskoj tretiraju kao radnici iz EU, prema ugovoru koje su potpisali EU i 77 afričkih, karipskih i pacifičkih država u Beninu 2000. godine. Prema tom ugovoru, koji je španjolski parlament ratificirao prošle godine, radnici iz nabrojenih država uživaju ista radnička prava kao i građani iz EU. To pravilo ne pomaže Mamiću potpuno, osim što Kwedija i Chaga može kao kamerunske igrače prodati već sutra u Španjolsku. Međutim, trend po kojem klubovi iz najjačih liga traže rupe u zakonima EU kako bi povećali broj igrača izvan EU vidljivo je i u prilog Mamiću.

Na kraju, jasno je i zašto sami igrači prihvaćaju Mamićev prijedlog da uzmu hrvatsko državljanstvo. Hrvatsko državljanstvo donosi im brojne povlastice koje nisu imali, od besplatnog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja preko toga da mogu registrirati vlastite tvrtke pa do toga da će im i djeca automatski imati hrvatsko državljanstvo. Za nekoga tko je došao iz siromašnih dijelova Brazila i Kameruna i dio svoje zarade iz Dinama šalje svojoj obitelji, dolazak u Hrvatsku pun je pogodak. Za Mamića još i veći, jer je uz pomoć nekih ljudi iz Vlade našao način da se, dodjeljivanjem državljanstva, još više obogati.

Sportaši koji su zaslužili domovnicu

RUSKINJE Jelena Čebukina i Tatjana Sidorenko kao vrhunske odbojkašice početkom 90-ih su dobile državljanstvoRUSKINJE Jelena Čebukina i Tatjana Sidorenko kao vrhunske odbojkašice početkom 90-ih su dobile državljanstvoNajpoznatiji sportaš koji je uz matično dobio i hrvatsko državljanstvo bugarski je dizač utega Nikolaj Pešalov. Nastupajući za Hrvatsku, osvojio je 16 medalja na olimpijskim igrama, svjetskim i europskim prvenstvima, a najpoznatija je zlatna medalja na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. Prije njega, najpoznatije su bile tri ruske odbojkašice koje su početkom 90-ih dobile hrvatsko državljanstvo, Irina Kirilova, Jelena Čebukina i Tatjana Sidorenko. Kad je uzela hrvatsko državljanstvo, Kirilova je bila najbolja svjetska odbojkašica te je ženski odbojkaški klub Mladost s te tri igračice postao klupski prvak Europe. Kirilova je danas izbornica odbojkaške reprezentacije Rusije. I Pešalov i odbojkašice opravdali su viši interes zbog kojeg im je dodijeljeno državljanstvo. Posljednjih nekoliko godina, osim nogometaša Dinama, nema previše sportaša koji su tražili i dobili hrvatsko državljanstvo. Posljednji je, prije godinu dana, bio srpski golman Rijeke Dragan Žilić koji je tražio i dobio državljanstvo. Rijeka je tada imala previše stranaca pa je Žilić dobio državljanstvo. U njegovu slučaju ne radi se o mogućnosti da se lakše proda u inozemstvo jer će u prosincu proslaviti 33. rođendan i teško da će naći neki klub iz EU u kojem će braniti.

Vezane vijesti

Mamić i Gobac žele vlast nad 143 milijuna kuna

Mamić i Gobac žele vlast nad 143 milijuna kuna

Zdravku Mamiću nije ovih tjedana jedina briga postavljanje nove vlasti u Hrvatski nogometni savez. Medijski manje zanimljiv, ali financijski bitan,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika