25.10.2007. / 10:29

Autor: Zora Bjelousov

MODA KAO UMJETNOST

Frederic Molenac u Zagrebu

Prilika za razgovor s poznatim francuskim modnim kreatorom Frédéricom Molénacom ukazala se za njegova posjeta Zagrebu. Molénac je, naime, nedavno sudjelovao kao član stručnog žirija u projektu 'Modni ormar', modnom događanju u organizaciji Tekstilno-tehnološkog fakulteta, tijekom kojega su svoje radove prezentirali mladi hrvatski tekstilni i grafički dizajneri. Posjet su organizirali Tekstilno tehnološki fakultet i Francuski institut u Zagrebu

Kada se u svjetskim medijima spominje ime Frédérica Molénaca, novinari ga najčešće predstavljaju kao 'kultnog francuskog modnog kreatora'. No, iako bi, sudeći po njegovom formalnom obrazovanju i profesionalnom putu, to bila točna konstatacija, nepravedno je Molénacovo ime vezati isključivo za modni dizajn, jer je on zapravo multitalentirani, uspješni konceptualni umjetnik, kojemu je, kako sam ističe, moda tek jedan od putova umjetničkoga istraživanja i kreativnoga eksperimentiranja. 43-godišnji umjetnik, čije koktel-haljine naručuju i nose najbogatije žene svijeta - dajući za njih tisuće eura (Molénac s nelagodom govori o novcu, pa tako i o cijeni svojih kreacija, stoga se iz razgovora može samo pretpostaviti o kakvim je vrtoglavim svotama riječ) - u posljednje se vrijeme, osim modi, sve više posvećuje skulpturi i industrijskom dizajnu.

Ako ne samo po tome, Molénac se i po mnogočemu drugome razlikuje od svojih kolega iz svijeta visoke mode. Iako je omiljena figura pariških urbanih glamour soirée-a i prijateljuje s najvećim imenima suvremene modne i jet-set scene, zadržao je razoružavajuću jednostavnost, pristupačnost, komunikativnost i smisao za humor: "Ono što me najviše smeta u tom modnom milieu-u jest nevjerojatna hipokrizija. Svi te tapšaju po ramenu, ljube u obraz, smješkaju se i obraćaju ti se s darling… Koliko sam samo puta morao odmahnuti rukom i reći nekome - ma nisam ti ja nikakav tvoj darling… Držanje distance je ono što mi omogućuje apsolutnu slobodu, neovisnost i samosvojnost u ovom poslu", ističe Molénac. A upravo je slobodu, neovisnost i samosvojnost, prema njegovim riječima, najteže sačuvati u, gotovo isključivo profitu okrenutom, svijetu visoke mode današnjice.

Svoj profesionalni uspon, Molénac je započeo nakon diplome na prestižnoj pariškoj modnoj školi Studio Berçot u drugoj polovini 80-ih godina, nakon čega je radio kao asistent tada velike modne ikone, kreatora Claude-a Montane, te enfant terrible-a francuske modne scene Jean-Paula Gaultiera. "Gaultier je doista bio mega-zvijezda, tako da sam, prije posvećivanja vlastitim kolekcijama, apsolutno želio neko vrijeme provesti radeći s njim i učeći od njega. Dobiti asistenturu kod Gaultiera bila je velika stvar i izvanredno iskustvo, jer je on krajem 80-ih bio središte svega što je bilo vezano za modu. Njegove su revije bile nezaboravni spektakli, za koje nije angažirao samo poznate manekenke i manekene - modele su često nosili i ljudi s ulice. Fenomenalan ambijent i specifičnu atmosferu Gaultierovih fashion-show-a teško je opisati", prisjeća se Molénac. Ubrzo, mladi je kreator postao miljenikom francuske i međunarodne kritike, ali i šire publike. Nakon niza nagrada, među kojima je posebno važna ona Fondacije Cartier za najboljeg europskog mladog modnog kreatora za 1988. godinu, Molénac je dobio ponudu koja se ne odbija – mjesto umjetničkog direktora legendarne francuske kuće visoke mode Grès. Laganom avangardnom notom svojih kreacija, eksperimentiranjem s materijalima poput neoprena, gume, kože itd., prenošenjem urbanih supkulturnih modnih elemenata s gradskih ulica na modne piste, Molénac je tada bio u centru medijske pozornosti, a kada ga je poznata francuska novinarka Nouvel Observateura Mariella Righini prozvala 'duhovnim djetetom Mme. Grès' – zvijezda je rođena.

No, buntovan, dinamičnoga duha i u profesionalnom smislu rijetko kada spreman na kompromise, Molénac je, kaže, na čelu kuće Grès imao strpljenja ostati samo tri godine (od 1995. do 1998.), a potom je početkom 2000-ih lansirao kolekciju visoke mode pod vlastitim imenom. "U vrijeme kada sam počeo raditi za kuću Grès, tamo je bio totalni kaos i početak kraja. Krenulo se s rasprodavanjem svega - licenci za parfeme, odjeće, čak i privatnog arhiva gospođe Grès. Tri godine sam trpio takvu situaciju, pokušavajući poboljšati stanje i spasiti što se spasiti dalo, ali kako moja nastojanja nisu urodila plodom, rekao sam samome sebi - sad je dosta! Upravo u to doba, ranih 2000-ih, upoznao sam Saru Ténot (kćerku, francuskoga medijskoga magnata Franka Ténota, 80-ih godina vlasnika Paris-Matcha, Lui-a, Pariscopa itd., op.a.), veliku ljubiteljicu mode, koja je postala moja bliska prijateljica i pokroviteljica, te zahvaljujući kojoj sam krenuo s vlastitom linijom visoke mode. Upravo je ona financirala moju prvu kolekciju". Govoreći o Sari Ténot kao svojoj 'kreativnoj mami', Molénac ističe kako su odlučujuću ulogu u njegovoj karijeri, ali i privatnome životu, uvijek imale - žene - ponajviše tri najvažnije - njegova majka, zatim Sarah Ténot te naposljetku spomenuta novinarka i spisateljica Mariella Righini.

Nakon nekoliko vrlo uspješnih Molénacovih pariških revija, dogodio se 11. rujan 2001. - napad na njujorške Twinse, koji je duboko izmijenio Molénaca i uvelike odredio njegovo daljnje stvaralaštvo. "U svijetu visoke mode nije došlo do velikih i manifestnih reakcija na problem terorizma. Taj milieu glamura, luksuza i sjaja pokušavao je (i dalje pokušava) što čvršće zažmiriti na stvari koje se događaju u svijetu. Za mene osobno, štošta se promijenilo tog 11. 9. Osim svega, posao je neko vrijeme vrlo loše išao čak i velikim i snažnim kućama poput npr. Chanela ili Givenchyja, a kamoli ne meni koji sam tek koju godinu ranije krenuo u avanturu kao samostalni kreator", prisjeća se Molénac i nastavlja: "Sve moje revije nakon tog događaja, bile su njime inspirirane, a posljednja je održana 2004. Nakon toga, krenuo sam potpuno drugačijim putem. Iako su mi nudili mjesto umjetničkoga direktora u mnogim velikim modnim kućama, ja naprosto više nisam bio spreman ni na kakve kompromise i odlučio sam se na rizičan status slobodnog umjetnika, status koji mi omogućuje da dišem i stvaram punim plućima, a da nitko ne nadgleda moj rad i, što je najvažnije, da ne moram biti dio surovih materijalističkih zakona koji - nemojmo se zavaravati - dominiraju svijetom visoke mode". Molénac trenutno živi u Parizu, ali kako neprestano istražuje i proučava kulture, tradiciju, načine odijevanja i umjetnost raznih naroda, vrlo često putuje, te po nekoliko mjeseci ostaje u zemljama koje ga oduševe. "Posebno volim Laos, u kojem provodim puno vremena. Fascinira me jednostavnost i iskrenost njegovih ljudi, baština i način života. No, ujedno me rastužuje veliko siromaštvo. Ukratko, Laos je za mene inspirativan na stotine načina."

Iako još uvijek za svoje klijentice izrađuje haljine po mjeri, koje koštaju kao Mercedes srednje klase, Molénac se u posljednje vrijeme sve više posvećuje skulpturi, konceptualnoj umjetnosti i produkt-dizajnu. Trenutno sudjeluje u izradi koncepta dizajna interijera jedne od najvećih šangajskih postaja podzemne željeznice. No, njegov najnoviji projekt (i prema vlastitim riječima najdraži), koji bilježi velik interes i uspjeh diljem svijeta je tzv. okoon (što na lao jeziku znači hvala). Riječ je o neobičnom multifunkcionalnom komadu odjeće (nešto između šala i pelerine) u jednoj veličini i jednoj boji (crnoj), načinjenom od svile i kašmira, a koji se može kupiti i naručiti samo preko Molénacovog Internet butika HYPERLINK "http://www.okoonbymolenac.com" www.okoonbymolenac.com. Okoon je zahvaljujući Molénacovom imenu i praktičnoj Internet prodaji, postao izuzetno popularan među ženama diljem svijeta, a glas o njegovoj praktičnosti, mekoći i ljepoti pronio se usmenom predajom bolje nego li ikakvim skupim i napadnim reklamama. "Prvotna verzija okoona nastala je 1987. kada sam za svoju prêt-à-porter de luxe reviju, izradio veliki crni džemper širokog pletiva, koji je imao puno uspjeha. Uvijek sam razmišljao o lansiranju takvoga komada odjeće koji bi bio funkcionalan u mnogim situacijama - najnovija verzija okoona može se nositi u svečanim prilikama kao dodatak koktel-haljinama, može ga se zaogrnuti poput šala, odjenuti poput kaputa… Želio sam naprosto stvoriti podatan, ugodan, nježan komad odjeće s kojim će se žene same moći 'igrati' i istraživati njegove mogućnosti. Zahvaljujući pomoći Sare Ténot pokrenuo sam njegovu proizvodnju i prodaju peko Interneta i postao je - pravi hit", ističe Molénac. Cijena okoona je 195 eura, a mogućnosti nošenja i kombinacija neograničene… Na pitanje tko sve od celebrityja nosi okoon, Molénac nije odgovorio i samo se zagonetno nasmiješio, ali sudeći po nezaboravnoj Molénacovoj crnoj haljinici u kojoj se u više navrata šepurila Nicole Kidman, nije teško pretpostaviti…

Vezane vijesti

'Bandić ne poštuje zakon'

'Bandić ne poštuje zakon'

Predsjednik zagrebačke Gradske skupštine Davor Bernardić optužio je danas zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da krši zakon jer je odobrio,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika