Objavljeno u Nacionalu br. 624, 2007-10-30

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Herzog u divljini Aljaske

'GRIZZLY MAN', dokumentarac slavnog Wernera Herzoga o ljubitelju medvjeda Timothyju Treadwellu, slojeviti je prikaz ludog prirodoslovca

'ŠTA JA ZNAM' iz BiH najbolji je kratki film na ZFF-u'ŠTA JA ZNAM' iz BiH najbolji je kratki film na ZFF-uDvije godine nakon što je prikazan u Broadway Tkalči, na prvoj i zasad jedinoj “Dokumaniji”, dokumentarac “Grizzly Man” odavno legendarnog Wernera Herzoga napokon se pojavio i u našim videotekama. U međuvremenu, Herzog je snimio bizarni SF eksperiment “The Wild Blue Yonder”, prikazan na ZagrebDoxu, i igrani film “Rescue Down”, koji u Hrvatskoj izgleda nećemo vidjeti tako skoro.

Među festivalskom publikom i filmofilima dokumentarci su popularniji nego ikada, barem jednako koliko i igrani filmovi. Većina razvikanih ostvarenja žanra, poput filmova Michaela Moorea, slavu može zahvaliti politici, odličnom kulturnom marketingu i brojnim drugim nefilmskim čimbenicima, pa tek onda vlastitoj kvaliteti. “Grizzly Men” je neka posve druga priča, izvanredno ostvarenje daleko od bilo kakvih trendova, kvalitetom u rangu s filmovima zbog kojih Herzoga opravdano smatramo jednim od trojice najvažnijih autora tzv. novog njemačkog filma.

Na prvi pogled, čini se da Herzog snimajući “Grizzly Mana” nije imao težak zadatak. Naime, “glavni junak” filma Timothy Treadwell, koji obožava medvjede i 13 uzastopnih ljeta proveo je na Aljasci, družeći se s grizlijima, ostavio je iza sebe stotinjak sati snimljenog materijala. Osim što prikazuje nevjerojatno zanimljive situacije, Treadwellova videoostavština izgleda odlično, što ne začuđuje jer je prirodnjak i snimatelj bio filmski entuzijast, spreman ponavljati kadrove i petnaest puta dok ne bi izgledali kako je želio. Osim što je raspolagao odličnim gotovim materijalom, Herzog je mogao prikazati Treadwellov lik i djelo kako je god htio, s obzirom na to da je nesretnika i njegovu djevojku Amie Huguenard u jesen 2003. raskomadao i pojeo jedan gladni grizli. Ipak, teško je vjerovati da bi netko drugi o Treadwellu snimio upola tako dobar film kakav je Herzogov “Grizzly Man”.

Timothy Treadwell je živio i umro kao da je njegov lik kreirao Herzog za neki od svojih ranijih igranih filmova. Posvađan s civilizacijom, lud, seksualno frustriran, opsesivan i ambiciozan, Treadwell je sličniji Herzogovim igranim likovima negoli prirodoslovcima koji čuče godinama u grmlju i čekaju da ih otkriju BBC ili Discovery Channel. Samo je čovjek Herzogove, blago rečeno podudarne biografije mogao snimiti tako slojevit film o Treadwellu. Također, samo umjetnik Herzogova pedigrea, po mnogo čemu luđi od Treadwella, može zvučati uvjerljivo dok kao pripovjedač polemizira sa svojim mrtvim junakom i njegovim idealističkim doživljajem prirode. Protkavši Treadwellove snimke jednostavnim no iznimno efektnim izjavama koje su o pokojniku dali prijatelji i neprijatelji, među kojima posebice vrijedi izdvojiti bizarnog patologa, i uokvirivši sve skupa unikatnim pripovjedačkim offom, Herzog je realizirao jedan od slojevitih portreta neke ličnosti uopće viđenih na dokumentarnom filmu.

Većim dijelom trajanja “Grizzly Man” izaziva kod gledatelja laganu jezu, ne toliko zbog činjenice da se naširoko govori o tome kako su Treadwell i njegova cura pojedeni, koliko zbog iznimno višeznačnog Herzogova pristupa pokojnikovu liku. Gledateljima naviknutima na crno-bijele istine, Herzog ruši tlo pod nogama prikazujući kako nitko ne može pobjeći od samoga sebe, osim u medvjedov želudac, i kako je divljina još gora od civilizacije. Silinom kojom prikazuje Treadwellove proturječnosti, Herzog nas podsjeća na to kolike su mogućnosti dokumentarnog filma oslobođenog stereotipa, ideologije, pomodnosti i želje za jednoznačnim odgovorima. Za razliku od brojnih kolega, Herzog uglavnom bježi od pomodnog pojavljivanja u vlastitom filmu, ukazujući se tek ako za to postoji snažna potreba, kao u sceni preslušavanja audiozapisa Treadwellova umiranja, no i tada zna kada treba povući granicu između snuffa i dokumentarca.

KAD SAM BIO PJEVAČ
BLITZ
Francuska melodrama "Kad sam bio pjevač" zaslužuje visoko mjesto na skorašnjim listama najzanimljivijih ovogodišnjih hrvatskih kinopremijera. Lišen fabularnih i estetskih senzacionalizama, film darovitog Xaviera Giannolija o ostarjelom pjevaču šlagera zaljubljenom u 30-ak godina mlađu djevojku imponira suptilnom režijom, briljantnom atmosferom i sjajnim likovima koje mladi francuski autor voli poput rijetko kojeg svog suvremenog kolege. S pravom uspoređivan s "Izgubljenima u prijevodu", "Kad sam bio pjevač" samo je naizgled jednostavan film, zapravo minuciozno režirana kompleksna studija karaktera i rađanja ljubavi, čije bismo glavne glumce Gérarda Depardieua i Cécile De France tako raspoložene mogli gledati satima i satima.

Quand j'étais chanteur, franc. melodrama, 2006.
R: Xavier Giannoli
GL: Gérard Depardieu, Cécile De France, Mathieu Amalric
FILM: 4
DVD: 3

PIXAR: KRATKI ANIMIRANI KLASICI
CONTINENTAL FILM
Prvi dio DVD kolekcija Pixarovih kratkometražnih animiranih filmova ima samo jednu manu - kratko traje. Sve je ostalo odlično, od briljantnih crtića kojima su pixarovci unapređivali digitalnu animaciju do kratkog dokumentarca u kojem bivši štreberi i kompjutorski freakovi objašnjavaju kako su se iz skupine mladih i nadobudnih ljudi pretvorili u najzanimljiviji segment suvremene američke animacije. Među sjajnim filmićima posebice fasciniraju remek-djela "Gerijeva igra" i "Tin Toy", čija je animacija, kako sami autori priznaju, možda zastarjela, ali ne i duh, najbolje oličen u antologijskom prizoru uplašenih igračaka koje se skrivaju od malene bebe, njihova prvog digitalno animiranog ljudskog lika.

Pixar: Short Film Collection, am. anim. filmovi, 1984. - 2006.
R: John Lasseter i ostali, produkcija: Pixar
FILMOVI: 5
DVD: 4

9. SATNIJA
BLITZ
Recentni preporod ruske kinematografije nimalo ne interesira naše filmske distributere, pa vrijedi pozdraviti svaki film koji slučajno zaluta na naš kino i video repertoar. Ratna drama o sovjetskoj intervenciji u Afganistanu "9. satnija" nije baš "Vod smrti", "Pad Crnog jastreba" i "Full Metal Jacket" na ruski način, kako piše na omotnici njegova DVD izdanja, no riječ je o vrlo pristojnom filmu raskošne produkcije i nostalgičarskog sovjetskog ugođaja koji bi zaslužio veću ocjenu da likovi nisu toliko stereotipni i banalni a montažni ritam kaotičan, nalik produkcijama čuvenog Jerryja Bruckheimera. Šira videopublika, rezervirana prema filmovima s izvanengleskoga govornog područja, ne treba se bojati - "9. satnija" je i u dobrom i u lošem smislu čisti Hollywood.

9 Rota, rus.-fin.-ukrajin. ratni film, 2005.
R: Fjodor Bondarčuk
GL: Aleksej Čadov, Fjodor Bondarčuk, Mihail Jevlanov
FILM: 3
DVD: 3

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika