“Nije istina da je rejting Hrvatske stranke prava oslabio i da jedva prelazimo izborni prag. Mi imamo 11 posto kao i prije. Ovo su podmetanja Hrvatske demokratske zajednice, stranke koja se koristi svih sredstvima da osvoji vlast. Postoji neka granica do koje se ide u predizbornoj kampanji, no oni su dogurali daleko ispod te crte“, tako govori za Nacional.hr potpredsjednica HSP-a i saborska zastupnica Ruža Tomašić, aludirajući na posljednju anketu prema kojoj HSP dobiva samo pet zastupnika, kao i na nedavne medijske napise o tome da je četrdeset haespeovaca u Koprivnici pristupilo HDZ-u. “Jedini koji je prešao u HDZ je Matija Buhinjak, bivši član koji je izbačen iz naše stranke još prije tri godine.“ Stoga, kaže, u ovom trenutku koalicija s vladajućom strankom ne izgleda mogućom. Ionako je HSP, nastavlja, naučio biti u opoziciji, dok će se HDZ raspasti ako izgubi ove izbore. “Ako su oni četiri godine tako radili kao što kažu da jesu, zašto onda ne govore o tome što su učinili, nego hodaju uokolo i napadaju ostale“, pita se Ruža Tomašić.

Poznata kao najveći borac protiv droge u Saboru, smatra da nagli odlazak Tončija Tadića i Miroslava Rožića iz stranke nije i neće utjecati na popularnost HSP-a: “Ni Tadić ni Rožić nisu utjecali na pad popularnosti, kao ni oni koji su ih nagovorili da to učine. Možda su neki računali da ćemo se raspasti ako oni iziđu, no bili su u krivu. Mi smo za njih radili, pokrivali ih, sami smo ih uzdizali i na neki način smo sami krivi što se o njima stvorio mit kao o velikim Hrvatima, što zapravo nije točno“, kategorično tvrdi Ruža Tomašić. Posebno joj smeta Tadić, koji je naknadno kritizirao hrvatsku političku scenu govoreći da su sve stranke iste, dok su, podsjeća, upravo on i Rožić kreirali programe HSP-a. Način na koji su njih dvojica izišli iz stranke nakon 12 godina smatra pokvarenim: “Ne možete s nekim piti kavu do zadnjeg dana i onda mu okrenuti leđa, faksom obavijestiti stranku da više niste njeni članovi. Nakon toliko godina barem nam duguju reći gdje smo pogriješili, kako to možemo popraviti.“ Tadić i Rožić su si, kaže, uzeli sva prava da budu pravaši, a nisu ni izvorni članovi te stranke nego su prešli iz HSLS-a.

Ruža Tomašić, po struci policajka, tvrdi kako je hrvatska policija u rasulu. Optužbu potkrjepljuje i najnovijim incidentom kad su tri policajca nađena u Karlovcu kako šmrču kokain: “Ne tvrdim da su svi policajci loši, ali treba razlučiti dobre od loših i te loše sankcionirati. Općenito cijeli ustroj policije treba izmijeniti, a prvo i osnovno što treba učiniti jest maknuti politiku iz policije.“ Zabrinjava, tvrdi, to što mnogi načelnici postaja nemaju nikakvih kvalifikacija za taj posao nego su na to mjesto došli po političkoj liniji, s jedinim zadatkom da se dodvoravaju onima koji su ih postavili. Nezadovoljna je i edukacijom policajaca: “Nedavno sam u Omišu doznala da policajci ne znaju istraživati običan sudar nego da na mjesto nesreće mora doći specijalna policija. To je strašno! U svakoj normalnoj državi to zna svaki policajac. Policajcima u Hrvatskoj treba omogućiti bolje školovanje, a zatim im dati veće odgovornosti, veće ovlasti i bolju opremu.“

Također bi, po uzoru na Amerikance, u policiju uvela poseban odjel za droge, u kojem bi službenici bili tajni, odnosno ostali policajci ne bi znali koji ljudi rade u tom odjelu. Ti specijalno obučeni ljudi bavili bi se isključivo drogom, odnosno terenskim poslom. Iako se u Hrvatskoj na drogi godišnje zaradi više od 2 milijarde kuna, Vlada i neke oporbene stranke protive se formiranju takvog odjela, tvrdi Ruža Tomašić. A Vlada troši samo 65 milijuna kuna u borbi protiv opijata. U Programu protiv droge, koji je sama osmislila, a koji bi, ako dođe na vlast, realizirala, najviše pažnje polaže se na prevenciju ovisnosti. Vladin program bazira se uglavnom na liječenju ovisnosti, a to znači na posljednjem stadiju bolesti. “O drogama treba učiti u školi, možda čak stvoriti zaseban predmet o tome. U programu je predviđena i obveza roditelja da se informiraju o svim vrstama droga i na koji način one djeluju. A nekoliko puta tijekom srednje škole sva bi se djeca testirala na drogu.“ Time bi se, smatra Ruža Tomašić, na vrijeme otkrila djeca koja tek počinju uzimati opijate, pa bi se problemi na vrijeme počeli liječiti.

Iako su neki saborski zastupnici negodovali zbog prijedloga o obveznom testiranju na droge u školi, među ostalim i zbog prevelikih troškova testiranja te povrede privatnosti djece, Ruža Tomašić tvrdi drukčije: “Pogledate li koliko se državnog novca troši na razne lijekove za ovisnike, koliko ima krađa radi ovisničkih potreba, vidjet ćete da se to i te kako isplati i da je to zapravo najjeftiniji način borbe protiv droge.“ Nakon što je prošle godine javno prozvala dilera iz Vele Luke, Joška Cvitanovića Cvika, na temelju pisama roditelja ovisnika optužila je i neke saborske zastupnike za sudjelovanje u narkokriminalu. Otkad je počela javno prozivati krivce za raspačavanje droge mladima, ne prestaju joj prijetiti. No o tome, posebno pred izbore, ne želi govoriti. Potvrđuje samo da i dalje nosi pištolj svuda gdje misli da je potrebno. To joj nije ništa čudo jer je, kaže, kao policajka pištolj nosila 16 godina.

Ruža Tomašić je već s 15 godina, kad je iz Slavonije otišla u Kanadu, željela biti policajka. U Kanadi joj je ispočetka bilo izrazito teško. Bila je sama, nije dovoljno zarađivala pa je gladna svake nedjelje išla na misu u hrvatske crkve kako bi je netko do Hrvata pozvao kući na ručak. Ipak, uspjela je završiti trogodišnji policijski koledž i dodatnu edukaciju. “Najzanimljivija u policijskom poslu bila mi je droga. No jednom sam, mijenjajući kolegicu koja je bila na bolovanju, glumila prostitutku. Šef me upozoravao da neću moći obaviti taj posao, ali nisam ga slušala. Kad su me kolege ostavile na uglu onako maskiranu s perikom, u minici i štiklama, prišao mi je neki čovjek i počeo mi govoriti što bi mi sve radio. Ja sam ga uhvatila za vrat i počela ga tresti o stup. Na kraju je mene privela policija, a šef mi je rekao: jesam li ti rekao da ti nisi za to! Zbog te zgode cijela postaja zafrkavala me mjeseca dana.“ Iako je zgodu ispričala sa širokim smiješkom, sramežljivo odmahuje na molbu da komentira pljusku saborskom kolegi, članu Hrvatske kršćanske demokratske unije Anti Kovačeviću, nakon što je uputio prostačku primjedbu na račun njezinih nogu, i kako je karate udarcem “složila na pod“ Željka Ledinskog iz Hrvatske seljačke stranke, kad joj je u prolazu dobacio sličan komentar.

Priznaje da joj nedostaje terenski policijski rad, ali nada se da će to nadoknaditi jednoga dana ako joj se ispuni želja i postane ministrica unutarnjih poslova. Za sadašnjeg ministra policije Ivicu Kirina kaže da je dobar čovjek, ali da nije za taj posao: “Kao ministrica hodala bih po postajama, razgovarala bih sa svima, od načelnika do pozornika. Maknula bih politiku iz policije jer jedino se tako stanje u tom sektoru može promijeniti.“"Sa saborskom plaćom pomažem roditeljima ovisnika"Ruža Tomašić više je puta pozivala roditelje da javno, bez straha prozovu dilere imenom i prezimenom. Iako su u početku roditelji bili izrazito povučeni pa su čak vlastita imena pisali na papirićima, situacija se mijenja, roditelji su sve hrabriji u nastojanju da pomognu svojoj djeci, pa se među ostalim raspituju i o policajcima u svom naselju koji su zaduženi za drogu. “To vidim i po sve češćim prijetnjama. No kad vam bivši ovisnik pošalje sliku svog sina kojeg je dobio, kako kaže, zahvaljujući mojoj pomoći, sve su te prijetnje nevažne“, kaže Ruža Tomašić koju roditelji ovisnika u Hrvatskoj svakodnevno zovu tražeći psihološku ili financijsku pomoć. Svojom saborskom plaćom, kaže, pomaže tim ljudima, ne može zamisliti da nekome kome treba uskrati novac. “Roditelji ovisnika su ogoljeni, njihova su ih djeca osiromašila. Zamislite da im ne posudim novac koji im je potreban da pomognu svom djetetu pa da se tom djetetu radi moje škrtosti nešto dogodi. Ne, s tim ne bih mogla živjeti. Pomažem i pomagat ću koliko god budem mogla.“