Moj prošli blog bavio se licemjerjem koje vlada među hrvatskim političkim elitama. Pisati još nešto o toj materiji jednako je smisleno kao i ono mitsko Sizifovo guranje kamena uzbrdo, no morao sam dodati riječ, dvije o selektivnom pamćenju Ive Sanadera. Sanader je jučer s izbornog HDZ-ovog skupa u Lisinskom oštro napao predsjednika Mesića poručivši mu da se ne miješa u naredni tijek izbora. Predsjedniku to Ustav ne dopušta, on bi trebao biti iznad svih stranaka, smatra Sanader.

Zanimljivo kako je to premijer odjednom postao veliki stručnjak. Šteta što ta znanja nije imao prije dvije i pol godina kada je kao aktualni premijer trčao po Hrvatskoj i promovirao Jadranku Kosor. Ivo i Jadranka bili su tandem, a građanima se prodavala ideja da je glasanje za nju ustvari glas za njega. Tada je to bilo ok.

"Pa što je Mesić mislio, na čiju ću stranu stati? Zar mi u Vladi moramo biti izvan izbora? Na to nemamo pravo, a to nam je i dužnost. Sudjelovat ću u kampanji kao predsjednik HDZ-a i strogo ću odvojiti svoju dužnost premijera, jer sam kao takav u službi svih hrvatskih građana", rekao je Sanader na jednom od HDZ-ovih brojnih izbornih skupova. Znači premijer ima pravo, pa čak i dužnost sudjelovati u parlamentarnim izborima, dok bi na parlamentarnim izborima predsjednik trebao šutiti.

Da ne bude zabune, na tom je skupu bio aktivan i Šeks koji je prisutnima poručio kako je Mesić kriv za sporazum Račan - Drnovšek zbog kojeg je hrvatska izgubila dio svog mora, rekavši kao „Hrvatskoj treba nam predsjednik koji neće nazivati povijesnima ortačke ugovore na štetu Hrvatske“. Nisam već dugo čitao Ustav, ali mi se ne čini da su takve aktivnosti u opisu rada predsjednika Sabora.

Ideja da je Sanader po tim skupovima govorio kao predsjednik HDZ-a , a ne premijer je samo još jedno vješto mazanje očiju javnosti. Čak i da je premijer prije izjave kako će "učiniti sve da pobijedi Jadranka Kosor" rekao kako to govori kao predsjednik stranke, a ne premijer ne bi bilo previše razlike. On bi svejedno bio ista osoba.

Što priliči Jupiteru ne priliči i volu, govorili su još stari Rimljani. Mesić bi danas bio upravo taj vol iz poslovice kada bi pokleknuo pred Sanaderovim prozivanjima i prestao se miješati u izbore.

Hrvati su Mesića izabrali za predsjednika zato da bi se miješao, što je možda i premalo radio otkad je osvojio svoj drugi mandat. To je njegova uloga. Da je narod htio predsjednika fikusa koji se u ništa pod milim bogom ne miješa i koji o ničemu nema mišljenje izabrali bi Jadranku Kosor. Mesić je tada pobijedio Kosoricu među ostalim i upravo zato što su birači htjeli predsjednika koji će biti svojevrsna kontrola vladajuće HDZ-ove garniture.

Danas on ima puno pravo građanima iznijeti svoje viđenje onoga što se nudi na izborima, pa čak i otvoreno podržati jednog od kandidata. Isto kao što je Sanader otvoreno podržao Jadranku Kosor za predsjednicu. To u Hrvatskoj ionako rade svi. Crkva, interesne skupine, manjine, sindikati i mediji imaju svoje favorite, pa zašto onda ne bi mogao predsjednik Republike. Kako je jednom netko u sličnoj prilici rekao: "On na to ima pravo, a to mu je i dužnost".