Objavljeno u Nacionalu br. 625, 2007-11-06

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Mlaka ljubav i kockarska strast

'BLEFER' je vrlo dobra zabava u kojoj su slabo usklađena pokeraška i ljubavna priča i čim radnja napusti kartaški stol, lik Erica Bane je prazan

ERIC BANA i Drew Barrymore u filmu 'Blefer'ERIC BANA i Drew Barrymore u filmu 'Blefer'Pokeraška drama “Blefer” drugi je zaredom film uglednog hollywoodskog redatelja Curtisa Hansona (“L.A. Povjerljivo”, “Zlatni dečki”, “8 milja”) koji preskače hrvatsku kinodistribuciju. Ništa čudno, ako je film propao u Americi, u kojoj poker posljednjih godina doživljava pravu renesansu, može se pretpostaviti što bi se dogodilo u Hrvatskoj, u kojoj mitska kartaška igra nije ništa popularnija od “magarca” ili “sedmice”.

“Blefer” je priča o mladom pokerašu iz Las Vegasa Hucku Cheeveru (Eric Bana), koji bi bio najbolji igrač na svijetu kada bi se mogao barem malo kontrolirati i ne bi imao kompleks oca L. C. Cheevera (Robert Duvall), dvostrukog svjetskog prvaka u pokeru, koji je jednom davno upropastio život Huckovoj majci. Radnja paralelno prati Huckov pokušaj da zaradi 10.000 dolara, potrebnih za prijavu na svjetsko prvenstvo, i početak njegove veze sa simpatičnom pjevačicom Billie (Drew Barrymore), koja je prvu gažu u životu dobila baš u Vegasu.

“Blefer” nije loš film i vrijedi ga vidjeti, no poput prethodnog Hansonova ostvarenja, mlitave drame “Baš kao ona”, svjedoči da se jedan od najdarovitijih suvremenih američkih filmaša zatekao u ozbiljnoj krizi, i to baš u trenutku kada je nemali broj filmofila počeo revalorizirati njegove ranije filmove, nalazeći u nekoć podcijenjenoj robi snimljenoj prije “L.A. Povjerljivo” (“Prozor spavaće sobe”, “Divlja rijeka”, “Loš utjecaj”) zanimljiv i autorski koherentan žanrovski materijal. Neke su stvari u “Bleferu” odlične, poput virtuozno režirane uvodne sekvence u zalagaonici, kojom Hanson u maniri najvećih majstora klasičnog narativnog stila sažeto anticipira tematiku, stil i ugođaj kasnijeg filma. Ipak, nakon gledanja filma dulje će vam ostati u sjećanju njegove mane negoli vrline.

Temeljni problem “Blefera” leži u slaboj usklađenosti pokeraškog i ljubavnog segmenta Hansonove priče. Prema Hansonovim riječima, redatelj je oduvijek bio fasciniran činjenicom da su vještine potrebne za uspjeh u pokeru sasvim suprotne od onih potrebnih za ostvarivanje ljubavnih veza. Nažalost, isto se može reći i za vještine potrebne za režiju kockarske drame i ljubića, žanrova koji su u Hansonovu filmu nejednako razvijeni, posve neusklađeni i jedan drugom potiru uvjerljivost.

Nakon gledanja “Blefera” ostaje dojam da je Hansona i njegova koscenarista Erica Rotha (“Probuđena savjest”, “München”, “Forrest Gump”) od ljubavi mnogo više zanimao poker. Hansonov prikaz pokeraškog miljea iznimno je efektan, posve drukčiji od onog na koji su nas navikli američki filmovi. Za razliku od goleme većine redatelja kojima je kockarski milje obično neodvojiv od gangsterskog, Hanson u “Bleferu” inzistira na sportskoj dimenziji pokera. Banin lik ne kladi se na sportske rezultate i ne kocka protiv kockarnica, što znači da je njegov dodir s kriminalom ograničen na zalaganje vlastite i tuđe imovine, pa su jedini kriminalci koji se u filmu pojavljuju dvojica utjerivača dugova, koji ga nagaze zbog gubitka 10.000 dolara posuđenih od njihova klijenta. Kartaški prizori uvjerljivo su najatraktivniji segment “Blefera”, a o njihovoj autentičnosti svjedoči i činjenica da brojni ugledni igrači pokera u filmu glume sami sebe. Radnja filma ne odvija se bez veze 2003. godine, kada je na svjetskom pokeraškom prvenstvu u Vegasu prvi put pobijedio inernetski freak, koji prije toga nikad nije sudjelovao na nekom “stvarnom” turniru, i kada su uvedene kamere na stolovima, koje su omogućile televizijskim gledateljima da budu korak ispred svih igrača i sami biraju s kim će se poistovjetiti. “Blefer” uspjelo prati sumrak jedne i rađanje druge pokeraške kulture.

Nažalost, niti jedan od komplimenata upućenih kockarskom dijelu “Blefera” ne vrijedi za njegovu ljubavnu priču. Čim radnja napusti kockarski stol, lik Erica Bane postaje značenjski prazan i nemotiviran, a najveći je problem filma njegova neuvjerljiva preobrazba iz pokeraškog ovisnika u kontroliranog i zrelog muškarca. Tako plošan lik ne može niti stupiti u neku interakciju s likom koji igra Drew Barrymore, a otežavajuća je okolnost i to što se između dvoje glumaca ne javlja ni “k” od famozne, često spominjane “kemije”. Nažalost, Eric Bana, odličan u “Chopperu”, “Hulku”, “Troji” i “Münchenu”, ovoga je puta stisnut, podjednako neuvjerljiv i kao strastveni kockar i kao obraćeni dobar sin.

Nizanje tolikih prigovora možda je pretjerano, jer u cjelini “Blefer” nudi dva sata vrlo pristojne zabave, no od Hansona ipak očekujemo mnogo više.

OCEANOVIH 13CONTINENTAL FILM
Posljednji Soderberghov "zabavni film za publiku" "Oceanovih 13" mnogo je uspjeliji od njegova naizgled ambicioznijeg, ozbiljnijeg i osobnijeg "Dobroga Nijemca". Lišeni ambicija koje bi nadrastale okvir same priče, "Oceanovih 13" su dobrodošao povratak Stevena Soderbergha prvorazrednoj filmskoj zabavi kakvu su nudili "Oceanovih 11", a koja je izostala u mutno osmišljenoj "dvanaestici". Režiran u urnebesnom ritmu i s mnogo stila, Soderberghov film krcat je vizualnim čarolijama, nadahnutim glumačkim epizodama, odličnom glazbom i uspjelim štosovima, među kojima vrijedi izdvojiti suludi prizor u kojem Brad Pitt i George Clooney emotivno proživljavaju televizijski show Oprah Winfrey.

Ocean's 13, am. humorni krimić, 2007.
R: Steven Soderbergh
GL: George Clooney, Brad Pitt, Matt Damon, Al Pacino, Ellen Barkin
FILM: 4
DVD: 3

SERAPHIM FALLSBLITZ
Vestern "Seraphim Falls" kinodebitanta Davida Von Anckena, koji je zanat pekao na američkim TV-serijama, nalik je većini recentnih trilera: počinje zagonetno i izvrsno, no sa svakim sljedećim odgonetavanjem priče sve više tone u prosječnost. Prvih dvadesetak minuta lova Liama Neesona i njegovih plaćenika na Piercea Brosnana spadaju među najzanimljivije trenutke viđene u kinu ove godine, središnjica u kojoj počinjemo slutiti razloge tajanstvenog početka još uvijek drži vodu, no završnica opterećena neutemeljeno pretencioznim simbolizmom i banalnim zazivanjem teatra apsurda, srozava Von Anckenov prvijenac na razinu osrednjosti, kakvu ne zaslužuju ni gledatelji ni odlični Brosnan i Neeson.

Seraphim Falls, am. vestern, 2007.
R: David Von Ancken
GL: Pierce Brosnan, Liam Neeson, Michael Wincott, Ed Lauter
FILM: 3
DVD: 3

AUTOSTOPERDISCOVERY
Uredna prerada poznatog horora "Autostoper" iz 1986. spada među uspjelija recentnija horor ostvarenja, ne toliko zbog nekih osobitih kvaliteta koliko činjenice da je riječ o jednom od rijetkih današnjih hororčića koji više naginju filmu negoli spotu. Iako se od filma koji je režirao debitant proslavljen spotovima Dave Meyers, a producirao zloglasni Michael Bay to ne bi očekivalo, "Autostoper" je montažno suzdržano, narativno pristojno, u pozitivnom smislu staromodno djelce, koje je bez mnogo muke i truda moglo biti i bolje, da su se autori barem malo pozabavili logikom priče i za ulogu partnera solidne Sophie Bush angažirali nekog imalo gledljivijeg od neuglednog Zacharyja Knightona.

Hitcher, am. horor, 2007.
R: Dave Meyers
GL: Sean Bean, Sophia Bush, Zachary Knighton, Neal McDonough
FILM: 2 i pol
DVD: 2

Vezane vijesti

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Demi Moore više nije gđa. Kutcher na Twitteru

Američka glumica Demi Moore, koja je službeno u studenom objavila da se rastaje od Ashtona Kutchera nakon tri godine braka, odlučila je da njezino… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika