Objavljeno u Nacionalu br. 625, 2007-11-06

Autor: Tanja Simić

NASTUP POP ZVIJEZDA I OPERNOG MAJSTORA

Koncert godine Carerras-Bolton-Cetinski

U ZAGREBAČKOJ DVORANI 'Dražen Petrović' krajem mjeseca slavni španjolski tenor, poznata američka pop zvijezda i jedan od najboljih hrvatskih pjevača održat će veliki humanitarni koncert

JOSÉ CARRERAS vrlo rijetko snima duete i nastupa s pop izvođačima, što Tonyja Cetinskog i Michaela Boltona čini iznimkama u svijetu popularne glazbeJOSÉ CARRERAS vrlo rijetko snima duete i nastupa s pop izvođačima, što Tonyja Cetinskog i Michaela Boltona čini iznimkama u svijetu popularne glazbeTonyju Cetinskom u posljednje se vrijeme događaju neočekivani prevrati u karijeri - ne samo da je prije nekoliko mjeseci snimio duet sa španjolskim tenorom Joséom Carrerasom, već je pred njim i veliki koncert na kojem će uz Carrerasa nastupiti i s američkim pop pjevačem Michaelom Boltonom. Njih trojica održat će koncert 30. studenoga, uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a, u zagrebačkoj dvorani “Dražen Petrović”. Radi se o humanitarnom koncertu za Zakladu “Ana Rukavina” koja prikuplja novac za formiranje hrvatskog Registra dobrovoljnih davatelja koštane srži potrebne za liječenje oboljelih od leukemije, a tu je bolest krajem ‘80-ih prebolio i sam Carreras. Zagrebački koncert organizira Arian Shehu, sin skladatelja, glazbenog pedagoga i osnivača pulskog Histria festivala Bashkima Shehua poznatog po tome što je u Pulu doveo Carrerasa, Andreu Boccelija, Zubina Mehtu i Pavarottija, ali i mnoge svjetske pop zvijezde. Upravo je Bashkim Shehu zaslužan za duet Tonyja Cetinskog i Joséa Carrerasa, koji su skupa snimili pjesmu na talijanskom “Dolce suono”, odnosno “Slatki san”, koju je Shehu napisao. O toj suradnji Tony Cetinski kaže:

“Gospodin Shehu me kontaktirao i tražio da mu pošaljem svoje materijale, kako bi Carreras mogao vidjeti moje nastupe i čuti moj glas. I jednom i drugom se svidjela boja mog vokala, međutim nisam vjerovao u tu suradnju sve dok nismo snimili prve dionice - i inače ne vjerujem ničemu dok se ne desi. O koncertu tada nisam ni razmišljao, toliko mi se sve to činilo nevjerojatno. Uskoro sam dobio Carrerasovu snimku koju je on snimio u Barceloni, a ja sam svoj dio snimio u Zagrebu. Obje snimke zatim su poslane u studio u Beč gdje su miksane i tek sam onda shvatio što se dogodilo: postao sam jedan od rijetkih pop izvođača u svijetu koji su s Carrerasom snimili duet, mislim da ih, uz Michaela Boltona i mene, gotovo i nema. Snimanje tog dueta prethodilo je ovom velikom koncertu, a koji se prvobitno planirao održati u lipnju u Rijeci. Međutim nije bilo dovoljno vremena da se sve pripremi pa je odgođen za studeni, a pjesma se zato nije ni puštala na radiju jer se čekao koncert.“


Za tekstopisca je odabran pulski autor Daniel Načinović, a temu je zadao Bashkim Shehu napisavši ciljano glazbu za pjesmu kojoj je tema velika migracija Albanaca u Italiju sredinom 15. stoljeća. Cetinski kaže da mu se suradnjom s Carrerasom ”ostvario životni san“, ali ne samo njemu već i njegovu ocu Mirku Cetinskom, također pjevaču.

”On je dugo bio u tom glazbenom žanru i osjeća se kao da je on snimio duet s Carrerasom. Upravo mi je zbog njega taj žanr blizak, cijeli ga život slušam kako pjeva operne arije. Odrastao sam u svijetu talijanske kancone, operete i belcanta, a imam i prirodno impostiran glas za lirske melodije. Dok sam se probijao na hrvatskoj estradi cijelo su mi vrijeme govorili da imam lirski glas, da ću teško proći na našem tržištu. U duetu pjevam glasom koji je između mog standardnog glasa i opernog štiha, malo zvučim drukčije od onog kakvog me publika zna.“

Za duet kaže da je ”puno više od toga da ga je jedan od Hrvata snimio s Carrerasom povodom njegova dolaska u Zagreb“ te ne isključuje mogućnost da mu ”otvori neka druga vrata“. Ponosan je, kaže da je to kao da ”neki naš igrač ode igrati u NBA“.

”To mi je milijardu puta važnija stvar od Eurovizije. Karijeru u inozemstvu ne očekujem, niti bih vani želio postati popularan.Tony CetinskiTony Cetinski No sviđa mi se što u ovom smjeru glazbe ne ovisiš o top ljestvicama i popularnosti, već o kazališnim kućama i orkestrima koji te prate. Ovo gledam kao eksperiment nakon kojeg ću možda više pjevati u inozemstvu, ali ne na gažama u disko klubovima i na manjim koncertima, već mi se mogu otvoriti vrata prema nekoj drugoj, ozbiljnijoj publici. To se odnosi samo na inozemstvo, pop karijeru u Hrvatskoj ne planiram zapostaviti.“

Iako je, kaže, završio srednju glazbenu školu te upisao glazbeni smjer na Pedagoškom fakultetu u Puli, o ozbiljnoj glazbi nikad nije razmišljao. I njemu i njegovu ocu su, kaže, glasovi „prirodno impostirani“ za pjevanje arija i kancona, bez obzira što nikad nisu stekli formalno obrazovanje. Upravo zato ga je za ovaj projekt i odabrao Bashkim Shehu, koji za glas Tonyja Cetinskog kaže:

”Toni je odličan pjevač, ima dosta visoke i dobro formirane registre, odnosno impostaciju glasa.
Doduše, ti registri su mu bili dosta zatvoreni, ne po timbru već po smirenosti koju zahtijeva ova glazba, jer njegove pjesme zahtijevaju takav način pjevanja. No uspio je napraviti velike pomake i jako je dobro to otpjevao. Moram priznati da sam vjerovao kako će mu biti dosta teško, jer se u njegovoj glazbi često pjeva s kratkim dahom što je u ozbiljnijoj glazbi neprofesionalno. Međutim on je to jako spretno napravio te bi selektivno i inače mogao pjevati takve pjesme.“

Priznaje da je osim o njemu razmišljao i o još nekoliko hrvatskih pjevača, no za Cetinskog se odlučio jer ”ima poseban pristup motivu koji želi predstaviti“. Pjesma ”Dolce suono” govori o migraciji najmanje 500.000 Albanaca u Italiju 1487., koji su nakon dolaska Turaka iz Albanije, Crne Gore, Makedonije te s Kosova u velikom broju odlazili u Italiju. Uglavnom su, objašnjava Shehu, odlazili u Kalabriju jer su oni sa zlatnicima mogli genovskim brodovima, a oni sa srebrnjacima mogli su samo prema Kalabriji i Siciliji. Dok je bio prodekan na Fakultetu umjetnosti u Prištini 1987. bio je u posjetu Kalabriji, povodom 500. godišnjice doseljavanja Albanaca. Otad jednu melodiju ima na pameti.

”Tamo smo se družili s njihovim pjesnicima i umjetnicima, koji su uspjeli donekle održati albanski jezik. I u pjesmama su zadržali strukturu modusa i motiva mjesta iz kojih su dolazili, ali s prizvukom talijanske glazbe. Napisao sam dosta skladbi pa i jedan balet, ali jedna tema mi se nastavila vrtjeti u glavi još godinama i ove sam godine konačno sjeo i napisao ju. Uvijek me zanimalo je li moguće napraviti nešto s izvornim motivima, a da zapravo bude prihvaćena kao neutralna skladba, neobilježena strukturalnim elementima koji podsjećaju na istok ili na zapad. Poslao sam ju Carrerasu, skladba mu se svidjela, a ja sam želio u to uključiti nekog našeg pjevača.“ Kaže da mu se jako svidio tekst Daniela Načinovića, jer kao da govori o njegovu životu. Pjesma, osim o migraciji Albanaca, govori i o putovanjima općenito, a on je, kaže ”u životu bio kao ptica“ - stalno se negdje selio.

”Pjesma se trebala zvati ‘In memoriam’, kao sjećanje na putovanja albanskog življa, ali i na moja. Međutim Carrerasu se više sviđao naziv ‘Dolce suono’, jer se taj izraz javlja u pjesmi, pa je tako i ostalo.“ Kaže da je pitanje sreće bilo što se Carrerasu kompozicija svidjela, pogotovo kad se zna da on gotovo i nije u svojoj karijeri izvodio pjesme živih autora. To mu je velika čast, ali ističe da je do toga došlo jer mu se ”zalomilo“, a ne zato što je ”veliki genijalac“. Međutim, ostaje činjenica da je jedan od rijetkih, ako ne i jedini živi skladatelj čiju skladbu je snimio španjolski tenor. Pisanje ove pjesme bio mu je i velik izazov jer iako su, kako kaže, njegove skladbe izvođene u svjetskim centrima poput Pariza i New Yorka, oduvijek ga je zanimalo napraviti nešto između ozbiljne i popularne glazbe ”što narod može apsorbirati“.

Shehu je Carrerasa prošle godine doveo u pulsku arenu, gdje je nastupio s albanskom sopranisticom Invom Mulom. I prije toga su, priča, razgovarali o humanitarnom koncertu, ali ga je u Puli njegov sin finalno dogovorio. Carreras je odmah pristao, razveselivši se da u Hrvatskoj postoji takva zaklada, a dogovoreno je i da dio prihoda od prodaje autorskih i izvođačkih prava, osim za Zakladu ”Ana Rukavina”, ode i za osnivanje podružnice Carrerasove fondacije u Hrvatskoj. Tu je fondaciju Carreras osnovao 1988., nakon što je prebolio leukemiju. Ona nosi njegovo ime te djeluje u Španjolskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i SAD-u, a Carreras često sudjeluje i u humanitarnim akcijama vezanim za tu malignu bolest. Uz njegovo ozdravljanje veže se i jedna legenda, koja je doduše demantirana na službenim stranicama njegove fondacije, međutim i dalje se prepričava.

Priča kaže da mu je život spasio upravo njegov profesionalni, ali i politički suparnik Placido Domingo, osnovavši anonimno fondaciju za borbu protiv leukemije Hermosa koja je omogućila daljnje financiranje Carrerasova liječenja upravo u trenutku kad on to sam više nije bio u mogućnosti. Osim što su bili konkurenti, Carreras se ni politički nije slagao s Madriđaninom Domingom jer je rođen u Kataloniji, španjolskoj pokrajini koja je kroz veći dio španjolske povijesti od Madrida tražila autonomiju. Zbog svega toga su, prema priči, obojica u ugovorima isticali da neće nastupati ako je i onaj drugi pozvan. Tako je, navodno, Carreras uspio pobijediti leukemiju zahvaljujući toj njemu dotad nepoznatoj fondaciji.

Nakon ozdravljenja se poželio uključiti u tu fondaciju i otkrio je da joj je osnivač Domingo. Ubrzo je uslijedio i prvi zajednički nastup tri tenora, 1990. na otvorenju Svjetskog nogometnog prvenstva u Rimu.

Za Zakladu 'Ana Rukavina'

Dio novca prikupljenog koncertom ići će Zakladi "Ana Rukavina", osnovanoj s ciljem prikupljanja sredstava za razvoj Registra darivatelja koštane srži i Banke matičnih stanica potrebnih za liječenje oboljelih od leukemije. Drugi dio bit će namijenjen osnivanju hrvatske podružnice Carrerasove fondacije za borbu protiv leukemije koju je on prebolio krajem 80-ih.

Organizatori obitelj Shehu

Bashkim Shehu, direktor pulskog Histria festivala i njegov sin Arian, koncertni menadžer, zaslužni su za ponovno dovođenje Carrerasa u Hrvatsku. Arian Shehu je organizator koncerta, a Bashkim Shehu je napisao skladbu koju su Carreras i Cetinski snimili u duetu, a koja govori o emigraciji oko 500.000 Albanaca koji su bježali pred Turcima u Italiju sredinom 15. stoljeća.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika