12.11.2007. / 10:38

Autor: Jadranka Pintarić

KOMENTAR FESTIVALA JAZZG3

Pokrijete se ušima, džezeri!

Uvijek i ponovno iznenadi me činjenica kako u nas nitko ne želi naglas reći: "Car je gol." Čak ni onda kad se svi došaptavaju da nešto ne štima s carevim novim ruhom. Bez obzira je li riječ o politici i nekoć slavnome nikad izrečenome "popu pop, a bobu bob" ili pak jednako slavnome (zagrebačkom) kulturnjačkom tihom vapaju, sućutnome uhu u četiri oka, iz kuloara.

Hrvatski ima sedam padeža

Protekli produženi vikend, posvećen svim svetima i mrtvima, zapravo je bio živahna džezerska veselica u Zagrebu. Naime, održavao se 3. zagrebački jazz festival. To što su u nas organizatori raznoraznih događanja posvema nepismeni pa ne znaju da hrvatski jezik ima padeže, mene ne obvezuje da isto događanje nazivam imenom koje bi imalo da se održava u nekoj zemlji engleskoga govornog područja (Zagreb Jazz Festival). Za razliku od njih i njihove djece koja još uče u školi da hrvatski ima sedam padeža, nisam se naučila sramiti vlastitog materinjeg jezika. U skladu s tim, nepismena je bila čak i naslovnica biltena koju je za tu prigodu tiskao njihov (novinski) medijski pokrovitelj. Kao uostalom i sve druge, prilično obilne, reklame u svim drugim medijima.

Karte nisu bile tiskane

No, činjenica jest: velikani jazza (može i džeza) doista su došli u Zagreb. I manje-više ista publika tri je večeri za redom zamalo pobožno hodočastila na koncerte kakvih nema baš svaki dan. Tek tada, u predvorju, saznala sam da spadam u rijetkih stotinjak i nešto entuzijasta (čitaj: budala) koji su kupili karte. Svi ostali su se ogrebali preko nekog frenda od frenda, rođaka od rođaka, zemljaka od susjeda, koji radi u nekoj od brojnih sponzorskih tvrtki. A ja sam pet dana za redom hodočastila u stanovitu prodavaonicu nosača zvuka (koja se na hrvatskom zove zapravo CD shop), ne bih li prijateljima i sebi osigurala karte za koncerte koji se ne mogu pohoditi baš tako često u našem gradu. Otkako su krenule reklame u medijima da se prodaju karte za jazz festival, svaki sam dan odlazila u prodavaonicu da bih od doista ljubaznih i susretljivih momaka saznala kako karte, tja eto, još nisu ni tiskane. I doista, cijeli tjedan karte nisu bile tiskane, pa se nisu mogle ni kupiti. Naposljetku su mi momci, sućutno, dali broj telefona: "Nazovite prije, za svaki slučaj. Znate, uopće ne znamo kad ćemo dobiti karte." Usput bih obično srela na ulazu ili izlazu još nekoliko takvih upornih naivčina. I što bi rekli na novom hrvatskom - to make a long story short - nakon brojnih dana upornosti, trud mi se isplatio i sva ljutita, ali i ponosna jedne sam večeri napokon izašla sa svojim naramkom karata za jazz koncerte velikana. Doduše u prostoru koji nikad prije nisam vidjela.

Roh bau

I eto nas kod mjesta radnje. Jedan od sponzora festivala je i znamenita banka najblaže rečeno sumnjiva imagea (u nekom revolverblatu su jednom bili rekli da je to, citiram da ne bude utuživo, "banka mafijaša, tajkuna i sumnjive desnice") koja je ustupila svoju prostoriju za koncerte. Bio je to drugi hladan tuš. Tobožnja dvorana za koncerte je bio povelik prostor u, na brzaka i priručno malo zaglađenoj, roh-bau izvedbi. Barem se takvim doimao. Improvizirano gledalište, improvizirana pozornica. U kućnoj radinosti. Stolci za tečaj bankarskih službenika. S pozornice vise kablovi, sa stropa prijete goleme instalacijske cijevi. Dojam pokušavaju popraviti kompjutorskom animacijom svjetla - kao da je kakav nadobudan srednjoškolac kanio pokazati škvadri na rođendanskom tulumu što je naučio "srfajući netom". Samo što ovaj put u tom grozomornom prostoru u najružnijoj građevini u Zagrebu nije bilo zamišljeno da bude domjenak bankarskih činovnika, nego glazbeni događaj nesvakodnevne vrste.

Šlampava, neprofesionalna i bahata organizacija

I doista bje tako. Sve tri večeri nastupili su vrsni glazbenici koji su potvrdili svoju reputaciju i profesionalnost. Hoću reći: čak i u prostoru namijenjenom za usavršavanje prodaje zelenaških kredita, oni su vrhunski i profesionalno odradili ono za što su bili plaćeni. Sjetila sam se kako mi je jednog od mnogih dana dok sam dežurala za karte i gromblala kako je to škandalozno i amaterski tako vući za nos publiku, prodavač rekao: "Ali, ako koncert bude dobar, zaboravit ćete sve drugo i svi će zaboraviti da je bilo ikakvih problema, pa ćete opet dogodine doći po karte." E, pa odlučila sam da neću zaboraviti da je organizacija bila šlampava, neprofesionalna, neoprostivo bahata.

K tome, susrećući mnoge poznate u predvorju te strahomorno ružne dvorane, saznala sam kako je organizator pustio glas da su karte rasprodane mjesec dana prije održavanja koncerta. E, to me doista jedilo: kako su mogle biti rasprodane karte koje nisu bile ni tiskane! Tko još mari za takve detalje. Potom je uslijedio valjda četvrti ledeni tuš kad mi je znanica rekla: "Pa nisi valjda kupila karte, a imaš novinarsku iskaznicu!" Naravno da sam kupila karte: nisam glazbena, nego književna kritičarka i ne tražim akreditacije za događaje o kojima ne pišem profesionalno. "Ma ti si luda," reče mi žena s fiktivnom novinarskom iskaznicom i mužem koji je sportski novinar, ali voli jazz: "Nitko za ovo ne kupuje karte. Sigurno imaš nekog poznatog. Moj je muž dobio kartu do rodice čija je susjeda zaposlena u firmi koja je sponzor." Tja, moj muž nema rodicu. Osjećala sam kao car koji je (shvatio da je) platio nevidljivo ruho.

Bili su sjajni

Ipak, koncerti su bili sjajni. To moram priznati. Svi smo uživali. Nije mi bilo žao para. Kad je bal, nek' je džezerski! Možda se upišem na neki tečaj s bankovnim službenicima - samo zato da vidim kako izgleda u uredovno vrijeme prostor u kojem su svirali neki velikani jazza. U Zagrebu. U amaterskoj organizaciji amaterskim ljubitelja džeza. U dvorani u koju ni vrag ne bi doš'o reć' laku noć. U ruhu za koje nijedan zagrebački snob koji je dobio besplatne karte nije uskliknuo: "Car je gol!"

Tko mari. Ako i nije istina, dobro zvuči.

Vezane vijesti

Karamarko - očekivano

Karamarko - očekivano

Predsjednik vlade i SDP-a Zoran Milanović izjavio je danas u vezi unutarstranačkih izbora u HDZ-u kako je primio na znanje rezultat jedne utakmice te… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika