Mladen Nekić u pršutani u rodnim Jasenicama pokraj Masleničkog mosta u kojoj će u sljedeće dvije godine proizvesti 100 tisuća pršutaIako nije poznavatelj glazbe 50 Centa, Mladen Nekić, vlasnik pršutane Mataš - M.N., odlučio je financirati dovođenje jedne od najvećih reperskih zvijezda današnjice u Zagreb, 3. prosinca. Nekić se tako odlučio na neobičan marketinški potez jer je, prema nekim procjenama, uložio barem 200 tisuća eura kako bi njegov prijatelj i reper Marko Lasić Nered doveo 50 Centa u Zagreb. “Populacija koja sluša 50 Centa su ljudi koji su nama vrlo zanimljivi kao potrošači. To su mladi ljudi koji će se uskoro zaposliti i kupovati kvalitetne proizvode, a mi proizvodimo kvalitetan proizvod”, rekao nam je Nekić, 43-godišnji proizvođač pršuta, pancete, salame i buđole čiji se proizvodni pogon nalazi u njegovim rodnim Jasenicama blizu Masleničkog mosta, 30-ak kilometara od Zadra. Da bi pojačao marketinški efekt, Nekić je zajedno s Neredom odlučio ulaznice za taj koncert prodavati u svojim pršutoreznicama, delikatesnim dućanima koji se nalaze u Zagrebu, Zadru, Splitu i Rijeci. Svaki kupac ulaznice dobit će u pršutoreznici i mali poklon koji se sastoji od pršuta i pancete, najpoznatijih Nekićevih proizvoda.

Do susreta i dogovora Nekića i Nereda došlo je sasvim slučajno, preko njihovih zajedničkih prijatelja. “Tijekom zajedničkog puta u München, gdje je svatko išao svojim poslom, Lasić mi je pričao da želi dovesti 50 Centa u Hrvatsku te kako će taj koncert biti ludi tulum”, kaže Nekić kojem se Lasićev prijedlog da se financijski uključi u dovođenje 50 Centa u Zagreb isprva nije činio privlačnim. “Ideja da 50 Centa slikamo s pršutom bila je njegova, a ja sam prema toj ideji isprva bio pomalo skeptičan, što je i logično. No što smo više razgovarali to je ta ideja zvučala sve bolje, a i drugačija je od mojih dosadašnjih marketinških uradaka. Ne slušam 50 Centa, ali sam o ideji raspravio u krugu obitelji, prijatelja, marketinških savjetnika i poslovnih partnera. Imam sreću da poznajem mnogo ljudi koji se bave marketingom i prodajom i svi su rekli da je to luda ideja koja može završiti i ludo dobro i ludo loše. U početku je bilo skepse, ali sada sam siguran da smo napravili dobar potez”, objasnio nam je Nekić dok smo se njegovim automobilom vozili iz Zagreba prema Jasenicama kako bi razgledali njegov proizvodni pogon. Tijekom vožnje pitali smo ga koja je njegova omiljena glazba kad već ne sluša 50 Centa. “U mom CD changeru nalazi se šest CD-a s klapama. Obožavam klape”, odgovorio nam je, da bi na pitanje bi li prepoznao neku pjesmu 50 Centa da je čuje na radiju iskreno i sa smiješkom odgovorio da ne bi. “Volim se družiti s mladima jer mi se čini da ću tako i ja duže razmišljati kao mladić. Tu vrstu glazbe ne slušam, ali cijenim one koji to slušaju. Ako ta vrsta glazbe odgovara adolescentima, onda je ne možemo odbiti. Zato je i ja nastojim prihvatiti, uz uvjet da i sebe mijenjam i pokušam shvatiti zašto tu glazbu mladi vole”, smatra Nekić koji tvrdi da je financiranje dovođenja 50 Centa način da se pršut dostojno vrati na tržište te da ga ova marketinška prezentacija neće stajati više od klasičnog ulaganja u reklamu.

DJ WHOO KID iz ekipe 50 Centa s Bizzom iz Bolesne braće i Markom Lasićem Neredom, organizatorom koncerta“Ovaj marketing stajat će nas manje no marketing u medijima. Zastupljeni smo na televizijama, novinama i radiostanicama. Svake godine probijamo marketinški proračun. Pratimo i našu nogometnu reprezentaciju u svim medijima te smo malo praznovjerni pa mislimo da bi reprezentacija prestala pobjeđivati ako se mi prestanemo oglašavati”, tvrdi Nekić koji se nedavno uvjerio kako njegov pršut utječe na DJ Whooa Kida iz ekipe 50 Centa koji je prije dva tjedna boravio u Zagrebu kako bi na konferenciji za novinare objavio dolazak 50 Centa. “Menadžment 50 Centa je, prema informacijama, oduševljen idejom što je pršutana generalni sponzor. DJ 50 Centa je po dolasku u Zagreb prvo zagrlio naš pršut od osam kila i iznenadio se kvalitetom. Njima je dalmatinski pršut nepoznanica. Kada su ga prvi put vidjeli nije im izgledao lijepo sve dok ga kuhari u hotelu Antunović nisu iskostili, očistili, narezali i servirali na ovalu. Onda je priča krenula u drugom smjeru, bili su oduševljeni”, kaže Nekić i najavljuje zagrebačko fotografiranje 50 Centa s njegovim pršutom, što je također već dogovoreno s menadžmentom.

Financiranje koncerta 50 Centa događa se pet i pol godina nakon što su u pogon u Jasenicama ubačeni prvi svinjski butovi kako bi se proizveli pršuti. Nekić, nesvršeni zagrebački student prava i građevine, koji se ubacio u bankarstvo i bio na raznim položajima zaposlen u Zagrebačkoj banci, namjeravao je godišnje proizvoditi 500 pršuta. “Proizvodnja pršuta trebala je biti moj hobi. Jasenice, mjesto kraj Masleničkog mosta u kojem sam odrastao, u ratu je devastirano, a moja obitelj živi u Zadru. U Jasenicama nitko nije živio, a imali smo kuća u obiteljskom nasljedstvu. Šansi da se djedovina obnovi nije bilo, osim ako se ne pokrene neka gospodarska djelatnost. Kako smo prometno izvanredno povezani, imamo i ostalu infrastrukturu, Jasenice su idealna lokacija za neku proizvodnju. Proizvodnja pršuta je tradicionalna i odlučio sam u jednoj od starih kuća napraviti pršutanu u kojoj bih godišnje proizvodio 500 pršuta”, kaže Nekić. U Jasenice je doveo projektanta koji mu je ponudio tri verzije pogona za proizvodnju pršuta - manji, srednji i veći pogon. On je odmah prihvatio ponudu za izgradnju većeg pogona u kojem bi se proizvodilo 20 tisuća pršuta godišnje. “Krenuli smo s proizvodnjom, a ja sam doveo umirovljenog tehnologa Josu Kosanovića, koji je 42 godine proveo u mesnim industrijama poput Gavrilovića i PIK Vrbovca, da educira zaposlenike. Bila je to 2002. godina, a 6. veljače 2002. ubacili smo prvu količinu pršuta u proizvodni pogon. Uveli smo HASAP, sustav za kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane, a prije dvije godine dobili smo certifikate ISO 9000 za kontrolu kvalitete i ISO 14000 za zaštitu okoliša.

KONCERTNI NASTUP 50 CENTA jedan je od najvećih glazbenih događaja u Hrvatskoj ove godinePrve godine proizveli smo pet tisuća pršuta te pancete, buđole, plećke i pečenica i prema reakcijama tržišta vidjeli da proizvedeno možemo i prodati. Uvijek smo inzistirali na domaćoj sirovini za pršut i na kvaliteti. Svinjsko meso za pršut kupujemo u Slavoniji. Bez obzira što je to skupa i zahtjevna proizvodnja, mi se s našom cijenom možemo pokriti i širiti proizvodnju”, nastavlja Nekić.

Prije tri godine Nekić je odlučio napustiti bankarstvo i potpuno se posvetiti novom poslu. Na to ga je s jedne strane nagnao razvoj tvrtke, a s druge iznenadna smrt oca. “Nisam mislio napuštati bankarstvo, ali ni tu dočekati mirovinu. Bankarstvo sam napustio prije tri godine kada mi je iznenada umro otac Petar koji je bio stalno prisutan u našim proizvodnim pogonima. U to vrijeme smo počeli planirati drugi, veći pogon. On je svakodnevno iz Zadra dolazio u Jasenice, nadgledao i koordinirao gradnju i adaptaciju pogona. Kada je tvrtka zaposlila 20 djelatnika, shvatio sam da se moram potpuno posvetiti novom poslu”, kaže Nekić čija je supruga također napustila bankarstvo prije godinu i pol dana i danas vodi financije u tvrtki Mataš. Novi pogon ne možete promašiti kada dođete u Jasenice. Radi se o bivšoj osnovnoj školi koju je pohađao Nekić i koja je tijekom domovinskog rata devastirana a koju je Nekić obnovio i pretvorio u proizvodni pogon. Promašiti je ne možete jer je greškom obojana u rozo, ali Nekić i to smatra marketinškim potezom.

“Tri godine radili smo punom parom u prvom pogonu i počeli rekonstrukciju bivše osnovne škole koji je tako postao dvostruko veći pogon. U roku od godinu dana i taj dvostruko veći pogon smo napunili našim proizvodima, a ugovori s kupcima su takvi da sve što proizvedemo možemo prodati”. Današnji se pogon nalazi odmah do obiteljske kuće Nekićevih u kojoj je pradjed Mate Nekić imao svoj dućan. Prema njegovom obiteljskom nadimku Mataš tvrtka je dobila svoje ime. “Mataš je bio trgovac, rodio se sto godina prije mene, 1863. godine i umro je 1949.”, prisjetio se Mladen Nekić.

ULAZNICE ZA KONCERT 50 Centa prodaju se u pršutoreznicama Mataš“U naredne dvije godine proizvest ćemo sto tisuća pršuta, projekti za treći pogon su već napravljeni, i želimo zadržati lidersku poziciju u proizvodnji domaćeg dalmatinskog pršuta. Dobili smo oznaku Izvorno hrvatsko za pršut i pečenicu te oznaku Hrvatska kvaliteta za pancetu i buđolu”, ističe Nekić koji je u svoju tvrtku sa 70-ak zaposlenih uključio i obitelji svoja dva brata. Njegova dva sina, 22-godišnji Lobel i 20-godišnji Nikša studiraju pravo odnosno ekonomiju i još nisu odlučili hoće li se uključiti u rad tvrtke, dok 11-godišnja kćer ima vremena da odluči čime će se baviti. Osim novog pogona Nekić nastavlja s otvaranjem pršutoreznica. Sljedeća će biti otvorena u Osijeku, a planira i otvaranje u Beogradu. To su delikatesni dućani u kojima se nude proizvodi Mataš, ali i ono što ide uz te proizvode - crno i nešto bijelog vina, masline i maslinovo ulje i domaći sirevi. U tim trgovinama kilogram pršuta s kostima stoji 105 kuna, bez kostiju 160 kuna, dok kilogram narezanog i vakumiranog pršuta stoji 225 kuna.

Osim toga tvrtka Mataš ima sedam koncesija na odmorištima uz autoceste diljem Hrvatske gdje imaju caffe bar sa zalogajnicama gdje plasiraju svoje proizvode. No najveći projekt uz autocestu je izgradnja hotela s četiri zvjezdice blizu Masleničkog mosta gdje su dobili koncesiju na 25 godina. Po povratku iz Jasenica, na lokaciji Marune ispod velebitskih Tulovih greda, Nekić nam je pokazao budući hotel u izgradnji gdje će se nalaziti 36 soba, dva restorana, nekoliko manjih trgovina, pršutoreznica i vinski podrum, a sve će biti otvoreno do sljedećeg ljeta.