12.11.2007. / 18:34

Autor: Katarina Zorić

EKSKLUZIVNO

Obitelj Žužić: "Prema našem sinu postupaju gore nego prema četničkim zločincima"

Žužići u pismu navode da je njihov sin kolateralna žrtva jer se, kako kažu, različiti politički moćnici preko njega žele obračunati s njegovim ocem Hrvojem Žužićem

Protekloga tjedna započelo je suđenje Hrvoju Žužiću kojega optužnica tereti da je 1. kolovoza vozeći BMW pod utjecajem alkohola, s 2,15 promila u krvi, pri 111 kilometara na sat udario u Opel Corsu u kojoj su bili Matijašić i R. Pavić. Nakon toga Corsa je izletjela s kolnika, udarila u stup javne rasvjete, a 19-godišnja Ružica Pavić je poginula.

Javnost je na ovu tragediju odreagirala prilično emotivno, a prosvjedima su pokušali upozoriti na specifičnost slučaja. Naime, zbog činjenice da je Hrvoje Žužić, sin vlasnika poduzeća Solidum Željka Žužića, obitelj i prijatelji poginule Ružice izrazili su bojazan zbog mogućih pritisaka na rad suda.

S druge strane, obitelj Žužić smatra da se postupak ne provodi pošteno, zakonito i pravično, a dovođenje njihova sina na suđenje u lancima nazvali su nečovječnim ponašanjem. O svemu tome očitovali su se u pismu kojega su uputili predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću, premijeru Ivi Sanaderu, ministrici pravosuđa Ani Lovrin i Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava.

Žužići u pismu navode da je njihov sin kolateralna žrtva jer se, kako kažu, različiti politički moćnici preko njega žele obračunati s njegovim ocem Hrvojem Žužićem. Hrvatsko pravosuđe optužuju da se prema njihovom sinu ponaša kao da je riječ o najtežem zločincu.

"Umjesto da je postupilo po Zakonu, kao i kod svih drugih prometnih nezgoda, koje i ne spadaju u kriminal jer se mogu svakome dogoditi, pravosuđe postupa kao da se radi o najtežem zločincu. Ovako kako postupaju prema našemu sinu, nisu postupali ni prema četničkim zločincima" ističu Žužići.

Obitelj Žužić uvjerena je da je u pitanju postupak s političkom pozadinom jer se, kažu, događa veliki javni linč i tortura.

"Izjavljujemo žaljenje što se na taj način iživljavanje nad našim sinom nastavilo i što sudstvo nije imalo snage, ni želje ni volje prekinuti ovu nepravdu, već je očito podleglo medijima ili, što opravdano sumnjamo, pritisku političkih vrhova. Sramotno privođenje našeg sina na glavnu raspravu samo je dio izborne kampanje sadašnje vlasti koja o svemu odlučuje, pa tako i o tome pokušavajući sakupiti političke poene u izbornoj kampanji "na uvođenju reda i pravnog poretka po mjeri vlasti" a protiv proskribiranih pojedinaca, a što je u cijelom slučaju cijela naša obitelj, a preko toga indirektno i svi radnici koji rade u tvrtkama oca Hrvoja.", navodi se u pismu obitelji Žužić.

Pismo, kojega potpisuju Vesna i Željko Žužić, Nacional.hr donosi u cijelosti:

Poštovani,

prije svega da navedem da moja obitelj niti ja osobno nismo protiv utvrđivanja odgovornosti našeg sina Hrvoja Žužića za počinjeno kazneno djelo, ukoliko se utvrdi da je isti kriv za kazneno djelo, ali ne samo da očekujemo nego i zahtijevamo da se postupak vodi fer, zakonito i pravično. Međutim, dosadašnji tijek postupka ne samo da nije vođen fer, već je vođen uz kršenje zakona kada je u pitanju određivanje pritvora, uz toleriranje psihološke javne torture našega sina i cijele naše obitelji, a indirektno i svih tvrtki oca optuženog Hrvoja Žužića od kojih živi nekoliko tisuća ljudi.

Od početka procesa naš sin je podvrgnut javnom, medijskom linču, te je stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na počinitelje isto takvog kaznenog djela, pa i težeg.
Nečovječno postupanje prema mojem sinu prilikom privođenja gdje dolazi na sud okovan u lance od čega je napravljen javni, ponižavajući spektakl koji gleda nekoliko milijuna ljudi, predstavlja najgrublje kršenje njegovih temeljnih ljudskih prava zagarantiranih Ustavom RH i međunarodnom konvencijom o ljudskim pravima, jer je narušeno njegovo ljudsko dostojanstvo, demonstrirana nepotrebna sila bez ikakvog cilja osim ponižavanja i narušavanja njegovog dostojanstva.

Medijski linč traje od prvoga dana a pretvoren je u bezgraničnu psihološku torturu kako našega sina, tako i cijele obitelji. Ovakav način postupanja predstavlja torturu koja je po svojim posljedicama teža od srednjovjekovne torture u kaznenom postupku, a obzirom na medijsko prenošenje čina ponižavanja pritvorenika našega sina, što ostavlja nepopravljive posljedice za cijeli njegov kasniji život.

Kako se nakon svega ovoga naš sin može pojaviti sutra na fakultetu, u društvu u kafiću ili slično?

Smatram, da je cjelokupnoj hrvatskoj javnosti jasno da je moj sin kolateralna žrtva, jer različiti politički moćnici preko njega i iživljavanja na njemu vode u biti beskrupuloznu borbu protiv oca Hrvoja Žužića, a pravosuđe umjesto da je postupilo po zakonu, kao i kod svih drugih prometnih nezgoda, imajući u vidu da prometne nezgode i ne spadaju u kriminal, jer se mogu svakome dogoditi, postupa kao da se radi o najtežem zločincu, jer ovako kako postupaju prema mojem sinu, nisu postupali ni prema četničkim zločincima.

Sve ovo predstavlja zlouporabu ovlasti.Smatram da je odluka da se naš sin privodi na raspravu na ovakav način predstavlja demonstraciju državne sile i njegovo ponižavanje, kršenje njegovog ljudskog dostojanstva i u cjelini gledajući s nečovječnim postupanjem, donesena u okviru resornog Ministarstva pravosuđa, a to znači u okviru Vlade RH. time ovaj proces dobiva i političku dimenziju kroz koju dominira proganjanje Hrvoja Žužića, njegove obitelji, a naročito njegovog oca, a prometna nezgoda je samo povod da se to sve na ovakav način radi.

Ovakvim postupanjem ostali su svi zgranuti, pa je na ovakvu torturu odmah javno reagirao i Hrvatski helskinški odbor za ljudska prava, koji je najoštrije osudio dovođenje našeg sina s lisicama na rukama i nogama, jer da takvo postupanje nije viđeno ni kod sprovođenja počinitelja znatno težih kaznenih djela, te navode da je time prekršen članak 3 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer se prema našem sinu krajnje ponižavajuće postupalo.

S obzirom na ovakav javni linč i torturu, jer psihološka tortura može biti gora od fizičke, nesumnjivo je da se radi o postupku s političkom pozadinom.

Naime, nije slučajno da se ovakav javni linč s hajkom vodi nesmetano već nekoliko mjeseci.

Činjenica da je naš sin doveden okovan kao najveći zločinac nedvojbeno je utjecalo na suca koji je odlučivao o njegovom daljnjem zadržavanju u pritvoru uz istovremeno organizirane demonstracije pred sudom.

Izjavljujem žaljenje što se na taj način iživljavanje nad našim sinom nastavilo i što sudstvo nije imalo snage, ni želje ni volje prekinuti ovu nepravdu, već je očito podleglo medijima ili što opravdano sumnjam pritisku političkih vrhova.

Naime, našeg sina se drži u pritvoru i opet zadržava zbog navodne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, a to je isto kao da ga se sumnjiči da će prstom dotaknuti sunce, a što je nemoguće, uz mjeru opreza koju je tražilo braniteljstvo dakle, oduzimanje vozačke dozvole, prijetnja pritvaranjem ako bi bio zatečen u vožnji uz istovremeno neposjedovanje automobila kojeg bi vozio.

Sramotno privođenje našeg sina na glavnu raspravu samo je dio izborne kampanje sadašnje vlasti koja o svemu odlučuje, pa tako i o tome pokušavajući sakupiti političke poene u izbornoj kampanji "na uvođenju reda i pravnog poretka po mjeri vlasti" a protiv proskribiranih pojedinaca, a što je u cijelom slučaju cijela naša obitelj, a preko toga indirektno i svi radnici koji rade u tvrtkama oca Hrvoja.

Upravitelj zatvora u Zagrebu, gospodin Tomislav Kralj u razgovoru s nama izrazio je žaljenje za ovaj događaj i dao ispriku, te je pri tome naveo da je naš sin uzoran i miran pritvorenik, te da mu nije mjesto u pritvoru za takvo kazneno djelo.

Ne možemo se oteti dojmu da je naš sin proglašen krivim i prije suđenja, a da mu je pritvor postao kazna, a ne mjera osiguranja, te da je njegovo pritvaranje opomena za sve prijašnje, sadašnje i buduće počinitelje istog kaznenog djela.

Napominjem, da do sada za saobraćajnu nesreću nikome nije određen pritvor, a ako je već netko i bio u pritvoru bilo je to maksimalno 15-30 dana, a ne punih 90 dana koliko se nalazi naš sin.

Prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima svatko ima pravo na pošteno suđenje, što naš sin očito nema, pritvori trebaju trajati što kraće, a s pritvorenikom se treba postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

Zar se svaki pravnik ne mora upitati kakvu je obranu mogao dati naš sin pod psihološkim pritiskom medija, demonstracijama pred sudskom zgradom, okovan lancima? Ovakvi postupci odgovornih iz vlasti ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim, već su poziv svakom odgovornom građaninu da sa svoje strane da glas protiv ovakvog nasilja nad pojedincem, protiv medijskog linča i zlouporabe ovlasti u postupku i onemogućavanje obrane sa slobode, kao temeljnog ljudskog prava iako su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke.

Kada bi se sada prestalo s nezakonitim postupanjem s pritvorom koji je protivan međunarodnim konvencijama, jer je temeljno pravo našega sina da se brani sa slobode, a s obzirom na posljedice koje su do sada nastupile zbog fizičkog i psihičkog maltretiranja i ponižavanja jedva da bi mogla biti ispravljena nepravda i štete koje su mu do sada nanesene.

Naš sin, niti je bahat, a niti bezobziran mladić koji juri cestama i traži žrtve, niti mu je novac i bogatstvo udarilo u glavu, već je naprotiv tih i povučen mladić, student - apsolvent 4. godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu s nepunih 23 godine, zaposlen u tvrtki svoga oca gdje prima plaću, a koju gotovo da ne dirne ili vrlo malo od nje potroši, a da pri tome džeparac uopće ne prima. Naš sin nalazi se u teškom fizičkom i psihičkom stanju, vidno je omršavio i bojimo se za njegovo buduće zdravstveno stanje pa i život.

Naglašavam, da smo se tijekom cijelog postupka isključivo služili samo raspoloživim pravnim sredstvima, dok je naprotiv suprotna strana konstantno vršila pritisak na sudstvo, tužilaštvo, a naročito na javne medije. Iskreno suosjećamo s obitelji oštećenih, no i mi smo u velikoj boli i tuzi i za nas je ovo tragedija, pri tome imajući u vidu da ovo djelo naš sin nije namjerno učinio. Vjerovali smo u pravnu državu, smatrajući da će se našem sinu suditi jednako kao i svim ostalim građanima RH, ali očito nismo bili u pravu.

Želim naglasiti da ni na koji način ne bježimo od odgovornosti, ali u okviru pravičnog suđenja međutim, u okviru ovako nepravednog postupka kako očekivati pravičnu kaznu, već se samo može očekivati odmazda svih moćnika koji stoje iza ovog postupka.

Ovaj slučaj, samo pokazuje da se bez ikakvih posljedica krše temeljna ljudska prava moga sina, i da su individualna ljudska prava u našem društvu, u našoj državi bez ikakve zaštite, a sve to upućuje na silno jačanje represije, a što slijedi iz svake izmjene zakona, pa tako i zadnje izmjene Kaznenog zakona (Narodne novine 110/07) gdje su novčane kazne podvostručene, a zatvorske kazne bitno povećane. Sve je to u funkciji ponižavanja konkretno nas obitelji Žužić, ali i zastrašivanja građana što im se sutra može dogoditi, ako nisu podobni kao što očito mi nismo podobni za trenutne moćnike i vlastodršce. Svaki građanin bi se trebao zapitati kuda nas sve to vodi, poglavito kad se kod nas zakon može zloupotrebljavati bez posljedica.

Molim gore navedene naslove, da ispitaju ovaj postupak i odgovore na ovaj podnesak.

Sa štovanjem,
roditelji Vesna i Željko Žužić

Vezane vijesti

Sukob interesa: Tajkunu Željku Žužiću u sporu sudi supruga?

Sukob interesa: Tajkunu Željku Žužiću u sporu sudi supruga?

Na Općinskom sudu u Velikoj Gorici sutkinja Vesna Žužić, supruga vlasnika Soliduma Željka Žužića i majka Hrvoja Žužića osuđenog na pet godina zatvora… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika