Sustav satelita, radara, proturaketnih projektila i zrakoplova u budućnosti će od napada štititi i HrvatskuHrvatska će ulaskom u NATO savez postati dijelom najvećeg obrambenog NATO projekta u budućnosti, proturaketnog štita za obranu južnog krila NATO saveza i to Grčke, Italije, Turske, Bugarske, Slovenije, Rumunjske, Albanije i Makedonije od napada dalekometnih iranskih projektila Shahab-3 i 4 koje imaju domet između 1500 i 2000 kilometara, te mogu doseći ne samo Hrvatsku već i nešto zapadnije države. Ulazak Hrvatske u takav projekt više se ne može nazvati spekulacijom, jer se o zaštiti južnog krila NATO saveza proturaketnim štitom vode ozbiljni razgovori unutar Saveza, osobito najviših dužnosnika Saveza s bugarskim, rumunjskim i talijanskim vodstvom. Jedini razlog zašto se s Hrvatskom ne razgovara o tome je formalne prirode, jer Hrvatska još uvijek nije punopravna članica Saveza.

Prema neslužbenim informacijama na hrvatskom kopnu se ne bi postavljale radarske postaje za otkrivanje ili raketni sustavi za uništavanje dalekometnih projektila, već bi se za otkrivanje i presretanje projektila koristilo Jadransko more u kojem bi se nalazili američki ratni brodovi, a na njima instalirani borbeni sustav AEGIS kojeg čini radar i rakete SM-3 američke tvrtke Raytheon. Sustav Aegis predstavlja kralježnicu obrane američke flote na moru od napada projektila i zrakoplova, a presretanje ciljeva može napraviti na udaljenostima do 270 kilometara. Testiranja su pokazala kako bi se s jednim brodom na kojem je instaliran Aegis mogla braniti površina veličine dvije američke države Texas.

X-POJASNI RADAR na platformi, visok 86 metara, bit će postavljen u južnom dijelu JadranaUsto, u južnom dijelu Jadrana kao dio proturaketnog štita na mobilnoj morskoj platformi vjerojatno bi bio postavljen X-pojasni radar čija bi namjena bila da u početnoj fazi ispaljivanja projektila s Bliskog istoka odmah uoči razliku između stvarnog projektila koji nosi bojevu glavu od lažnog mamca, te da ga prati cijelom putanjom do uništenja s nekom od raketa unutar proturaketnog štita namijenjenog za obranu južnog krila NATO saveza. Da je zaista moguće hrvatsko sudjelovanje u projektu proturaketnog štita, nekoliko je pokazatelja. U sklopu političkih priprema za NATO summit iduće godine u Bukureštu je prije nekoliko dana u jednodnevni posjet na razgovore s rumunjskim predsjednikom Traianom Basescuom stigao glavni tajnik NATO saveza Jaap de Hoop Scheffer. Razgovarali su, između ostalog, o temama skorog NATO summita, a to su proširenje NATO-a te pitanje raketnog štita, za što je Rumunjska posebno zainteresirana. Rumunjska je, naime, odnedavno zajedno s Bugarskom postala ključni američki saveznik na prostoru Crnog mora, jer su uz Tursku tako obje zemlje postale najisturenije članice NATO saveza spram Rusije i Bliskog istoka.

Zbog toga su u Rumunjskoj, osjećajući se ranjivima u eventualnoj težoj budućoj svjetskoj krizi, nezadovoljni činjenicom kako neće biti zahvaćeni budućim proturaketnim štitom što ga SAD gradi u istočnoj Europi podižući veliki radarski sustav u Češkoj te stacionirajući rakete za obaranje neprijateljskih raketa u jugoistočnoj Poljskoj. Prilikom posjeta glavnog tajnika NATO-a Jaap de Hoop Scheffera Rumunjskoj otvoreno je i to pitanje, pa je on o tome nešto i rekao: “Rumunjska je član NATO-a. U NATO-u nemamo članice koje pripadaju A klasi i članice koje pripadaju B klasi.

Sve članice NATO-a su jednake”. Glavni tajnik je napomenuo da se o američkom antiraketnom raketnom štitu vode unutar NATO-a brojne rasprave kako bi se proširila zaštita i na one zemlje koje neće biti pod njegovom zaštitom, a to su uz Rumunjsku još i Bugarska, Grčka, Turska i dijelovi Italije, pri čemu je izjavio: “Sve će zemlje NATO-a uživati jednaki stupanj zaštite. Ako govorimo o antiraketnoj obrani, to znači da će svaki saveznik unutar NATO-a imati isti stupanj zaštite kao i svaki drugi saveznik”.

SUSTAV AEGIS Jedan brod može braniti dvije površine TeksasaKad je riječ o Hrvatskoj konkretniji je bio rumunjski veleposlanik pri NATO-u u Bruxellesu Sorin Ducaru koji je izrazio nezadovoljstvo zbog činjenice da se antiraketni štit u Češkoj i Poljskoj gradi zbog prijetnje iranskih raketa dugog dometa, dok Rumunjska ostaje nezaštićena, iako bi se ona mogla naći na udaru čak i iranskih raketa srednjeg dometa: “Otvoreno je pitanje tog američkog projekta s još jednim NATO projektom obrane nepokrivenog jugoistočnog krila Saveza od projektila kratkog i srednjeg dometa. Ovaj projekt, koji bi pod američki proturaketni kišobran stavio zemlje kao što su Turska, Grčka, Bugarska, Rumunjska, južna Italija, u budućnosti i Hrvatska, trenutno se razmatra unutar NATO-a”, izjavio je Sorin Ducaru.

Izjave ovih visokih rumunjskih dužnosnika potakle su i spekulacije kako bi taj štit bio tehnički ostvaren. Prema jednoj spekulaciji taj bi štit bio stacioniran upravo u Rumunjskoj i Bugarskoj u bazama koje NATO već koristi, no neki stručnjaci za tu problematiku tvrde da bilo kakvi sustavi za uništavanje nadolazećih raketa manjeg dometa mogu štititi samo relativno uzak teren, a sistemi stacionirani u te dvije države ne bi mogli štititi svo to područje. Zato se ponudilo rješenje prema kojem bi u Rumunjskoj možda bio stacioniran veliki radarski sustav za otkrivanje i praćenje eventualnih nadolazećih raketa, koji bi mogao pokrivati vrlo široko područje, ali bi sustavi raketa za rušenje tih nadolazećih raketa trebali biti stacionirani na nekoliko točaka na širem branjenom području, tako da ono u potpunosti bude pokriveno.

Prema jednoj hipotezi ti sustavi ne bi bili smješteni na kopnu, nego na morskim platformama koje bi bile stacionirane u Crnom moru, Egejskom moru te u Jadranu. SAD već neko vrijeme žele postići zajednički dogovor svih članica NATO saveza o proturaketnoj obrani europskog kontinenta od napada dalekometnih projektila s nuklearnim i kemijskim bojevim glavama s Bliskog istoka. Napredak u postizanju tog cilja je vrlo spor. Veći broj europskih zemalja se ne slaže sa stajalištem SAD-a da su bliskoistočno oružje za masovno uništenje i razvoj raketnih projektila u tom dijelu svijeta izravna prijetnja Europi. Zbog sporosti procesa SAD pokušavaju bilateralno sklopiti sporazume s europskim državama.

Doseg iranskih projektila ShahabPremda američki Pentagon službeno poriče da je razgovarao o proturaketnom štitu s bugarskim ili rumunjskim dužnosnicima, dva su razloga vrlo važna da SAD krenu u ostvarivanje projekta obrane južnog krila NATO saveza upravo u tim zemljama. Prvi je razlog premještanje američkih snaga iz srednje Europe na Crno More, što znači da je potrebno štititi američke snage u tom dijelu kao i njihove partnere. Drugi važan razlog je što se Crno more nalazi izravno na putu raketa srednjeg dometa iz Azije ili Bliskog istoka, jer im je domet od 800 do 2400 kilometara. Iran već sada ima 20 SHAHAB raketnih projektila koje imaju domet 1300-1500 kilometara. Plan je da se u Iranu ukupno proizvede 150 spomenutih raketa s konvencionalnim ili kemijskim bojevim glavama koje mogu pogoditi jugoistočnu Europu.

Iran trenutno razvija SHAHAB 4 koje bi mogle doseći Italiju, Poljsku, Njemačku. Ako bi Iran razvio nuklearno oružje ono bi se također moglo staviti na spomenute raketne projektile. Obrana od napada ovakvim ili sličnim projektilima je podijeljena u dva dijela i to prema tipu raketnog projektila kojeg proturaketni štit može uništiti i gdje to može učiniti, odnosno u kojoj fazi njegove putanje i na kojoj visini. Od napada projektila manjeg dometa obično se postavlja obrana projektilom koji ima isto takvo djelovanje. Pravi primjer je američki proturaketni projektil Patriot 2 koji ima domet 160 kilometara, doseže maksimalnu visinu od 24 kilometra i brzinu 5 Macha. Patriot PAC-3 je znatno pouzdaniji projektil od svog prethodnika Patriota 2, ali s drastično manjim dometom koji iznosi samo 20 kilometara i maksimalnu visinu presretanja od 15 kilometara. Radar za Patriote ima domet od 100 kilometara što je nedostatno za bilo kakvu ozbiljniju obranu od dalekometnih projektila. Patriot je zapravo i napravljen za obranu od projektila tipa SCUD dometa do 800 kilometara što se i moglo vidjeti prilikom Pustinjske oluje kad je irački diktator Sadam Hussein ispaljivao Scudove na Izrael kojeg su branile američke bitnice Patriot projektila.

Glavni tajnik NATO-a Jaap de Hoop Scheffer i rumunjski predsjednik Traian BasescuRaketa Shahab na svom putu izlazi izvan granica atmosfere da bi potom u svojoj putanji ponovno ušla u atmosferu i brzo udarila u cilj. Stoga je vrlo važno da se raketa što prije uništi u svojoj početnoj ili srednjoj fazi, a kako bi se to moglo ostvariti, potrebno je instalirati raketne projektile za obranu negdje na području Crnog mora. Takva obrana morala bi uništiti projektil još dok je u zračnom prostoru Irana ili nad Crnim morem u fazi kad ulazi u atmosferu. Primjerice - raketni sustav Arrow 2 koji se nalazi u Izraelu vrlo je efikasan i mogao bi se suprotstaviti nadolazećem projektilu, ali SAD su odlučile da to čine s tzv. THAAD sustavom koji bi branio šire zemljopisno područje od napada projektila kratkog i srednjeg dometa. THAAD bi uništavao projektil dok je on još izvan atmosfere ili odmah po njegovu ulasku u atmosferu, daleko od zemlje, kako bi se spriječilo kontaminiranje zemlje nuklearnim ili kemijskim sredstvima nakon eksplozije.

THAAD bi djelovao na visinama do 150 kilometara i daljinama do 200 kilometara. Ovaj sustav treba biti u funkciji do kraja 2008. i američka vojska planira kupiti za svoje potrebe 80-100 lansera, 18 zemaljskih radara i nešto više od 1400 projektila. Tipična konfiguracija bitnice THAAD uključivala bi 9 lansirnih vozila, svaki s 8-10 raketa, dva mobilna taktička operativna centra i zemaljski radar koji bi pokrivao ciljeve na udaljenosti do 1000 kilometara.