Rimski brat grčkoga boga kovača i vulkana, snažnog hromog Hefesta, Vulkan, posvećen istim znanjima i tajnim zanatima, prvi je otkrio kako se priprema tjestenina, iako neki tvrde da je to naučio od helenskog brace, jer su i Grci pripremali vrstu tijesta koje su rezali u trake i omatali oko drvenog štapa. Kako god bilo, tu vrstu tjestenine nalik makarunima i fužima i Grci i Rimljani nazivali su laganon i kuhali je u vreloj vodi, miješali s raznim umacima, a često bi je zapekli u pećnicama. Častohlepni i nakazni Vulkan često se hvalio pred svojom nevjernom ženom Venerom da je tjestenina njegov izum, a kako je obožavala jela koja joj je pripremao od brašna, soli, vode i jaja, puštala je da se pred njom neuvjerljivo hvasta. Kad se zaljubila u rimskog boga rata Marsa i prevarila muža, božanskog kovača, od njegove ljutnje proradili su svi vulkani na Siciliji i Kampaniji, pa se Venera toliko preplašila da će je ljubomorni Vulkan iz osvete utopiti u lavi da se vratila u njegovu postelju i razdražujući njegovu strast molila ga da joj oprosti nevjeru. To joj nije bilo prvi put, varala ga je gdje god je stigla, a Vulkan je bio kratke pameti, oprostio joj je. Vulkani su prestali rigati lavu i život je opet krenuo spokojnim putem, kao da se ništa nije dogodilo. A bog kovač je po cijele dane kovao mačeve, štitove i oklope za sve bogove, posebno za vrhovnika Jupitera, pa nije imao vremena pratiti svoju nevjernu ženu koja ga je varala godovo svakodnevno, stišavajući svoju raspomamljenu i nezasitnu strast, često i s običnim smrtnicima. Oni su u strahu od Venere, koja im je prijetila nastrašnijim kaznama ako se pohvale da su povalili boginju, šutjeli i bili ponosni što im se podala najljepša od svih žena i božanskih stvorenja. Jedne noći izmorena se Venera opet vratila mužu, a kako je njezin ljubavnik, nemušti jado iz Lacija, nije zadovoljio velikim udom, ona se onako ljuta obrecnula na Vulkana, kao da je on kriv što je ostala nezadovoljena.

“Upotrijebi malo mašte, mužu, gdje se sakrilo tvoje znanje. Stalno me kljukaš laganonima kao da sam prasica. Izmisli nešto bolje!“ Pobojavši se da bi ga Venera mogla opet napustiti, priglupi Vulkan odmah se dao na posao i padne mu na um da svoje tijesto za makarune više ne izrezuje u trake nego da ga pravokutnik po pravokutnih slaže u redove i svaki posebno začini umakom. Na kraju je dodao smrvljena sira, položio u vruću kovačku peć i zapekao. Zamirisalo je zanosno u božanskom domu i hirovita Venera utažila je glad, presretna što joj je muž opet posvetio jedno jelo, pa mu se nakon večere podala, a on ju je zadovoljio nekoliko puta. Rimljani su stoga posebnu pažnju posvećivali pripremi tijesta kako ih je podučio bog kovač, a složene pravokutnike od tijesta prošarane raznim mesnim, povrtnim i ribljim umacima nazvali su, kako navodi slavni Apicije u “Kuharskom umijeću carskoga Rima” - lagana, od čega je i nastao naziv lazanje. Zamašćene umacima, složene jedne na druge, i danas podsjećaju na svog tvorca kovača Vulkana i ljubavne pustolovine njegove nevjerne žene, polegnute u postelji pod ljubavnikom kao lazanja na lazanju.