Hrvatska glumica s njemačkom adresom Vanessa Radman jedna je od glavnih protagonistica u novoj AVA-inoj kostimiranoj telenoveli "Ponos Ratkajevih". Glumi bogatu Židovku čiji život postaje poprilično turbulentan u godinama prije Drugoga svjetskog rata. Zbog te je uloge ova 33-godišnja glumica pročitala mnoge knjige o holokaustu, židovskoj kulturi i običajima, a naučila je čak i neke osnove hebrejskog kako bi se što bolje uživjela u ulogu. Vanessa Radman još je kao dijete s roditeljima otišla iz Hrvatske, a danas tvrdi kako bi voljela organizirati svoj život i ovdje i u Njemačkoj, gdje inače živi sa svojim suprugom, filmskim scenografom Timom Florianom. Svaki slobodan trenutak provodi na svojoj djedovini, na imanju blizu Križevaca, jer kaže da se na selu najbolje osjeća. S Vanessom nije jednostavno voditi intervju jer njezine misli često podrazumijevaju mnogo životne filozofije koje tu glumicu zaista čine vrlo osebujnom. Ima vrlo čvrste i jasno postavljene ciljeve od kojih ne odustaje, a smirenost i vedrina njezina karaktera bili su presudni na našem razgovoru - nakon što ja iz petog pokušaja nisam uspjela smiriti nestašnu djecu koju su trčkarala po kafiću u kojem smo sjedile, a zbog čije je graje bilo nemoguće voditi intervju, njoj je to uspjelo od prve.

EXTRA: Imate li uvijek ovakav uspjeh kod djece?
- Ne bih to nazvala uspjehom. Djeci samo treba pristupiti drugačije. I sama sam pomalo infantilna pa možda je to bio ključ za ovaj slučaj.

EXTRA: U novoj telenoveli "Ponos Ratkajevih" trenutačno glumite bogatu Židovku. Koliko se ta uloga razlikuje od one koju ste glumili u prethodnoj sapunici "Obični ljudi"?
- Prije svega, to je drugo je vrijeme, točnije 1938. godina, a ovaj put glumim i osobu posve druge religije i kulture od moje. Meni je bio izazov ponovno doći u Hrvatsku, pogotovo jer nisam željela da uspjeh koji sam ostvarila ulogom Vanje Kincl u "Običnim ljudima" prebrzo izblijedi. Dakle, možda ponajviše iz marketinških razloga. Cilj mi je bio napraviti još jednu dobru ulogu. Možete to shvatiti i kao jednu vrstu imidža. Svjesno sam se pripremala za ulogu pripadnice religije koja je u novijoj povijesti kroz Drugi svjetski rat doživjela vrlo brutalan zločin. Antisemitizam je sigurno jedna od najgorih ideja koje je ljudski mozak izmislio. U ovoj se seriji isprepliću brojne povijesne činjenice i možda mi je samim time i intrigantnije glumiti u njoj. Izgovaram i riječi na hebrejskom. Glumica sam i dajem se u potpunosti, inače ne bih radila ovaj posao.

EXTRA: Čini mi se da vas jako intrigira židovstvo kao religija.
Pa povijesna je činjenica, da nije bilo Židova ne bi bilo ni Biblije. Pročitala sam brojne knjige o židovstvu kako bih se što bolje pripremila. U krajnjoj liniji, naučila sam i nešto novo za sebe. Sve svoje uloge doživljavam vrlo ozbiljno i za svaku se pripremam temeljito. Upoznati drugu kulturu je za mene stvaranje kulture duha. Multikulturalizam je osnova života demokratskog društva. Poštujem svoje i poštujem tuđe. Odrasla sam u multikulturalnoj zemlji i za mene ne postoje predrasude po tom pitanju.

EXTRA: Odrasli ste u Njemačkoj, koja je najviše kriva za holokaust. Koliko ste se tijekom svog života susretali s tim pitanjem u svakodnevnom životu u Njemačkoj?
- Maturirala sam i studirala tamo te sam tijekom godina kod Nijemaca uočila veliki osjećaj srama prema toj mrlji u njihovoj povijesti. Čak sam upoznala ljude koji su mi jednom prilikom rekli: "O bože, ja se sramim u inozemstvu reći da sam Nijemac." Njemačka je dala puno velikana, od filozofije do glazbe, i mislim da ne treba cijelu naciju zbog toga osuđivati. Prije dvije godine, na nogometnom prvenstvu u Njemačkoj moj se muž sramio ići na stadion sa zastavom jer mu je bilo neugodno. To je zapravo čista psihologija mase. Sjećam se, na kraju sam ja kao prava Hrvatica s njemačkom adresom našminkala lice simbolima njemačke zastave i navijala. I dan-danas po cijeloj Njemačkoj postoje pločice na cesti ispred zgrada iz kojih su tih godina deportirani Židovi. Stradalo ih je oko šest milijuna i to se ne zaboravlja tako lako.

EXTRA: Jeste li ostali u kontaktu s glumcima iz prošle serije?
- Da, naravno. Uvijek se s nekim zbližim na snimanju. S nekim od glumaca sam još uvijek u kontaktu.

EXTRA: Kako vam je glumiti s partnerom glumcem Aleksandrom Srećkovićem?
- Nikad ne miješam privatno i poslovno. Čisti sam profesionalac i ne dopuštam si situaciju da, primjerice, loše odglumim ljubavnu scenu ako mi partner i nije najprivlačniji. Ostavljam svoju privatnost ispred vrata studija. Serija je tek počela pa zasad nisam s njim puno glumila, no vrlo je ugodan. Ja sam glumica koja igra ono što mi zadaju. Volim sugerirati partnerima da sam ja u toj sceni i da se dajem maksimalno pa to očekujem i od njih, bez obzira na to tko to bio. Jedina razlika između ove uloge i uloge Vanje Kincl je što sad manje radim i više spavam.

EXTRA: Osjećate li razliku između rada u Hrvatskoj i Njemačkoj?
- Ja nisam nikada i ne bih ni sad izdvajala osobe poimence. Ono što je karakteristično za ljude ovdje jest da previše pažnje posvećuju onome što se vidi izvana, a premalo onome što je unutra. Ovdje je u ljudima još uvijek ostao trag starog sistema i nonšalancije. Evidentan je manjak radne etike i odgovornosti. Odrasla sam u državi gdje su prioriteti red, rad i disciplina. Ako ljudi žele biti na Zapadu, onda moraju imati neke vrijednosti, a ne poistovjetiti ga s određenim trendovima.

Više u novoj Extri...