Objavljeno u Nacionalu br. 629, 2007-12-03

Autor: Dean Sinovčić

INTERVIEW

Richard Gere - neprolazna slava hollywoodskog zavodnika

IAKO JE NEDAVNO proslavio 58. rođendan, Gere izgleda odlično i dobiva glavne uloge u Hollywoodu, a njegov film 'Lov u Bosni' o potrazi za Radovanom Karadžićem prikazuje se u domaćim kinima

U filmu 'Lov u Bosni' Gere glumi TV-reportera Simona koji u Bosni lovi Radovana Karadžića; uskoro će u domaća kina stići i biografski film o Bobu Dylanu'I'm not there' u kojem Gere glumi Dylana u jednoj fazi pjevačeva životaU filmu 'Lov u Bosni' Gere glumi TV-reportera Simona koji u Bosni lovi Radovana Karadžića; uskoro će u domaća kina stići i biografski film o Bobu Dylanu'I'm not there' u kojem Gere glumi Dylana u jednoj fazi pjevačeva životaIako je nedavno proslavio 58. rođendan, Richard Gere još uvijek izgleda odlično i dobiva glavne uloge u brojnim filmovima, što je rijetkost u Hollywoodu za glumca u tim godinama. Da je tome tako, mogu se uvjeriti svi oni koji u hrvatskim kinima pogledaju film “Lov u Bosni”, a sredinom prosinca na DVD-u će kod nas biti objavljen film “Prijevara”. “Lov u Bosni” zanimljiv je hrvatskoj publici zbog svoje tematike, lova na ratnog zločinca Radovana Karadžića, te zato što je sniman u Bosni i Hrvatskoj. U njemu Gere glumi hvaljenog TV-reportera Simona koji zajedno sa snimateljem Duckom (Terrence Howard) i mladim novinarom Benjaminom (Jesse Eisenberg) kreće u lov na Radovana Karadžića (Ljubomir Kerekeš) koji se u filmu naziva Lisica. Iako se isprva čini da je Simon pokrenuo lov na Karadžića zbog bogate novčane nagrade, on to čini jer su Karadžićevi ljudi ubili njegovu trudnu djevojku Magdu (Kristina Krepela). U povodu tog filma nedavno smo za Nacional razgovarali s Richardom Gereom.

Richard Gere postao je slavan početkom osamdesetih godina, ulogama u filmovima “Američki žigolo” i “Oficir i džentlmen”, zadržao je popularnost u devedesetima filmovima “Zgodna žena” i “Sommersby” a u ovom desetljeću filmovima “Nevjerna” i “Chicago”. Bez obzira na sve uspjehe, nikada nije bio nominiran za nagradu Oscar. Osim po glumačkom, Gere je poznat i po humanitarnom radu. Osnivač je fondacije Tibet House kroz koju pomaže Tibetancima i njihovu vođi Dalaj lami, a kroz fondaciju Survival International pomaže plemenima u raznim dijelovima svijeta.

NACIONAL: Je li istina da niste zadovoljni završetkom filma “Lov u Bosni” gdje trojica novinara ulove Radovana Karadžića i, kad shvate da mu međunarodna zajednica ne želi suditi, ostavljaju ga usred sela da mu presude muslimani?
- Dramaturški gledano, završetak filma ima smisla, ali tematski gledano, nema. Završetak filma nema onu dubinu koju sam ja želio da ima. Pretpostavka je filma da bi bosanski muslimani ubili Karadžića kada bi im ga netko predao u ruke. Mislim da takav završetak nikako nema smisla. Ljudi koje sam susreo tijekom snimanja filma u Sarajevu nikada ne bi uzeli u obzir takav razvoj situacije i ne bi to učinili. To je za njih vrlo plitak, banalan zaključak. Ljudi s kojima sam razgovarao godinama su bili pod opsadom, pod neprestanom paljbom, i nakon što su preživjeli prestali su razmišljati na taj način. Oni su iznad takvog rješavanja problema.

NACIONAL: S obzirom na to da ne vjerujete u osvetu, kako bi, po vama, trebao završiti film?
- Ne vjerujem u takvu vrstu kažnjavanja, pa ni u osvetu. Ne znam kako bi trebao izgledati kraj filma, ali meni je važno da nešto naučimo iz takvih filmova. Kako je moguće da ljudi poput Karadžića postanu vođe svog naroda? Koja je pogreška u članovima te zajednice koji su izabrali takve osobe za svoje vođe? To je nešto što bih želio istražiti. Nakon takvog istraživanja ljudi se mogu promijeniti kako do takvih stvari više ne bi dolazilo. Nažalost, vidimo da se na kugli zemaljskoj takve stvari ponavljaju. Mislili smo da se nakon Drugog svjetskog rata takvi ratovi više ne mogu dogoditi. No oni se događaju, neprekidno, u Irskoj, u Sarajevu, u Tibetu, u Africi, u Iraku. Naši susjedi i prijatelji postaju naši neprijatelji. Kako je to moguće, to je pitanje koje treba istražiti.

NACIONAL: Čini se da na svijet gledate nestvarnim očima.
Richard Gere kao reporter Simon i Terrence Howard kao snimatelj Duck u filmu 'Lov u Bosni' redatelja Richarda ShepardaRichard Gere kao reporter Simon i Terrence Howard kao snimatelj Duck u filmu 'Lov u Bosni' redatelja Richarda Sheparda - Ne, ja na svijet gledam s više realnosti nego drugi. Pitam se kako da učimo iz prošlosti da bi budućnost bila bolja. Umjesto da smo robovi prošlosti, trebali bismo od nje učiti. Sve se može promijeniti, pa i loše stvari. One nisu dio nas, one nas samo prekrivaju. Nema sumnje da smo svi mi puni ljubavi i suosjećanja te da smo, iznad svega, inteligentni. Međutim, kao da smo obojeni bojom bijesa, mržnje i osvete. Kada shvatimo tko smo doista, vratit ćemo se u normalu. Kao što možete skinuti boju s drvenog komada namještaja i dobiti ogoljelo drvo, tako se i ljudi moraju ogoliti u svojim mislima kako bi došli u dodir s onim što doista jesu. Zanimljivo, ovo što vam govorim nikada prije nisam izrekao.

NACIONAL: Jeste li hrabri poput TV-reportera Simona, lika u filmu “Lov u Bosni” koji ne mari za opasnosti na koje nailazi?
- Naravno da nisam, ne želim poginuti niti se ozlijediti. Iako, nas muškarce privlače opasnosti, sve muškarce, a i neke žene. To nam je u hormonima. Dečki vole ratovati; kad sam bio klinac, volio sam se igrati rata. Imao sam vojnike-igračke, pištolje i sve ostalo.


NACIONAL: Koliko ste znali o ratu i patnji ljudi prije nego što ste počeli snimati “Lov u Bosni”?
- Nikada prije toga nisam bio u Sarajevu. Bio sam na području bivše Jugoslavije, na Kosovu i u Makedoniji, pa i u Albaniji. Što se tiče ratnih zona, bio sam u Salvadoru i Nikaragvi, ali dok sam boravio tamo, nisam osjećao nikakav strah.

NACIONAL: Jesu li priče koje ste čuli dok ste posjećivali izbjeglice na Kosovu utjecale na vas u pripremama za snimanje ovog filma?
- Sve što sam čuo na Kosovu utjecalo je na mene u smislu da sam znao kako scenarij za ovaj film mora doista biti dobar jer sam želio napraviti nešto za ljude koji žive u bivšoj Jugoslaviji. Nudili su mi ulogu u filmovima koji su se trebali baviti ratnim krizama u današnje vrijeme, ali scenariji su bili tako loši da nisu opravdavali ulaganje mog vremena u takve projekte. Dobri scenariji su vrlo rijetki. Zato se polako odlučujem na pisanje scenarija i shvaćam koliko je to teško. Koliko god moje namjere bile dobre, teško je napisati dobar scenarij. Jednako je i s redateljima, koliko god netko bio talentiran, ne može uvijek snimiti dobar film. Ne postoji ni igrač bejzbola koji će uvijek pogoditi “home run”.

NACIONAL: Jeste li se stoga brinuli hoće li žrtve rata u bivšoj Jugoslaviji biti zadovoljne načinom na koji je rat prikazan u tom filmu?
- Brinuo sam se da će rat i žrtve kao tema filma, tema o kojoj sam se brinuo i s kojom sam emotivno povezan, zahtijevati još bolji scenarij i da ću tražiti previše od postojećeg scenarija. Da je riječ o bilo kojoj drugoj temi, ne bih se toliko angažirao. Nisam osjećao strah u vezi s tim filmom, ali sam osjećao odgovornost zbog teme kojom se bavimo.

NACIONAL: Kada ste postali duhovna osoba? Jeste li oduvijek imali osjećaj za pravdu i pomagali drugim ljudima?
- Mislim da sam oduvijek instinktivno osjećao da su svi ljudi jednaki. Sjećam se da sam kao klinac neprekidno razmišljao o samom sebi, što još uvijek radim, ali kada bih prestao razmišljati o sebi i vidio ljude oko sebe kako pate, odmah bih se identificirao s njima. Bez obzira na to koje su boje drugi ljudi, kako se odijevaju, koje su religije, to nije bitno. Možete osjetiti patnju drugih ljudi, što uopće nije teško. Vidio sam tada gladne ljude, ljude kojima su povrijeđeni osjećaji, svi mi možemo osjetiti povezanost s takvom patnjom.

NACIONAL: Je li vaš prvi odlazak u Tibet, 1978., bila prijelomna točka u vašem životu?
- Ni sam se ne sjećam kada sam prvi put posjetio Tibet. Imao sam oko 30 godina, znači da ste vjerojatno u pravu. Nikada nisam mislio da će jedno putovanje ili jedan posjet nekome mjestu odrediti ili promijeniti moj život. Život se, prema mojim iskustvima, kreće raznim smjerovima, i jako je malo pravocrtnog kretanja. Dakle, sva moja životna iskustva dovela su me do onoga gdje sam sada. Ipak, nema sumnje da je susret s Dalaj lamom bio jedan od najvažnijih u mom životu.

NACIONAL: Koliko je roditeljski odgoj utjecao na vas?
- Moji su roditelji bili vrlo povezani s crkvom, metodističkom, protestantskom, kršćanskom. I otac i majka odrasli su u malom planinskom mjestu u Pennsylaniji. Bili su okruženi prirodom i životinjama, nakon čega su shvatili što sve čovjek može promijeniti i na što može utjecati, kao što su shvatili da postoje prirodne sile koje ništa ne može promijeniti. Moji roditelji su divni, suosjećajni ljudi i duboko duhovne osobe. Od njih sam naslijedio elemente suosjećanja i osjećaja da svi mi živimo u zajednici. Oni su imali bitnu ulogu u mojoj duhovnoj izobrazbi. No ne vjerujem da su se moji roditelji po tome razlikovali od ljudi svoje generacije. Moj otac je kao mladić bio vojnik u Drugom svjetskom ratu. Imam njegovu sliku s mojom majkom na vjenčanju na kojoj je odjeven u vojničku uniformu. Mislim da je krajem pedesetih i početkom šezdesetih započeo nov način razmišljanja o duhovnosti koji je došao s istoka i koji je također utjecao na mene.

NACIONAL: Potkraj 70-ih godina o vama se pisalo kao o najvećoj američkoj glumačkoj nadi. Jeste li ikada imali rezervni plan u slučaju da se vaša glumačka karijera ne razvije onako kako ste željeli?
- Nikada nisam imao rezervni plan. Nije čak ni bilo plana, još uvijek ga pokušavam stvoriti. Mnogo stvari koje su me zanimale dok sam bio tinejdžer i za koje sam mislio da ću se njima baviti, sada koristim u glumačkoj karijeri. Jako me zanimala glazba i ispalo je da me glazba pratila kroz cijelu karijeru, od toga da sam u filmovima svirao neke instrumente pa do pjevanja. Zanimala me gimnastika, što mi je poslije pomoglo u mnogim tjelesno zahtjevnim ulogama. Moje zanimanje za filozofiju i duhovnost također mi je pomoglo kod mnogih uloga, kao što me zanimalo pisanje. Sve je to bilo povezano s mojim kazališnim i filmskim radom.

NACIONAL: Ističete duhovnost i dobrotu. Jeste li zato uglavnom prihvaćali uloge pozitivaca a ne negativaca?
RICHARD GERE i Terrence Howard su TV-reporter i snimatelj koji u filmu 'Lov u Bosni' kreću u lov na Lisicu (Ljubomir Kerekeš) jer je on ubio Gereovu trudnu djevojku (Kristina Krepela)RICHARD GERE i Terrence Howard su TV-reporter i snimatelj koji u filmu 'Lov u Bosni' kreću u lov na Lisicu (Ljubomir Kerekeš) jer je on ubio Gereovu trudnu djevojku (Kristina Krepela) - Ako je scenarij dobar, bez problema ću prihvatiti ulogu negativca. Nikada nisam rekao da ne želim prihvatiti ulogu negativca niti sam ultimativno zahtijevao samo uloge pozitivaca. To su kategorije o kojima nikada nisam razmišljao. Bitno je hoće li me neka uloga dirnuti ili ne. Nikada nisam nazvao svog agenta i rekao “nađi mi ulogu luđaka” ili “nađi mi ulogu u kojoj ću plesati” kao što je bio slučaj s filmom “Chicago”.

NACIONAL: Jeste li iznenađeni što s 58 godina…
- …još uvijek dobivam uloge? Da, moram priznati da jesam.

NACIONAL: Ne, nego što još uvijek dobivate uloge koje poželite.
- To baš i nije istina.

NACIONAL: Za ulogu u filmu “Lov u Bosni” bili ste prva i jedina redateljeva želja. Publika vas obožava, na festivalu u Veneciji za njih ste bila najveća zvijezda.
- Italija je nevjerojatna zemlja, s Talijanima sam uvijek bio povezan na poseban način. Moja prva uloga, u filmu “Tražeći gospodina Goodbara” iz 1977., bila je uloga Talijana. Očito postoji neka simpatija između mene i Talijana. Međutim, ja se ne zamaram time što ljudi misle o meni i mojim ulogama. Činjenica je da sam stariji i da mi zbog mojih godina bolje odgovaraju neke nove filmske uloge. Imam više iskustva, mogu ponuditi nešto novo kroz novu ulogu. Godinama sam naporno radio, ali nikada nisam trošio vrijeme na čitanje novina kako bih saznao što ljudi misle o meni. Nemam vremena za to, a kada bih ga i imao, ne bih ga trošio na tako nešto.

NACIONAL: Na posljednjem venecijanskom festivalu proslavili ste 58. rođendan.
- Odmah sam rekao kako bi bilo dobro proslaviti rođendan u Veneciji, osobito ako će se na venecijanskom festivalu promovirati dva filma u kojima glumim, “Lov u Bosni” i “I’m not There”. Zato smo supruga i ja došli u Veneciju tri dana prije početka festivala, odmarali se i uživali u Veneciji, nešto u stilu malog medenog mjeseca. Poslije toga sam dva dana radio na festivalu predstavljajući svoje filmove i nakon toga se vratio u Ameriku. Kada imate djecu, mi imamo osmogodišnjeg sina, onda je katkad lijepo otići nasamo na mali medeni mjesec i ništa ne raditi.

NACIONAL: Smetaju li vam današnji politički problemi i odnosi između Indije i Kine ili ste danas prestari da biste se time bavili?
- Što se tiče Kine, to je njihov problem. Ja bih im rado pomogao, ali oni moraju promijeniti svoj način razmišljanja. Nemam problema s činjenicom da Kinezi žele dokazati koliko su velika i moćna nacija, to im i sam želim, ali neka ostvare iskrenu veličinu i moć, ne lažnu. Veličina i moć se pokazuje otvorenošću i kineske vlasti trebale bi biti otvorene prema Tibetancima i svim ostalim manjinama. Želim da Kina bude velika, mogu im pomoći u ostvarenju toga i s njihove strane glupo je što ne žele vidjeti tko je Dalaj lama. Umjesto da mu pomognu kao što mu ja, u manjem obliku, pomažem. Na žalost, Kina ne iskorištava svoju priliku. Ono što smo napravili u Indiji je malo, ali sam ponosan na to. Napravili smo mnogo toga u vezi s borbom protiv AIDS-a u Indiji, početkom godine organizirali smo veliki događaj u Mumbaiju gdje smo razgovarali s prostitutkama. Mislim da je 150 tisuća prostitutki došlo na taj događaj zajedno sa svojim obiteljima, djecom, muževima i dečkima. Do tada im nikada nitko nije objasnio koja opasnost prijeti od AIDS-a. Došao je i mjesni šef policije koji je također saznao nove stvari. Bilo je mnogo suza jer je tada prvi put netko bio pristojan prema njima. Mnoge od njih prvi su put vidjele liječnika. Kada sam ih pitao kako je to moguće, rekle su mi da se nikada nitko nije brinuo za njih i odveo ih k liječniku, niti su znale je li im dopušteno da ga same posjete. Za njih je to bio nevjerojatan događaj.

NACIONAL: Kako komentirate humanitarne angažmane drugih glumaca, poput Georgea Clooneyja koji se angažirao oko krize u Darfuru?
- Njegov rad u vezi s Darfurom je fantastičan. Sličan je slučaj i s Mijom Farrow. Njezina uloga je još veća jer je ona vrlo sustavna i redovito pomaže unesrećenima u Darfuru te kroz medijske istupe objašnjava ljudima što se događa. To je vrlo važno, kao i Clooneyjev angažman, bez obzira na čemu se temelji.

NACIONAL: Mnogi glumci, vaši vršnjaci, kažu da ih gluma i dalje gura prema novim ciljevima. Koji je vaš životni moto u 58. godini?
- Ako tijekom dana nisam ništa naučio, onda smatram da sam nepotrebno potrošio taj dan. Također, ako tijekom dana nisam napravio ništa dobro za nekoga, također sam uzalud potrošio taj dan.

'On je prvoklasni glumac'

NACIONAL: Je li istina da ste s hrvatskim glumcem Ljubomirom Kerekešom, koji glumi Karadžića u filmu “Lov u Bosni”, stvorili poseban odnos?
- On je sjajan glumac koji mi se doista svidio. Nakon snimanja poslao sam mu jednu verziju filma “Hamlet” jer mi je govorio kako razmišlja o produkciji “Hamleta” u svom kazalištu. Ne samo da se svidio meni, svidio se i Terrenceu Howardu, njih dvojica su također razvila poseban odnos. Kerekeš je prvoklasan glumac i pismom sam mu zahvalio na uspješnoj suradnji.

Biografija

Rođen 31. kolovoza 1949. u Philadelphiji

  • 1978. susreo se s Dalaj lamom u Tibetu
  • 1980. prvi uspjeh s filmom 'Američki žigolo'
  • 1982. film ‘Oficir i džentlmen’ zaradio više od 100 mil. dolara a Gere je bio nominiran za Zlatni globus za najboljeg
  • glumca i prvi muškarac koji je slikan za naslovnicu Voguea
  • 1987. osnovao fondaciju Tibet House koja pomaže Tibetancima i Dalaj lami
  • 1990. za ulogu u hitu ‘Zgodna žena’ nominiran za Zlatni globus
  • 1991. - 1995. bio u braku s manekenkom Cindy Crawford
  • 1999. magazin People dodijelio mu nagradu Najseksi muškarca; osnovao Gere Foundation India Trust koji podržava humanitarne misije u Indiji
  • 2002. za ulogu u filmskom mjuziklu ‘Chicago’ osvojio Zlatni globus; oženio se glumicom Carey Lowell s kojom ima 7-godišnjeg sina Homera Jamesa

Nikad Oscar

Richard Gere postao je slavan tijekom osamdesetih godina zahvaljujući ulogama u filmovima 'Američki žigolo' i 'Oficir i džentlmen'. U karijeri nikad nije bio nominiran za nagradu Oscar.

Vezane vijesti

Richard Gere na snimanju filma ozlijedio rame

Richard Gere na snimanju filma ozlijedio rame

Hollywoodski glumac Richard Gere ozlijedio se tijekom snimanja filma 'The Double'. Kako javljaju strani mediji, liječnički nalazi su pokazali da je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika