Walter Veltroni, rimski gradonačelnik i vjerojatni budući premijer Italije omiljen je među biračima, veoma društvena osoba i autor niza knjigaVažan politički događaj u Rimu prošlog petka donedavno je bio nezamisliv. U zgradi vlade sastali su se vođa najjače lijeve talijanske političke stranke, nedavno osnovane Demokratske stranke, gradonačelnik Rima Walter Veltroni, i vođa desne koalicije i najjače desne stranke Forza Italia, bivši premijer Silvio Berlusconi, dva su sata vodili političke razgovore. Bio je to prvi sastanak vođa lijeve i desne koalicije u posljednjih sedam godina, što je znak da se bitno mijenja talijanska politička scena. Za to je najzaslužniji Veltroni, novi čovjek na nacionalnoj političkoj sceni. Mnogi ga smatraju budućim premijerom, iako možda ne odmah nakon Romana Prodija.

Veltroni unosi nove ideje i inicijative, koje svesrdno prihvaćaju na ljevici, ali već i na desnici. Osnovno je njegovo nastojanje da se Italija izvuče iz sadašnje bipolarne paralize, u kojoj lijevi i desni političari uopće nisu komunicirali, nego su se samo uzajamno optuživali. A upravo je Berlusconi bio najveći zagovornik tog ratobornog duha, a pristavši na sastanak s Veltronijem i sam je priznao da je njegova dosadašnja politika bila pogrešna i da je poražena. Većina Talijana pozdravlja Veltronijevu inicijativu kao način da se promijeni duh talijanske politike, da se političari počnu baviti velikim nacionalnim pitanjima, a ne međusobnim obračunima i borbom za položaje.

Već godinu i pol, otkad je na vlast došla koalicija lijevog centra premijera Prodija, u Italiji neprestani, dosad neviđeni politički obračuni zasjenjuju sve drugo na političkoj sceni. Dok Prodijeva vlada pokušava provesti reforme i izvući zemlju s ruba ekonomskog kolapsa, za što je bio odgovoran prethodni premijer Berlusconi, ovaj poduzima sve da vladu što prije sruši bilo kojim sredstvom. On nikad nije priznao Prodijevu pobjedu, osporavao je rezultate posljednjih izbora, a posebno stanje u Senatu, gdje Prodi ima tanku većinu, što je Berlusconiju davalo nadu da će nekoga od njih uspjeti potkupiti i tako srušiti vladu.

Zbog tako nesigurne situacije počela su zanimljiva stranačka pomicanja. Lijeva koalicija procijenila je da je tako slaba jer je razmrvljena, sastavljena od prevelikog broja malih stranaka, pa je pokrenuta inicijativa da se lijevi politički blok presloži stvaranjem velike stranke ljevice, koja bi vodila lijevu koaliciju. Inicijativu je dao Prodi, izvanstranački političar blizak lijevim demokršćanima, a njegova je ideja bila da se osnuje nova stranka, koja bi se zvala Demokratska stranka, a nastala bi spajanjem bivših komunista okupljenih u Demokratskoj ljevici pod vodstvom Pierra Fassina te lijevih demokršćana u stranci Margherita pod vodstvom bivšeg gradonačelnika Rima Francesca Rutellija.

Inicijativa za ujedinjenje talijanske ljevice toliko je uznemirila desnicu da je i ona objavila kako će stvoriti veliku desnu stranku. U užurbanom naporu da se osnuje nova stranka lijevog centra u lipnju je napravljen nov značajan korak. Iako je Prodi bio jedan od inicijatora stvaranja nove stranke i mnogi su smatrali logičnim da on bude njen vođa, u lipnju je za taj položaj istaknuto sasvim novo ime, Walter Veltroni, sadašnji gradonačelnik Rima, nekadašnji komunistički aktivist, a poslije član vodstva stranke koja je evoluirala od nekadašnje Talijanske komunističke partije prema socijaldemokraciji.

Veltroni je pokazao znatne menadžerske sposobnosti upravljajući Rimom, velegradom punim nediscipliniranih i zahtjevnih građana, koji uvijek od gradonačelnika traže više nego što od mogućega pa su zato njima nezadovoljni. Začudo, velika većina Rimljana Veltronijem je zadovoljna, što se vidjelo i kad je nedavno uvjerljivom većinom ponovno izabran za gradonačelnika. Simpatičan im je iako - makar je Rimljanin - taj veliki ljubitelj sporta, posebno košarke i nogometa, vatreno navija za torinski Juventus.

Prvi put nakon sedam godina sastali su se vođe lijeve i desne koalicije: Silvio Berlusconi (desno) pristao je na razgovor s Veltronijem jer je postao svjestan da je njegova politika rušenja vlade lijevog centra doživjela propastRodio se 1955. u Rimu. Njegov otac Vittorio Veltroni bio je jedan od šefova talijanske radiotelevizije RAI u doba njenog brzog početnog uspona. Umro je dok je on još bio dijete, pa ga je sama podizala majka Slovenka. Njezin je otac prije II. svjetskog rata bio jugoslavenski ambasador u Vatikanu. Walter Veltroni završio je studij politologije i počeo karijeru kao novinar i komunistički aktivist. Politikom se počeo baviti u omladinskim udruženjima talijanskih komunista. Krajem 80-ih već je bio u gradskom vijeću Rima, a 1992. je postao glavni urednik komunističkog dnevnog lista Unità, koji se u četiri godine koliko ga je vodio znatno modernizirao. Kad se 1996. stvarala lijeva koalicija Maslina od postkomunista i lijevih demokršćana, koja je potom formirala vladu, on je postao potpredsjednik prve vlade Romana Prodija. Vladu je napustio 1998. jer se više angažirao u stranačkim aktivnostima, kad se bivša stranka komunista počela sve više pomicati prema centru, napuštati komunističku i prihvaćati socijaldemokratsku ideologiju. Za gradonačelnika Rima izabran je 2001. a mandat mu je obnovljen lani kad je dobio čak 61 posto glasova. Iako je bio u vodstvu postkomunističke stranke, dosad je bio u sjeni vođa talijanskih postkomunista Massima D’Aleme i Pierra Fassina. Ali cijenili su ga u kulturnim krugovima, Veltroni je autor dvadesetak knjiga različite tematike, od analiza komunističke ideologije do izražavanja ljubavi prema sportu i televiziji. Tako je napisao knjige o pokretu mladih 60-ih godina, o talijanskoj televizijskoj sceni, o svojoj ljubavi za nogomet, o idejama Roberta Kennedyja, o talijanskom jazz-pijanistu Luci Floresu. Vrlo je društven i ima mnogo prijatelja među kulturnjacima.

Osnivači Demokratske stranke od početka su tvrdili da će stranka biti osnovana na istinski demokratskim osnovama i da će demokratski izabrati i vođu stranke 14. listopada na primarnim izborima, kakve organiziraju velike američke stranke. Bilo je najavljeno da će vodeći ljudi te inicijative zajedno nominirati popularnu i politički vještu osobu. Budući da je Prodiju popularnost - zbog nepopularnih mjera vlade - naglo pala, krenulo se u potragu za drukčijom nominacijom. Vetronijevo ime prvi je u javnost iznio u lipnju vođa tada još postojeće postkomunističke stranke Demokratska ljevica Fassino, a odmah ga je podržao i ministar vanjskih poslova D’Alema, također značajan član vodstva Demokratske ljevice.

Veltroni je nominaciju prihvatio i agitirao među glasačima jer su je javili i protukandidati. Na izborima 14. listopada, na koje je izišlo čak 3 milijuna simpatizera ljevice, on je dobio 75 posto glasova. Veltroni je tako dobio snažan mandat, pa je odmah iznio i svoj politički program.

MASSIMO D'ALEMA (PDS) i Piero Fassino (DS), vođe ljevice koji su prvi podržali Waltera VeltronijaOd samog početka tvrdio je da se dotadašnja konfrontacija mora prebroditi i da dvije političke opcije - lijeva i desna - moraju početi razgovarati i dogovarati se barem o najosnovnijim stvarima. Veltroni je identificirao dvije stvari o kojima bi se dvije strane trebale dogovoriti - novi izborni zakon i institucionalne reforme. Prema njegovu mišljenju, dosadašnja politička praksa pokazala je da talijanski politički sustav loše funkcionira jer je glomazan, odviše ovisan o strankama i kompliciran, pa je umjesto dvodomnog predložio jednodomni parlament s mnogo manje zastupnika, te da se jasnije definiraju ingerencije vlade, koja bi trebala biti čvršća i moćnija. Predložio je i da se promijeni izborni zakon, tako da se okrupni talijanska stranačka scena i spriječi sadašnja situacija da u parlament ulaze i mnoge male stranke, bez kojih se potom ne mogu stvarati vladine koalicije, a vlade raznorodnih koalicija su nestabilne.

Najavio je da o tome želi razgovarati sa svim vodećim političkim snagama i lijevog i desnog krila političke scene, kako bi se na temelju međustranačkog dogovora ljevice i desnice u parlamentu izglasale reforme prihvatljive za obje strane. U prvi trenutak mnogi su tvrdili da njegova inicijativa neće uspjeti već stoga što desnica ni o čemu ne želi razgovarati s ljevicom, jer je Berlusconi kao jedini cilj svoje politike istaknuo namjeru da što prije sruši Prodijevu vladu i vrati se na vlast. No u njegovoj desnoj koaliciji već su dugo nezadovoljni njegovom nepopustljivošću, pa i dvojica njegovih najvažnijih saveznika, vođa postfašista Gianfranco Fini i vođa desnih demokršćana Pierferdinando Casini. Casini je već prije godinu dana počeo snažno zagovarati razgovore s ljevicom, a odnedavno to čini i Fini.

Na opće iznenađenje, nakon što su i Fini i Casini pristali da se - odvojeno - sastanu s Veltronijem i razgovaraju o reformama, na kraju je na to pristao i Berlusconi. To su talijanski politički komentatori ocijenili događajem od prvorazrednog političkog značenja, iako je Berlusconi odmah rekao da je spreman na razgovore samo o jednoj stvari, a to je dogovor o novom izbornom zakonu. Casini i Fini bili su spremni razgovarati i o institucionalnim reformama, jer smatraju da su one nužne, ali je Berlusconi to odbio, tvrdeći da bi takvi dogovori iziskivali dugo vrijeme i brojna natezanja, a “Italija za to nema vremena”. U razgovoru s Veltronijem izrazio je spremnost za dogovor o reformi izbornog zakona, koja bi zajamčila stabilniju vladu, čak je izjavio da je sklon razgovoru i o konkretnom prijedlogu specifičnog razmjernog izbornog sustava s vrlo visokim izbornim pragom, što ga u posljednje doba promovira Veltroni, uz neke izmjene. Ali zahtijevao je da se nakon dogovora o izbornom zakonu odmah raspišu izbori. Berlusconi je uvjeren da će bi se tako brzo vratio na vlast, jer je Prodijeva vlada u ovom trenutku mnogo nepopularnija od Berlusconijeve opozicije. Veltroni je razgovor s Berlusconijem ocijenio pohvalno, kao i drugi političari ljevice. Ali oni nisu skloni hitnom raspisivanju izbora prije nego što ekonomske reforme Prodijeve vlade počnu davati rezultate i prije nego što Talijani počnu osjećati njihove pozitivne posljedice.