Tada 25-godišnji Josip Friščić u to je vrijeme radio u Koprivnici u Zajednici za financiranje osnovnog školstva i igrao za nogometni klub iz rodne Podravske SuboticeJosip Friščić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke (HSS), nakon prošlotjednih izbora prometnuo se u jednu od trenutačno najznačajnijih političkih figura na hrvatskoj političkoj sceni, jer bez podrške HSS-a i HSLS-a, vodeće stranke HDZ i SDP teško mogu sastaviti novu Vladu. Friščić se u takvoj poziciji našao unatoč tomu što je koalicija HSS-HSLS zapravo doživjela izborni debakl - umjesto 270 tisuća glasova i 12 saborskih mandata koliko su osvojili na izborima 2003., ta je koalicija u prošlu nedjelju osvojila povjerenje samo 161 tisuće hrvatskih birača i ukupno 8 saborskih mandata.

Međutim, zbog izjednačenosti vodećih HDZ-a i SDP-a, u Hrvatskoj se prošli tjedan najviše razgovaralo komu bi se i pod kakvim uvjetima mogao prikloniti Josip Friščić, vođa HSS-a. Iako se u brojnim političkim analizama uglavnom pokušavalo predvidjeti komu bi od vodećih političkih stranaka bilo lakše prihvatiti programske i kadrovske zahtjeve HSS-a, budućem mandataru vlade, želi li pridobiti Friščića, jednako će biti važno i dobro poznavati Friščićeve pregovaračke i političke kvalitete, pa i njega osobno.

Josip Friščić rodio se 15. kolovoza 1949. u Podravskoj Subotici. U Koprivnici je završio srednju ekonomsku školu i potom u Varaždinu upisao višu školu - redovni studij prvog stupnja Fakulteta organizacije i informatike. Uspio ju je završiti i steći zvanje ekonomista. Sa 22 godine zaposlio se u Koprivnici, u Zajednici za financiranje osnovnog školstva. Tijekom 1989., izabran je za tajnika Samoupravne interesne zajednice (SIZ) koprivničke općine. U to vrijeme bio je i politički aktivan u Socijalističkom savezu. Dolaskom demokratskih promjena i nakon početka agresije na Hrvatsku, Friščić se priključio kriznom štabu općine Koprivnica. Angažirao se na poslovima povezanim s funkcioniranjem društvenih djelatnosti i poslovima organizacije prihvata i zbrinjavanja prognanika i izbjeglica. Isprva se nije nigdje politički angažirao, već se tek 1992. priključio HSS-u. Više aktualnih i bivših članova HSS-a Nacionalu je izjavilo da vjeruju da se on praktično stranci priključio tek sredinom 90-ih, jer se njegova angažmana u HSS-u do 1995. naprosto ne mogu sjetiti.

U prvoj polovici 90-ih Vlada ga je imenovala za predsjednika Odbora za prikupljanje i distribuciju humanitarne pomoći. Nakon donošenja Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi, te poslije ustroja Grada Koprivnice kao jedinice lokalne samouprave, Friščić postaje pročelnik Upravnog odjela za financije i gospodarstvo Grada Koprivnice. U dva mandata bio je član Županijskog poglavarstva. U službenoj Friščićevoj biografiji stoji da je poseban doprinos dao kao nositelj programa razvoja poduzetničkih zona za obrt, malo i srednje poduzetništvo, te njihovo povezivanja s velikim gospodarskim subjektima.

Friščićev uspon u HSS-u počeo je 2001. u Ferdinandovcu, gdje se birao županijski šef HSS-a. Friščić je bio jedan od kandidata kojeg su birali članovi stranke s područja županije. Križevački ogranak HSS-a tada se zalagao za rotaciju kadrova i podržavao kandidata s područja Đurđevca. Članstvo se nije uspjelo usuglasiti niti oko dnevnog reda, te je autobus s članovima s područja Križevaca napustio Skupštinu. Kasnije je na toj Skupštini Friščić izabran za šefa županijskog HSS-a. Kada je čula da je Friščić ipak izabran na tu funkciju, podžupanijska organizacija iz Križevaca žalila se statutarnom povjerenstvu u središnjici stranke, kojim je predsjedao Antun Blažinčić, odvjetnik iz Križevaca. On je odlučio da se Skupština treba poništiti i održati nova, gdje bi se ponovo trebalo birati županijskog šefa stranke. Međutim, to se nikada nije dogodilo, a Friščić se naprosto nastavio predstavljati kao županijski šef HSS-a. Zato dio članstva HSS-a tvrdi da je Friščić nelegalno počeo stranački uzlet, i u prvom mandatu na županijskoj razini u stranci marginalizirao sve protivnike i one koji su upozoravali na nedemokratsku metodu kojom je došao do formalne lokalne političke moći.

---

Njegovi neistomišljenici tvrde da mu to nije bilo teško učiniti, jer je iste 2001. postao i župan Koprivničko-križevačke županije. Friščić je na izborima 2003. izabran i za saborskog zastupnika, ali je svoj mandat odlučio prepustiti i zadržati se na položaju župana. U svojoj županiji obnašao je i brojne druge funkcije - bio je u Nadzornom odboru Podravke od 2003. do 2004., te član Nadzornog odbora tvrtke Bistra od 1996. do 1999., te tvrtke Radnik od 1999. do 2005. Njegovi protivnici tvrde kako su upravo te građevinske tvrtke izvodile većinu radova u Županiji, koji su se često vodili bez jasne razvojne strategije. Jedan bivši Friščićev suradnik za Nacional je izjavio: ”Bilo mu je bitno zaposliti tvrtke s kojima je bio povezan i od kojih je mogao imati i izravne koristi. Koristio je svoju političku moć kako bi kanalizirao novac iz državnog proračuna ondje gdje je mogao i osobno profitirati.” Lokalni politički utjecaj uveo ga je i u nogometne vode - postao je jedan od čelnika koprivničkog nogometnog kluba Slaven Belupo, gdje danas obnaša funkciju dopredsjednika.

PREDSJEDNIK STRANKE Friščić je postao na Skupštini HSS-a 2005. Koncem 2005. Friščić se naoko neočekivano kandidirao za predsjednika HSS-a. Dotadašnji šef stranke Zlatko Tomčić dugo nije imao protukandidata, ali Friščić je tihim lobiranjem uspio pridobiti značajan dio vrha stranke na svoju stranu. Njemu bliski suradnici tvrde da je on dugo otezao s formalnom kandidaturom kako ne bi otvorio prostor Tomčiću da ga opstruira. Bio je to sukob dvojice ljudi koji su odlično poznavali funkcioniranje državnog aparata, ali i demokratskih mehanizama. Friščić je u stranačkoj kampanji napao Tomčića zbog autokracije u vođenju stranke, u razgovoru za lokalni Podravski list 28. studenoga 2005. opisao je po čemu se razlikuje od Tomčića: ”Mislim da nam je svima dosta prakse po kojoj se prema javnosti glumi nekakva principijelnost i poštenje, dok je istodobno u unutarstranačkim odnosima potpuni autokrat koji inzistira na apsolutnoj poslušnosti svih stranačih tijela. Sve općinske i gradske organizcije koje su digle glas protiv takve prakse raspuštene su i vode ih povjerenici, koji su, dakako, pod Tomčićevom kontrolom. Kažnjenih je organizacija u cijeloj zemlji čak 70! Dosta je bilo toga. Dakle, moj je cilj da se prestane s takvom rigidnom i nedemokratskom praksom, jer HSS-ovci na terenu najbolje znaju tko ih treba predstavljati.”

Friščić je uspio pobijediti na unutarstranačkim izborima, s podrškom od 614 od ukupno 851 izaslanika na Izbornoj skupštini. Dobri poznavatelji prilika u HSS-u tvrde da je Friščić u tomu uspio ponajviše zahvaljujući Anti Markovu, Željku Peceku, Zvonimiru Sabatiju i Božidaru Pankretiću, koji su ga podržali prvenstveno zbog političkog autoriteta koji je godinama gradio u svojoj političkoj bazi i mogao se na toj razini suprotstaviti stranačkom autoritetu i utjecaju Zlatka Tomčića.

Svega nekoliko mjeseci nakon preuzimanja stranke, Friščić je počeo vući značajne strateške poteze, koji su definitivno počeli redizajnirati politički profil HSS-a, ali i cijele političke scene. U dogovoru s Đurđom Adlešić, predsjednicom HSLS-a, Friščić je odustao od zagovaranja rada nedjeljom, što je dotad pune četiri godine bilo jedno od temeljnih HSS-ovih stajališta. Potom je podržao i zakonsku regulaciju istospolnih zajednica. Time je Friščić počeo udaljavati HSS iz dotadašnjeg konzervativnog miljea. Jedan član predsjedništva HSS-a za Nacional je ovako opisao tadašnje poteze Friščića: ”Ovim promjenama nismo iznevjerili svoje principe, ali bilo bi licemjerno u postojećim okolnostima ustrajati na stavovima kojih su se odrekle sve ostale stranke. Bolje ćemo zaštititi radnike od izrabljivanja ako donesemo strože zakone koji sankcioniraju nesavjesne poslodavce, a kada se radi o plaćama, za njih se trebaju izboriti sindikati. Kada je riječ o odnosu prema homoseksualcima, u prošlosti smo bili pretvrdi, pa čak i ortodoksni. Zato smo odlučili napraviti bitne promjene jer činjenica je da postoje istospolni partneri koji trebaju imati imovinska prava i obveze, iako to ne uključuje i mogućnost sklapanja braka.”

Iza te transformacije stajao je Friščić. Dogodilo se to u vrijeme kada je vodio pregovore o koaliciji i izbornom programu s HSLS-om. Dio HSS-a smatrao je to nesmotrenim ustupcima HSLS-u, koji je u znak kompromisa pristao podržati HSS-ovu poljoprivrednu politiku, izglasavanje ribolovno-ekološke zone na Jadranu i oštriji odnos prema Sloveniji i EU. Suradnici Đurđe Adlešić tvrde da ih je tada iznenadila Friščićeva sklonost kompromisima, pa čak i u posebno neugodnim pitanjima.
Friščićevi suradnici tvrde da je u stranku uveo opuštenije ozračje. ”On nije osoba koja o bitnim stvarima voli razgovarati u četiri oka. Kada mu unutar stranke netko to predloži, on kaže da će se o svemu razgovarati pred tijelima stranke. Spreman je korigirati svoje stavove ako se suoči s kvalitetnim argumentima. Tako je nedavno korigirao i vlastita očekivanja od koalicije s HSLS-om. Na početku i uoči kampanje Friščić je govorio kako očekuje puno od HSLS-a, a nekoliko nas otpočetka mu je govorilo da nam HSLS eventualno može poslužiti kao politički kišobran od onakvih napada HDZ-a koji su tijekom kampanje gotovo uništili HSP. Mjesec dana prije izbora vidio je da smo bili u pravu. Na predsjedništvu stranke rekao je da se moramo pouzdati isključivo u vlastite snage, te da nam neće biti lako”, izjavio je za Nacional jedan od najbližih Friščićevih suradnika.

Friščićevi suradnici u zasluge mu pripisuju uvođenje HSS-a u članstvo Europske pučke stranke. Tomčiću to nije uspjelo, jer je HSS 2001., 2002. i 2004. dobio negativan odgovor na svoju aplikaciju. Jedan od razloga posljednjeg negativnog odgovora 2004. bio je Tomčićevo odbijanje neformalne sugestije europskih pučana da HSS omekša odnos prema HDZ-u i potencijalnoj koaliciji s tom strankom. Friščićevi suradnici tvrde da je Tomčić to tvrdo odbio, rekavši da o tomu nema niti namjeru raspravljati. Friščić je takav stav načelno korigirao već na konvenciji Europske pučke stranke koncem prošle godine u Rimu. Nagrada je stigla 16. rujna 2007. HSS je tada i službeno primljen u Europsku pučku stranku.

PRVA PRIČEST Jedanaestogodišnji Josip Friščić snimljen 1960. godine Njegovi bivši suradnici tvrde da se Friščić po sklonosti autokratskom ponašanju ne razlikuje posve od Zlatka Tomčića, svog prethodnika na čelu HSS-a, te navode Friščićeve obračune s neistomišljenicima na lokalnoj razini.

Kao jedan od lokalnih dužnosnika zadužen za prosvjetu, Friščić se znao ozbiljno sukobljavati s ravnateljima lokalnih škola, koji su mu zamjerali autokraciju i politički diktat radi kontrole trošenja proračunskog novca. Posebno se sukobio s Josipom Crnčićem, dugogodišnjim profesorom iz malog brdskog mjesta Kalnik. Crnčić je autor knjige ”Povijest kalničkog školstva”, u kojoj je objavio i neke tekstove u kojima se opisuje sukob uposlenika male kalničke škole s Friščićem. Crnčić je u knjizi objavio da Friščić vodi političku kampanju protiv škole i da se s lokalnim čelnikom Mladenom Kešerom nelegalno miješa u rad upravnih tijela škole.

Crnčić je inače bio i jedan od osnivača HSS-a u toj županiji. Friščić ga je nakon objavljivanja knjige tužio zbog uvrede i klevete, a sudskim putem tražio je i da sud zaplijeni i svih 600 primjeraka knjige. Crnčić dugo u Županiji nije uopće mogao pronaći odvjetnika, jer su se svi plašili mogućih neugodnosti koje bi im Friščić mogao priuštiti. Na koncu ga je zastupao odvjetnik iz druge županije. Spor je izgubio i morao je platiti novčanu kaznu, ali sud ipak nije naredio da se knjiga zaplijeni. Crnčić o tom slučaju za Nacional nije htio razgovarati.

Friščića je prije pet godina u tjedniku Arena oštro napala Branka Topolovčan, majka izvanbračnog djeteta Friščićeva nećaka Zdravka Mesarića. Ona je ostavila svog supruga s kojim ima punoljetnog sina, jer se nadala da bi Mesarić mogao ostaviti svoju suprugu i otići s njom i sinom zasnovati obitelj. Međutim, Friščić se tomu protivio. Branka Topolovčan u tjedniku Arena ispričala je kako se prema njoj odnosio Friščić: ”Nudio mi je 5 tisuća njemačkih maraka da ne rodim Darija, da napravim abortus. Kad je vidio kako to ni pod koju cijenu neću napraviti, počeo je nagovarati Darijeva oca da ga ne prizna, a potom htio ‘srediti’ da mi dijete uzmu i pošalju ga u dom. A bila sam mu dobra, sve dok ga nisam potjerala iz svoje kuće u koju je htio dovoditi ljubavnicu. Srećom su liječnici u bolnici u kojoj sam rodila vidjeli kako nema razloga da mi uzmu Darija. Otac ga je priznao, pa vidite da dijete ima njegovo prezime. I ne samo to, nego ga i redovito posjećuje, iako kod kuće ima suprugu i kćer.”

Branka Topolovčan privukla je tada pažnju novinara pisanih i elektronskih medija zato jer je u strahu za sudbinu svog djeteta duže vrijeme protestirala pred hrvatskim Saborom. Došla je u vrlo tešku poziciju, jer je iznenada ostala bez posla u Podravci. Sve ju je to dovelo u poziciju da Centar za socijalni rad procjenjuje može li se uopće brinuti za svoje dijete.
Friščićev nećak Zdravko Mesarić, inače otac izvanbračnog djeteta Branke Topolovčan, poginuo je 9. studenoga 2002. u Štaglincu. Mesarić je vozio citroën Berlingo i iznenada prešao na suprotni kolnički trak i izravno se sudario s kamionom i poginuo. Kasnije se pričalo da je do nesreće moglo doći zato što je Mesarić tijekom vožnje pretrpio epileptični napad, jer se znalo da boluje od epilepsije, a potiho su se počela postavljati i pitanja kako je unatoč bolesti mogao doći do vozačke dozvole.

Friščić je iz lokalnih sukoba izlazio kao pobjednik, a bez političkih posljedica prošao je i nakon što ga je Branka Topolovčan javno prozvala zbog neprimjerenih ponuda i prijetnji. Danas Friščić kandidira za jednog od potpredsjednika buduće Vlade, koji će kontrolirati najmanje petinu državnog proračuna.

Priključenje EU i Friščić

Friščić je uvjeren da se mudrom politikom u pregovorima o priključenju EU može kvalitetnije zaštititi neke nacionalne interese i to bez otvaranja prostora za značajnije europske prigovore. Uvjeren je da će HSS-u upravo članstvo u Europskoj pučkoj stranci otvoriti prostor za konzervativniji pristup u nekim bitnim političkim pitanjima.