Damir Kovačić kaže da njegova stranka zastupa interese koji su viši od profita i opstanka najsposobnijih“Dvije su krajnje mogućnosti: farmerska ili seljačka poljoprivreda. Put prema farmerskoj poljoprivredi pretpostavlja stvaranje nekoliko tisuća velikih farmi koje bi svojom poljoprivrednom proizvodnjom bile cjenovno konkurentne na globalnom tržištu. Ali na taj način velik broj seljačkih gospodarstava ostao bi bez poljoprivrednog zemljišta, na takav bi se način u Slavoniji moglo formirati samo oko 4000 farmi prosječne veličine od 100 hektara. To znači da bi u ovoj izrazito poljoprivrednoj regiji, s oko milijun stanovnika, najviše 12-ak tisuća ljudi moglo živjeti izravno od primarne poljoprivredne proizvodnje. Odnosno, prema tom kriteriju, u Hrvatskoj bi ukupno moglo biti oko 11.000 farmi.

Druga mogućnost je proizvodnja konkurentnih proizvoda i usluga na razmjerno malom zemljišnom posjedu. Takva poljoprivredna proizvodnja i nadalje ostaje jedna od važnih gospodarskih grana i važan izvor zaposlenja i dohotka za velik broj seljačkih gospodarstva. Mi dajemo prednost seljačkoj poljoprivredi i ona će biti središte naše poljoprivredne politike. Prema našim procjenama, ovaj model poljoprivrede može osigurati održivost za oko 100.000 seljačkih gospodarstava, koliko ih danas približno ima na hrvatskom selu.“

To je osnovna teza iz programa Preporod hrvatskog sela, čiji je autor Damir Kovačić, voditelj HSS-ova Ravnateljstva za selo, poljoprivredu i hranu. On je profesor marketinga na Agronomskom fakultetu u Zagrebu i autor brojnih projekata vezanih uz poljoprivredu i brendiranje proizvoda kao što su slavonski kulen ili zagorski puran. Politikom se bavi od početka 90-ih, a član Hrvatske seljačke stranke postao je 1997.

U javnosti gotovo nepoznat, Kovačić je de facto strateg HSS-ove koncepcije iz koje prizlazi to što ta stranka od Vlade ultimativno zahtijeva 24 milijarde kuna u iduće četiri godine. Prema njegovim zamislima, program Preporod hrvatskog sela financirat će se iz proračuna Ministarstva sela, poljoprivrede i hrane, a najveća stavka i nadalje bi bili proizvođački poticaji. Za povećanje zaposlenosti i dohotka u seoskom prostoru predviđen je godišnji iznos poticaja od oko milijardu kuna, pri čemu bi svako novo radno mjesto koštalo oko 5000 eura. Za planiranih 100.000 novih radnih mjesta trebalo bi uložiti oko 500 milijuna eura ili 3,7 milijardi kuna, odnosno nešto manje od milijardu kuna godišnje.

Iako je na početku nedavne predizborne kampanje sudjelovao u sučeljavanjima ekonomskih eksperata, na Kovačića mediji nisu obraćali osobitu pažnju. Smatralo se da HSS ionako neće biti presudan za sastavljanje nove vlade i svi su ignorirali HSS-ove priče o milijardama koje će ulagati u poljoprivredu. Dva mjeseca poslije situacija se stubokom promijenila: Kovačićev program iznenada je postao glavni uvjet za formiranje izvršne vlasti.

MINISTARSTVO SELA Predsjednica HSLS-a Đurđa Adlešić i čelnici HSS-a Josip Friščić i Božidar Pankretić traže da se Preporod hrvatskog sela, vrijedan 24 milijarde kuna, financira iz budžeta ministarstva sela, poljoprivrede i hraneJosip Friščić, predsjednik HSS-a, tražit će od koalicijskih partnera i ulaganje od milijardu kuna godišnje za komunalnu i društvenu infrastrukturu. To je samo dio troškova od približno 6 milijardi kuna, koliko će godišnje budućeg premijera koštati koalicija s HSS-om. Politički, to su legitimni zahtjevi, ali sadržajno, HSS-ovi zahtjevi su ucjena. Toga su svjesni i u HDZ-u i SDP-u, što su prošlog vikenda u razgovorima za Nacional potvrdile osobe iz vrhova obiju stranaka. I jedni i drugi HSS-ove zahtjeve smatraju nerealnima, ali bez Friščića se teško mogu domoći vlasti.

Toga su posve svjesni i u HSS-u, i zbog toga su postavili maksimalističke zahtjeve, prihvaćanje kojih će imati snažne negativne konotacije i na unutarnjem, ali i na vanjskopolitičkom planu. Inzistiranje na provedbi Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa već je naišlo na kritike iz sjedišta Europske Unije, a europski povjerenik za proširenje Olli Rehn upozorio je da ZERP može ugroziti nastavak pregovora s Hrvatskom.

Najgore je to što ustrajavanjem na ZERP-u Hrvatska u biti ne dobiva apsolutno ništa. Njegovi zagovornici namjerno prešućuju da u trenutku ulaska u EU Bruxelles preuzima nadzor nad svim pitanjima gospodarenja morem, a to znači da će ZERP postati besmislen.

Slične je kvalitete i zahtjev za 12-godišnjom zabranom prodaje nekretnina i zemljišta inozemnim kupcima. Pozivanje na Poljsku je pogrešno jer je ta zemlja geopolitički neusporedivo važnija nego Hrvatska. Bruxelles je popustio Varšavi zbog politike širenja na istok, dok Hrvatska nema nikakve slične argumente. Zato je gotovo nemoguće očekivati da može proći zahtjev HSS-a. Ovakvi zahtjevi nisu ništa novo, oni su kontinuitet HSS-ove politike još iz razdoblja Zlatka Tomčića, koji je vjerovao da će “tvrdom nacionalnom politikom“ osigurati stranci visoki rejting. Umjesto toga, HSS je 2003. doživio fijasko, a Tomčić je morao otići iz politike. Friščić, unatoč tom iskustvu, nastavlja sličnu politiku.

Damir Kovačić s ostalim stratezima predizbornog programa koalicije HSS-HSLS, Damirom Novinićem, Davorom Šternom, Hrvojem Vojkovićem, Tajanom Kesic-Šapić i Marinom PucaromNišta manje negativne posljedice neće izazvati ni ideja o 6 milijardi kuna godišnje za održavanje oko 100.000 obiteljskih seoskih gospodarstava. Statistika koja se odnosi na hrvatsko selo je porazna: 90 posto poljoprivrednika završilo je samo osnovnu školu, imaju po 3 hektara zemlje - posjedi onih koji se bave ozbiljnijom proizvodnjom ipak dosegnu do 10 hektara - a gospodarstva posjeduju oko dvije krave i četiri svinje. Razumljivo da s takvim potencijalima hrvatski seljaci ne mogu biti konkurentni na tržištu, a to priznaje i glavni strateg HSS-a. Ali on tvrdi da stranka zastupa više interese od profita i opstanka najsposobnijih.

Kovačić obrazlaže kako cifra od 6 milijardi kuna godišnje nije prevelika jer se ne odnosi samo na poljoprivredu. Time bi se financirao i razvoj sela, odnosno ostanak stanovnika u svojim sredinama. Čak 75 posto sela u Hrvatskoj nema kanalizaciju, a ni u ostalim pitanjima infrastukture situacija nije bolja. Netočnima smatra kritike da se država ne treba miješati u ta pitanja, jer je HSS-ov program u znatnoj mjeri kopirao slična europska rješenja, poput austrijskog, prema kojem se središnja vlast brine o ruralnim područjima. HSS-ovo je polazište da je zbog industrijalizacije, koja je izazvala iseljavanje iz ruralnih područja, selo sustavno zapuštano posljednjih 50 godina. “Trećina stanovnika Hrvatske živi u ruralnim područjima. Preporod hrvatskog sela, odnosno HSS-ovi uvjeti budućim koalicijskim partnerima, pokušava zaštititi te ljude, a ne pristati da se cjelokupno stanovništvo Hrvatske preseli u pet najvećih gradova, a ostalo postane pusta zemlja“, govori Kovačić i dodaje da kritičari HSS-ovih zahtjeva jako griješe, jer te 24 milijarde kuna u četverogodišnjem mandatu nisu samo socijalne mjere nego i investiranje u sektor koji potiče rast.

Ta teza prilično je upitna uzmu li se u obzir podaci Hrvatske gospodarske komore da u poljoprivrednom sektoru radi samo 6,3 posto zaposlenih, a oni proizvode 10,2 posto bruto društvenog proizvoda. Kovačić je razradio i koncept financiranja 100.000 seoskih obiteljskih gospodarstava i žestok je protivnik farmerske poljoprivrede. Zanimljivo je da u razgovoru za Nacional eksplicitno priznaje kako bi velike farme koje bi se prostirale na stotinjak hektara ekonomski bile kudikamo efikasnije i sposobne izdržati tržišno natjecanje. Ali HSS tvrdi da razmišlja i o ekologiji i prirodi, jer je to opći društveni interes.

“Trebamo čuvati prirodu, jer na području između Zagreba i Osijeka približno pola milijuna ljudi na neki način živi od poljoprivrede, a stvaranjem farmi njihov bi se broj reducirao na 4000 farmera. Svi drugi mogli bi otići na bauštelu. Možda bismo dobili efikasnu poljoprivredu, ali bismo izgubili i ljude i prirodu. Hrvatska nije SAD, gdje su pobili Indijance i na njihovu zemlju doveli farmere, naš uzor su slične europske države poput Austrije, u kojoj ima 200.000 obiteljskih gospodarstava, dok ih u Sloveniji ima 77.000. Ne smije se sve svoditi na konkurentnost“, uvjeren je Kovačić.

VILIM RIBIĆ, predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanjaAutor HSS-ove politike u razgovoru je nekoliko puta istaknuo da nipošto nije euroskeptik, iako u dokumentu što ga je napisao ima i teza da su o Hrvatskoj nekoć odlučivali Beč, Pešta i Beograd, a ubuduće bi mogao Bruxelles. Ali u razgovoru je tvrdio da je njegov program ruralnog razvitka potpuno u skladu sa sličnim dokumentima koje je Europska Unija donijela od 2000. do danas. Napominje da će seljaci imati izravnu materijalnu korist od ulaska u EU, jer grube procjene pokazuju da će im svake godine iz europskih razvojnih fondova biti isplaćeno približno 500 milijuna kuna. Unatoč tim financijskim pokazateljima, Kovačić je uvjeren da hrvatska vlada u pregovorima s Europskom Unijom nipošto ne smije odstupiti od 12-godišnjeg moratorija na zabranu prodaje zemljišta i šuma inozemnim kupcima. Pritom se poziva na iskustvo Poljske a, najblaže rečeno, njegovi su argumenti vrlo upitni. Na opasku da je Europska Unija popustila zahtjevima iz Poljske ponajprije zbog političkih razloga i namjere proširenja na istok, HSS-ov strateg odgovara da su razlozi ipak poljoprivredni.

“Znate zbog čega su Mađari i Česi prihvatili politiku farmi, a Poljaci nisu. Zato što su u Češkoj i Mađarskoj imanja ionako imala 50-60 hektara, a u Poljskoj seljaci imaju obiteljska gospodarstva od 3 do 5 hektara, i Poljaci su se borili s Bruxellesom za spas svojih seljaka, nimalo ne popuštajući. Hrvatski seljaci imaju posjede koji su podjednako veliki poput onih u Poljskoj i zato ni mi ne smijemo popustiti Bruxellesu“, uvjeren je Kovačić.