Objavljeno u Nacionalu br. 630, 2007-12-10

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Donator u škripcu

Engleski vatrogasac donirao je spermu prijateljicama lezbijkama, a nakon što su one razvrgnule civilno partnerstvo, država ga tereti za veliku alimentaciju za dvogodišnju i četverogodišnju kćer. To mu je hvala za humani prijateljski čin

Zoran FerićZoran FerićBritanac Andy Bathie donirao je svoju spermu prijateljicama, lezbijkama koje su živjele u civilnome partnerstvu. Rodilo se dvoje djece, dječak i djevojčica od 2 i 4 godine. Nakon razvrgnuća civilnog partnerstva Agencija za naplatu alimentacije tereti ga za veliku alimentaciju za spomenutu djecu. Tako je 37-godišnji engleski vatrogasac najebao jer se odlučio na human prijateljski čin. Zaskočio ga je zakon koji smatra očevima sve koji nisu donirali spermu preko legalnih klinika, nego u drukčijem aranžmanu. Privatni dogovor za vikend-donatore pred zakonom ne vrijedi i svi su oni financijski obvezni. S druge strane, urednoga donatora, koji se izdrkao u skladu sa zakonskim regulama i za lovu, iste te regule oslobodit će alimentacije. Puno je ljudi iz te novinske priče izvuklo pouku da se altruizam ne isplati i da mu tako i treba kad pomaže lezbačama. Tako je nastao ogledni primjer za demonizaciju homoseksualnih parova i njihove potrebe da imaju djecu.

Međutim farsična priča o engleskom vatrogascu ponovo otvara važno pitanje naše suvremenosti: pitanje o pravu na djecu. Velika priča iz Hollywooda o posvajanju i velika priča o pravu homoseksualnih da imaju djecu, pojedince, društvo i zakonodavstvo stavlja pred ozbiljne moralne odluke. Ali priča o nezasluženoj alimentaciji, ma koliko da je nepravedna i smiješna, možda i nije ono najstrašnije što se Andyju moglo dogoditi. Pretpostavimo da je donirao spermu legalno, preko bolnice. Bio bi oslobođen alimentacije. Imao bi novaca da podigne kredit i useli se u kuću od crvene cigle s velikim vrtom, u mirnom kraju gdje su ljudi bogati, ljubazni, a ni požara nema puno. I da započne idiličan život sa suprugom koja je trudna.
On ujutro odlazi na posao, djeca rastu, a ona se brine o ružama u vrtu. I tako godinama. Jednoga dana, međutim, u tom lijepo održavanom engleskom vrtu s engleskom travicom i jorkširskim ružama pojavljuje se atraktivna 18-godišnjakinja sanjarskog pogleda i traži Andyja. Kad je njegova supruga pita tko je i zašto ga treba, djevojka tajnovito odgovori da to ne može reći, ali da očajnički treba njenog muža. Navečer, kad se Andy vrati s posla, žena ga pita za djevojku, ali on, naravno, tvrdi da nema pojma tko je ona. Vjerovati ili ne? Voli ona svog vatrogasca, ali zna kakvi su muškarci i da se najbolji muževi katkad pretvaraju u svinje. Mudra žena, međutim, izbjegne svađu i sve opet bude po starom. Ali za nekoliko dana Andyjeva supruga opet obrezuje ruže, pojavi se druga mlada djevojka, smeđokosa, visoka, manekenski tip i strahovito je podsjeća na nekoga. Samo ne zna na koga. I ta djevojka, gle čuda, hitno treba Andyja. Kad se vrati s posla, žena, sad već ljuta i očajna, pita svog vatrogasca: “Hej, tko su te djevojke? Nemoj srati, nego sve priznaj!“ I tu pukne ozbiljna svađa, iako se nisu svađali godinama. Stvar je ozbiljna, sredovječni su ljudi, na pragu starosti, a nad glavama visi razvod.


Sljedećeg dana, dok je Andy bio na poslu, na vrata pokuca mladić koji frapantno sliči na nesretnog vatrogasca. Toliko da se Andyjeva sirota žena rasplakala. “On je moj tata“, kaže mladić. I tada stvar postaje jasnija. Ištrcak koji je Andy, vođen idejom da pomaže ljudima, prije mnogo godina ispustio u plastičnu čašicu, sad mu se vraća. Djeca po engleskom zakonu koji je onda vrijedio, kad navrše 18 godina, imaju pravo saznati identitet svog biološkog oca. Taj mladić, recimo, želi uspostaviti kontakt sa svojim biološkim ocem i redovito ga viđati. Andyjeva žena je u šoku. Njihova već odrasla djeca imaju brata za kojega se dosad nije znalo, a ne žive u meksičkoj sapunici. Onda joj na pamet padnu one djevojke. I tu počinje Andyjeva istinska kalvarija. Sad jadni vatrogasac, muž i otac dvoje djece, u mobitelu ima imena još deset tinejdžera koje puca najjači pubertet. I svi ga žele viđati. Tina, četvrtak popodne, Jacob, petak ujutro, Marco je doputovao iz Milana samo da u petak navečer vidi oca i upita ga za savjet, a Jim na visokoj školi za film snima svoj prvi dokumentarac o traženju biološkog oca i Andy ima intervju u subotu ujutro. Ali to mora biti gotovo do podneva jer na ručak stiže Melissa koja se upravo zaručila i moli biološkog tatu da zaposli njenog zaručnika u vatrogasnoj brigadi. Stvar je u tome što je 2021. godina i biološki roditelji su in. Cool je osim običnih i zakonskih imati i biološke roditelje. Cool je imati biološkog oca vatrogasca, aparatić za zube i piercing među nožnim prstima.

Cool je i istetovirati sliku biološkog oca na lijevu sisu, što je upravo učinila Cynthia i s ponosom je pokazuje Andyju. No to još nije sve. Osim njih desetero, koji jesu njegova biološka djeca, ima još nekoliko očajničkih mailova u kojima ga njihovi školski kolege mole da ga i oni predstave svom društvu kao biološkog oca jer imaju nesreću da žive sa svojim pravim roditeljima pa ih okolina odbacuje jer nemaju biološkog oca. Andy ozbiljno razmatra mogućnost da udovolji i njihovim molbama. Ipak je on dobar čovjek. Jasno je, ako ne budemo pazili sa zakonima, vlastita dobrota može se vrlo lako okrenuti protiv nas i naše najhumanije poslove pretvoriti u smiješan apsurd.

Vezane vijesti

Retro-sela za ugodnu starost

Retro-sela za ugodnu starost

U Švicarskoj gradit će se selo za oboljele od Alzheimera. Projektirano je da izgleda kao iz 50-ih godina kako bi ljude koji danas imaju 70-80… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika