NIKOLA KRISTIĆ HRT Bivši urednik Informativnog programa HTVaKada u petak, 14. prosinca, 120 delegata 48. izborne skupštine HND-a donese odluku o novom predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva, bit će to posljednji pokušaj spašavanja organizacije koja se nalazi u najdubljoj krizi otkako je osnovana 1910. godine. HND je danas marginalna institucija, bez većeg utjecaja na stanje u medijima, a otkako je sredinom 90-ih otišao tadašnji predsjednik Ante Gavranović, vodile su je osobe koje u profesionalnom smislu nisu ni blizu vrhu hrvatskog novinarstva.

Prema posljednjim podacima, postoje četiri kandidata za nasljednika Dragutina Lučića, koji je nedavno postao savjetnik na Hrvatskoj radioteleviziji. To su Zdenko Duka iz Novog lista, Ivan Zvonimir Čičak koji predstavlja free-lancere, Nikola Kristić s HTV-a, a kandidaturu Saše Ljubičića iz Slobodne Dalmacije upućeni smatraju simboličnom. U kuloarima su već počele padati optužbe pa se tako pokušava osporiti Dukin izbor tezama da on ne bi mijenjao dosadašnju politiku, a osim toga, takav rasplet bi bio puna dominacija Novog lista u medijskim udrugama, budući da je Gabrijela Galić, predsjednica Sindikata novinara Hrvatske, također novinarka tog dnevnika.

Ipak, malo je onih koji vjeruju da će na skupštini u Opatiji doći do promjena u načinu vođenja HND-a, a time i povratka kredibiliteta organizacije koja okuplja približno 3400 novinara, od kojih su desetak posto umirovljenici. Posljednjih desetak godina HND je napustio veliki broj etabliranih novinara, a najveći dio onih koji su ostali posve je nezainteresiran za ozbiljniji angažman u Društvu. Tako se na Izbornoj skupštini 2003. dogodilo da niti jedan član Izvršnog odbora HND-a, a to je svojevrsna novinarska vlada, nije dobio natpolovičnu većinu glasova, a na prošloj izbornoj skupštini u Vijeće časti se ulazilo i sa 16 osvojenih glasova, od oko 115 delegata.

Premda izgleda poput zamorne statistike, to oslikava stanje u Hrvatskom novinarskom društvu. Idućeg petka bit će izabran novi predsjednik, ali i članovi Izvršnog i Nadzornog odbora te Vijeća časti. Već sam popis kandidata pokazuje u kojem smjeru se razvija HND: među stotinjak imena nalazi se manje od deset novinara iz najjačih hrvatskih redakcija. Vodeći hrvatski tjednici Nacional i Globus nisu kandidirali niti jedno ime, a samo nekoliko kandidata dolazi iz najtiražnijih dnevnika kao što su Jutarnji list, Večernji list i Slobodna Dalmacija. Dvije nacionalne televizijske kuće - RTL i NovaTV također nemaju kandidate, a sasvim su ignorirani tzv. lifestyle magazini poput Glorije, Extre, Cosmopolitana ili Storyja. Može se raspravljati o porukama koje takvi mediji odašilju, ali riječ je o iznimno tiražnim i utjecajnim izdanjima. U najkraćim crtama, tko god pobijedio i postao novi predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, neće imati s kime mijenjati dosadašnju politiku.
Eklatantan primjer stanja unutar HND-a je glasilo Novinar, u kojem je objavljen niz svađalačkih tekstova, prije svega protiv Sindikata novinara Hrvatske. Premda su smješteni u istoj zgradi, i većina članova HND-a ujedno je učlanjena i u Sindikat, posljednjih mjeseci između tih organizacija odnosi su napeti.

IVAN ZVONIMIR ČIČAK slobodni novinarTako je u posljednja dva broja HND-ova glasila Novinar, koji uređuje Gojko Marinković, objavljen niz kritika protiv Sindikata novinara Hrvatske. Autori su Marinković i bivša predsjednica SNH Katja Kušec, a optužbe su različite, od toga da tajnica Sindikata Marinka Boljkovac prikriva istinu o broju članova sindikata do svađa na osobnoj razini, u kojima se spominju termini “laž” i “kleveta”.

List Novinar postao je poligon svađa i sukoba članova HND-a, a upravo Gojko Marinković nerijetko objavljuje kritičke tekstove protiv. Zbog njegovih optužbi kako se prodala, prije nekoliko mjeseci iz HND-a je istupila Jelena Lovrić, kolumnistica u Globusu.

Pomalo komično djeluju i teže opomene koje izriče Vijeće časti HND-a. Vrste prijekora u formi opomena i težih opomena djeluju poput kazni školarcima zbog nezalaganja, a kako se sve objavljuje isključivo u Novinaru, šira javnst uopće ne može saznati da je neki novinar svoj tekst temeljio na lažnim informacijama.

Jednako tako, redovito se odašilju poruke o katastrofalnom stanju na medijskoj sceni i položaju novinara. Kada bi se pratili istupi vodstva novinarske organizacije, ispalo bi da novinari rade u ekstremno teškim uvjetima, imaju minimum radnih i socijalnih prava, a cijelo vrijeme su podvrgnuti teroru vlasnika ili uprava. Naravno da to nije istina, novinarstvo se razvija u visokoprofesionalnu struku, pri čemu se pojavljuju novi standardi i mediji, poput interneta. Jednim dijelom doista je došlo do revijalizacije, ali to ni u kojem slučaju nije glavna značajka ovdašnjih novina, radio i TV-postaja. Činjenice su dijametralno suprotne.

Mediji u Hrvatskoj otvorili su od 1990. naovamo gotovo sve važne društvene teme i najviše pridonijeli razvoju demokracije. U političkom smislu, prvi su otkrivali istine o Bleiburgu, kasnijim zločinima i kriminalu Tuđmanove vlasti ili opisivali stvaranje klase novih bogataša. Jednako tako, promovirali su procese senzibiliziranja javnosti prema različitim manjinama, od srpskih povrtnika i njihovih problema, preko borbe protiv diskriminacije homoseksualnih skupina, pa sve do objavljivanja istine o oboljelima od AIDS-a ili priča osoba s invaliditetom.

DRAGUTIN LUČIĆ, aktualni predsjednikPremda su u tim procesima znatan obol dale i neke nevladine organizacije i pojedinci, glavni dio posla obavili su mediji. Radio 101, Feral, Nacional, Globus, Jutarnji list i neki drugi listovi pokrenuli su većinu pozitivnih društvenih trendova u posljednjih 15 godina. Uostalom, dovoljno je usporediti ovdašnja izdanja sa sličnima koja izlaze u državama jugoistočne Europe i postat će jasno da je hrvatsko novinarstvo u dominantnoj poziciji. Zato je potpuno promašeno kada na sindikalnim okruglim stolovima ili skupovima HND-a prevladavaju teze o “ganjanju profita i grabeži poslodavaca”, kao da je riječ o citatu izvučenom iz Engelsovih kritika engleske buržoazije u 19. stoljeću. Slična teza promovirana je i u nedavnoj Latinici, gdje se tvrdilo da su novinarski standardi sasvim srozani, a onda je kao jedna od glavnih gošći dovedena Vlatka Pokos.

Podjednako besmislene su i teze protiv profita, uz tumačenje da se time podilazi publici. U tržišnom kapitalizmu, nažalost ili srećom, rezultati nečijeg rada mjere se i profitom. Druga varijanta je da država sanira gubitaše, a kako izgledaju takvi slučajevi, vidi se na primjeru Vjesnika, a nerijetko i HRT-a.

U takvim okolnostima, HND u Opatiji izabire novo vodstvo. Većina dobro informiranih ipak smatra da Zdenko Duka, novinar u Novom listu i aktualni potpredsjednik HND-a, ima najveće izglede za pobjedu.

Duka ne taji da ima dobar status u novinarskoj organizaciji za koju kaže da “ima pozitivnu tradiciju, koju valja nastaviti i unapređivati”.

“Osnovni problem naših medija je ugrožavanje novinarske etike, odnosno pritisci vlasnika i oglašivača. Više nema direktnog političkog utjecaja na medije, ali sada se javlja potreba zaštite novinara od vlasnika, i smatram kako se HND ubuduće treba orijentirati na postizanje dogovora s ovim grupacijama, te tako spriječiti napade na novinarsku etiku”, smatra Zdenko Duka.

Za razliku od Duke, Nikola Kristić, u slučaju pobjede, najavljuje promjenu rada HND-a. Ako osvoji najviše glasova, mogu se očekivati znatne promjene, od kadrovskih do odnosa prema aktualnoj politici. Nešto od toga najavio je kao predsjednik Izvršnog odbora HND-a pri Hrvatskoj radioteleviziji, gdje je žestoko kritizirano TV-vodstvo, koje je Ivani Šikić omogućilo upletanje u uređivačku politiku. Ivana Šikić je u bliskim odnosima s Hloverkom Novak-Srzić i Dijanom Čuljak-Šelebaj. Kada je 12. listopada preuzeo HND-ovu podružnicu na Televiziji, promoviran je u neformalnog vođu novinarske opozicije unutar vodećeg medija u državi.

S takve pozicije Kristić će pokušati postati predsjednik HND-a.
Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident, a kasnije predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, već je nekoliko godina kolumnist u subotnjem prilogu Jutarnjeg lista. Od sve trojice relevantnih kandidata, Ivan Zvonimir Čičak najžešći je kritičar stanja unutar društva, što je potvrdio u svojoj kandidaturi, u kojoj je naveo da je “HND u očiglednoj krizi identiteta, a veliki broj novinara zbog otvorene ili tihe cenzure napušta novinarsku struku suprotstavljajući se tako i autocenzuri i autokorupciji što je rezultat činjenice da kapital diktira one načine rada koji su do jučer bili nezamislivi. I to ne samo kroz ucjene oglasima od strane kapitala nego i uplitanjem vlasnika izravno u uređivačku politiku pojedinih medija”.

Teško je zamisliti kako Hrvatsko novinarsko društvo može biti kompromitiranije nego je danas. Pritom je apsurdno da teze o katastrofalnoj situaciji u medijima guraju osobe iz vrha HND-a, pa se tako govori o “trivijalizaciji medija”, “srozavanju kvalitete i žutilu”, a na okruglim stolovima se koristi termin “ganjanje profita i grabež poslodavaca”. Radi usporedbe, kada bi o vlastitoj profesiji pisali onako kako to čine novinari, pekari bi upozoravali kupce da je kruh koji rade crvljiv, a Hrvatska liječnička komora pisala da u ovdašnjim bolnicama pacijenti umiru poput muha.

U takvim okolnostima, o rezultatima izborne skupštine HND-a uvelike ovisi budućnost te institucije. Već sada je dovoljno marginalizirana i nezanimljiva, i tek radikalnim izmjenama dosadašnjeg ponašanja postoje izgledi za izlaz iz krize. Stvar je u tome da samo optimisti vjeruju da će se to zaista dogoditi.