ZAPUŠTENI RESURS Bivši vojni aerodrom Udbina već više od deset godinaDio bivšeg pomoćnog aerodroma Jugoslavenske narodne armije Udbina u Lici, koji nakon završetka Domovinskog rata već više od deset godina zjapi prazan i neiskorišten za 2-3 godine postat će središtem proizvodnje izraelskih bespilotnih letjelica, te obuke europskih kupaca na njima, doznao je Nacional od visokog izvora u MORH-u. Izraelska tvrtka Elbit pokazuje već neko vrijeme veliki interes za aerodrom Udbina gdje bi se za potrebe europskog tržišta proizvodile vrhunske bespilotne letjelice tipa Hermes i Skylark, a njihovi predstavnici to su nedavno kazali i najvišim hrvatskim dužnosnicima Ministarstva obrane. Naime, Izraelci će zbog provedbe mirovnog procesa na Bliskom istoku s Golanske visoravni uskoro morati povući proizvodne kapacitete i oružane snage općenito, a usto sve je veća potražnja za takvom vrstom letjelica u svijetu, osobito u Europi. Usto, Hrvatska će do konca iduće godine imati šest bespilotnih letjelica kupljenih u Izraelu, pa se aerodrom na Udbini nameće kao dobro rješenje.

Tijekom razgovora s dužnosnicima Ministarstva obrane predstavnici Elbita su jasno rekli da bi u slučaju ostvarenja projekta na Udbini, Hrvatskoj osigurali dostupnost najnovijih tipova bespilotnih letjelica, odnosno nadograđivanje postojećih, odmah nakon što to omoguće izraelskoj vojsci. Takav status je do sada imao jedino SAD.

UDBINA je bio aerodrom bivše JNAUdbinski aerodrom ima pistu koja zadovoljava kriterije za polijetanje i slijetanje svih vrsta vojnih i civilnih zrakoplova, no trenutačno nema nikakve infrastrukture. Investiranja u takve objekte bila bi vrlo prihvatljiva, posebno zato što na Udbinu, osim Hrvatske vojske i povremenih dolazaka manjih NATO-ovih snaga nitko drugi ne namjerava doći, a zračni prostor nad aerodromom je slobodan, jer nema zračnih koridora. Takvom investicijom oživio bi zapušteni dio Like, morali bi se sagraditi ne samo proizvodni pogoni već hoteli i restorani za goste i strana vojna izaslanstva, europske kupce i pripadnike oružanih snaga drugih zemalja koji bi dolazili na obuku, stambena naselja za zaposlenike i predstavnike Elbita i ostali popratni sadržaji.

ČETIRI LETJELICE SKYLARK Hrvatska je već nabavila za potrebe oružanih snagaNije tajna da su Rusi prije 4-5 godina bili zainteresirani da se na Udbini remontiraju i sklapaju helikopteri i zrakoplovi ruske proizvodnje. Ideja bi se ponovno mogla aktivirati ako se Hrvatska odluči kupiti ruske MIG-ove. Američki Boeing je imao ideju da Udbinu nakon Domovinskog rata pretvori u jedno od najvećih središta za održavanje i servis njihovih zrakoplova za europske kupce, međutim, Hrvatska je odustala od kupnje njihovih zrakoplova i posao je propao. Aerodrom ima povoljne meteorološke uvjete, blizu su Plitvička jezera, more, cestovno je izvrsno povezana kako s unutrašnjosti Hrvatske tako i s obalom. Vojna baza bivše JNA na aerodromu Udbina odabrana je kao baza za povremene zajedničke vojne vježbe hrvatskih i NATO-ovih snaga, a na njoj će uskoro započeti izgradnja kontejnerskog naselja, jer hrvatska vojna inženjerija trenutačno sanira infrastrukturu, prije svega komunalnu. Stoga, dolazak projekta bespilotnih letjelica i izraelska investicija na tom području nemaju posebnih zapreka za ostvarenje.

Ideja da izraelski Elbit premjesti dio svog programa bespilotnih letjelica pojavila se prigodom posjete hrvatskog izaslanstva spomenutoj tvrtki od 7. do 11. studenoga 2006. Izaslanstvo Ministarstva obrane RH u čijem sastavu su bili pomoćnik ministra za materijalne resurse Ivo Bačić, ravnatelj Vojno-sigurnosne obavještajne agencije general bojnik Gordan Čačić, načelnik Službe za razvoj, opremanje i modernizaciju brigadir Milan Knežević i zapovjednik 3. gardijske brigade brigadir Zdenko Čuljak boravili su tada u službenom posjetu Izraelu gdje je ugovorena nabava četiri taktičke bespilotne letjelice tipa Skylark koje su u Hrvatsku stigle ovog ljeta.

DVIJE LETJELICE HERMES 450 Hrvatska će nabaviti za potrebe Obalne straže, MUP-a, MinistarstvaOne u zraku mogu ostati dva sata, sklopive su, a pod sobom nose kameru u boji i infracrveni senzor koji otkriva ciljeve u daljini, te se lansiraju s ramena vojnika, odnosno zamahom njegove ruke. Prije bilo kakvog kretanja na borbene zadaće, letjelicom Skylark hrvatski vojnici moći će izviđati područje svog interesa, nadzirati prometnice, objekte i otkrivati neprijateljske vojnike u zasjedama. Hrvatski vojnici prije svake misije patroliranja nepoznatim i nesigurnim područjem imat će mogućnost bespilotnim letjelicama snimiti cjelokupnu situaciju na terenu, što se smatra obavještajnom pripremom bojnog polja, i na temelju takve pripreme donijeti odluku s kojim snagama i kojim pravcem krenuti na zadatak. Skylark će moći djelovati u krugu od pet do 10 kilometara, na operativnoj visini do 1 km, i moći će se kretati brzinom do 40 čvorova.

Tijekom tog susreta razgovaralo se i o nabavi dviju znatno većih bespilotnih letjelica tipa Hermes 450 za potrebe hrvatske Obalne straže, MUP-a, Ministarstva prometa i veza, te Hrvatske vojske, ali u ratnim uvjetima. Nabavom bespilotne letjelice Hermes 450, čiji je proizvođač tvrtka Elbit Systems, troškovi praćenja stranih ribarica u hrvatskim vodama, nadzora granice, odnosno mjesta prolazaka ilegalnih migranata prema zapadu, praćenja požarišta na obali, bit će pet puta manji nego danas, a rezultati njezine uporabe neusporedivo veći, jer se Hrvatska još uvijek koristi neučinkovitim i skupim sredstvima nadzora. Neslužbeno smo doznali kako je državni vrh suglasan da se u njihovu kupovinu krene već na proljeće iduće godine. Hermes 450 ima radijus kretanja do 200 km i može ostati u zraku do 20 sati. Brzina mu iznosi 70 čvorova, a operativna visina leta mu je 2,5 km.

Opremanje Hrvatske vojske i državnih službi sa sveukupno šest bespilotnih letjelica izraelske proizvodnje potaknulo je i razgovore oko šire suradnje s Izraelcima na tom području što je dovelo do projekta na Udbini. Hrvatska je ove godine postala jedina zemlja izvan NATO-a kojoj se dopustilo da bude opremljena bespilotnim letjelicama izraelske proizvodnje. Da je tome tako pokazuje podatak da izraelske bespilotne letjelice danas u svijetu mogu kupiti jedino zemlje kao što su SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Poljska, zapravo uz SAD, najveći američki saveznici u ratu protiv terorizma. Takav proizvod nije dostupan svim zainteresiranim zemljama i odobrenje za njegovu kupnju ima i političku težinu. Da je sve veći angažman izraelske vojne industrije na vojnim projektima u Hrvatskoj govori i činjenica kako će ”Đuro Đaković” na zaštićena laka vozila LMV kojima se koriste hrvatske postrojbe u Afganistanu instalirati vatrene stanice 12,7mm izraelskog proizvođača Elbit, a vrlo vjerojatno će Izraelci opremati oružanim sustavima nedavno kupljena oklopna borbena vozila AMV, finskog proizvođača Patria.

GORDAN ČAČIĆ, šef vojne obavještajne agencije vodi pregovore s IzraelcinaPovijest bespilotnih letjelica u Hrvatskoj pokazala je svu njihovu važnost i korist za vrijeme Domovinskog rata. Snimke bespilotnih letjelica Glavnog stožera Hrvatske vojske, angažiranih na području Knina i Dalmatinske zagore za vrijeme “Oluje”, poslužile su pri utvrđivanju odgovornosti generala Ante Gotovine za prekomjerne topničke udare na Knin. Analizom snimki bespilotnih letjelica utvrđeno je da Hrvatska vojska nije prekomjerno rabila topništvo u osvajanju Knina.
Vod bespilotnih letjelica s područja Sinja je za vrijeme “Oluje” izviđao sve srpske položaje oko Knina, njihovo kretanje i manevarsku snagu, a osobito je važna bila uloga bespilotnih letjelica u korekciji i navođenju topničke vatre hrvatskih postrojbi na poligon Crvena zemlja, gdje je bilo koncentrirano srpsko topništvo koje je sprječavalo prodor gardijskih postrojbi HV-a bliže Kninu.

Nakon što je bespilotna letjelica precizno navela haubičke divizijune Hrvatske vojske na ciljeve oko Crvene zemlje i nakon uništenja tih ciljeva, pripadnicima profesionalnih postrojbi 4. i 7. gardijske brigade više nije bio pružan otpor dok su ulazili u Knin. Osim snimki područja Crvene zemlje, postoje i snimke grada Knina za vrijeme operacije Hrvatske vojske. Njihovom analizom utvrdilo se da su oštećenja u gradu nastala udarom hrvatskog topništva na vojne ciljeve, odnosno zgradu glavnog vojnog zapovjedništva krajinskih Srba vojarnu Golubić, u kojoj je ”krajinska vojska” bila smještena, dok je stupanj razaranja civilnih kuća bio zanemariv. Bespilotne letjelice HV-a bile su za vrijeme rata stacionirane u Slavonskom Brodu, Sinju i na Plesu. Premda su bile domaće konstrukcije, najveći dio sofisticirane opreme bio je njemačkog i izraelskog podrijetla, uključujući zemaljsku postaju za upravljanje letjelicom. Za njih se u javnosti prvi put čulo nakon “Oluje”.

LANSIRANJE Bespilotna letjelica Skylark lansira se iz ruku vojnika a koristi se za izviđanje bojnog poljaNisu samo hrvatske bespilotne letjelice kružile nad okupiranim područjem ”Krajine” i BiH. Prije “Oluje” trebalo je provesti akciju Ljeto ‘94. i Zima ‘95. U planiranju operacije dolaska hrvatskih postrojbi iznad Knina SAD je pomogao u obavještajnom dijelu operacije. Da bi se točno moglo planirati prodor preko bosanskih planina u zaleđe Knina, trebalo je mnogo informacija o kretanju srpskih trupa, sustavu veza, kripto zaštiti, postavljenim topovskim punktovima. Budući da je SAD više zanimala situacija u BiH nego u RH, tražio je od Hrvatske da mu se omogući instaliranje vojne baze s bespilotnim letjelicama. No osnovni uvjet je bio da to bude najstrože čuvana tajna, kako ne bi izgledalo da se SAD stavlja na jednu stranu u tome ratu. Odabran je otok Brač, koji se mogao dobro čuvati.

Tamo su bili stacionirani oprema i ljudstvo predvođeni CIA-inim stručnjacima s bespilotnim letjelicama dugog dometa, koji su pokrivali cijelu BiH do srpskog koridora na Savi. U njezinu dometu je bilo i cijelo područje tzv. Krajine u Hrvatskoj. U to vrijeme nitko u Hrvatskoj nije znao što se zapravo događa i skriva na Braču. To nisu znali ni Nijemci, koji su tamo 1. siječnja 1994. poslali svog vojnog atašea.

DVA ČLANA POSADE dovoljna su za upravljanje Skylarkom koji je opremljen kamerom i infracrvenim senzorom za otkrivanje ciljeva u daljini koji se potom vide na upravljačkoj konzoliNakon incidenta u kojem je ataše pokušao snimiti bazu i bio uhićen, cijela baza je prebačena u Šepurine pokraj Zadra, te je oko nje postavljena trostruka linija zaštite. Oprema iz SAD-a dovozila se preko noći, a iz Šepurina se bespilotnim letjelicama pokrivao svaki kutak ”Krajine” i BiH. Amerikanci su imali prešutan dogovor s HV-om da im ustupe sve snimke terena i srpskih trupa, a u realnom vremenu slika se izravno preko satelita prebacivala u Pentagon. U prostorijama s ekranima neprestano su cijelu situaciju nadgledala tri američka i tri hrvatska časnika.