Ivo PukanićMnogi koje sam susreo prošloga tjedna a koji su pročitali moj članak u kojem sam napisao da vidim Stipu Mesića kao vođu ujedinjene ljevice na sljedećim izborima, pitali su me jesam li to mislio ozbiljno. Naravno da sam mislio ozbiljno jer to je ovoga trenutka jedino logično rješenje za ljevicu iz više razloga. Prošloga tjedna pogriješio sam samo u jednoj činjenici - kada sam napisao da predsjednik Mesić, danas sa 73 godine, može napraviti 50 sklekova. To nije točno - može napraviti 75, što mi je i sam potvrdio prošloga tjedna kada smo se slučajno zatekli za istim stolom na večeri koju je organizirala Croatia osiguranje. Dakle, mentalno i fizički sa 73 godine bolje funkcionira od većine mojih vršnjaka koji bi trebali biti u naponu snage. Po političkom iskustvu i karizmi koju Mesić ima, trenutačno se s njime u Hrvatskoj, a i u regiji, ne može mjeriti nitko.

Dakle, sve predispozicije za vođu ljevice, koja bi se na sljedećim izborima mogla ravnopravno suprotstaviti desnici na čelu s Ivom Sanaderom, Stipe Mesić ima. A u korist toj teoriji idu i trenutačne prilike, koje će se još više radikalizirati za dvije godine, kada Mesiću istječe drugi predsjednički mandat. Zoran Milanović u zadnjih je nekoliko mjeseci propustio šansu života i definitivno dokazao da su oni koji su govorili kako on nema kapacitet niti potencijalnu karizmu da postane objedinitelj ljevice bili u pravu. Pred Milanovićem su teši dani, jer kako sada stvari stoje, definitivno je da neće biti mandatar nove vlade. Samo čudo ga može spasiti da se dogodi veliki preokret u pregovorima i da Josip Friščić i Đurđa Adlešić demonstrativno napuste pregovore o novoj vladi.

Poznavajući Sanadera, to se sigurno neće dogoditi. Dakle, u takvoj, za Milanovića gubitničkoj poziciji, on će imati velikih problema u stranci u kojoj ima bar pet frakcija, od kojih će bar četiri zahtijevati Milanovićevu “glavu”. Da bi politički preživio, morat će trošiti užasno mnogo energije na borbu s neprijateljima u stranci. A neprijatelji mu nisu slabi i dajem mu pedeset posto šanse da preživi na mjestu predsjednika stranke. Ako i preživi, žrtava će biti mnogo, a samim time i mnogo prljavoga rublja u javnosti. U svakom slučaju još će više oslabjeti, a i ovako je već slab. Naime, u vrhu HNS-a na njega ne gledaju blagonaklono, smatraju ga potpuno nesposobnim da vodi bilo kakvu vladu, a kamoli ujedinjenu ljevicu. Kao što misli vrh HNS-a, isto o Milanoviću misli i vrh IDS-a.

No niti jedni niti drugi to nikada neće javno reći i posjeći granu za koju se jednom rukom drže. Ne treba im zamjeriti na takvoj “iskrenosti” jer to je ipak samo politika, u kojoj je takvo ponašanje uobičajeno i očekivano. Tko god misli drukčije, bolje da se bavi nekim iskrenim i poštenim zanimanjem, a ne da gubi vrijeme i zbog politike bude frustriran. Ujedinitelj ljevice sigurno nije niti Vesna Pusić, koja svojim arogantnim stavom, kojeg niti sama nije svjesna, kao da tjera birače od sebe i svoje stranke. Ujedinitelj nije niti Radimir Čačić. On je vjerojatno najbolji tehnomenadžer koji bi savršeno vodio Vladu i poveo zemlju krupnim koracima naprijed, no političke karizme nema i nikad je niti neće imati. No koliko poznam Stipu Mesića, Čačiću bi u svojoj vladi, ako bi se sam Mesić htio prihvatiti premijerskog mjesta, odmah dao glavnu ulogu, možda bi mu čak prepustio i premijersko mjesto.

Takva bi ujedinjena ljevica na čelu s Mesićem bez problema našla zajednički jezik i uzela kao ravnopravne članove HSS i HSLS, što bi odgovaralo objema strankama jer će tijekom idućega četverogodišnjeg sudjelovanja u vlasti dosta izgubiti vlastiti identitet koji bi opet mogle steći unutar takve ujedinjene i jake koalicije, koja bi imala tako snažnog lidera u liku Stipe Mesića, jedinog sposobnog da pobijedi ujedinjenu desnicu. To je jedini scenarij kojeg se Ivo Sanader treba bojati, no pitanje je treba li ga se uopće bojati, jer za četiri godine može se mnogo toga promijeniti. Hrvatska će onda već biti duboko u EU, a Ivo Sanader, prema svoj staturi, ima veliku šansu da postane jedan od glavnih ljudi administracije u Bruxellesu.