Istraživanje koje su proveli njemački povjesničari na svjetlo je izvuklo šokantne podatke. Politički zatvorenici u bivšoj Istočnoj Njemačkoj bili su prodavani za naftu, bakar i srebro. Trgovina ljudima sa Zapadom bila je veoma unosan posao od 1963. do 1990. godine.

Vlada Zapadne Njemačke platila je ukupno 3,44 milijardi tadašnjih maraka ili oko 1,8 milijardi eura za puštanje oko 32 tisuće zatvorenika i dvije tisuće djece iz Istočne Njemačke.

Mathias Judt, njemački povjesničar iz Centra za istraživanje suvremene povijesti u Postdamu, mjesecima je proučavao račune državne banke. Otkrio je da su vlasti u Istočnoj Njemačkoj prodavali ljude, a zarađenim novcem podmirivali dugove posrnulog gospodarstva.

"Bio je to vrlo siguran posao koji se sastojao od toga da su prodavali ljude za novac. I svi su o tome šutjeli", rekao je Judt. Taj se novac trebao koristiti za kupnju zapadnih proizvoda za građane Istočne Njemačke, no za to je potrošeno samo oko 11 posto novca.

Prva prodaja dogodila se 1962. kada se Protestantska crkva nagodila oko oslobađanja 15 svojih zaposlenika zatvorenih na Istoku. Ta je crkva često bila posrednik između onih koji su davali mito i tvrtki.

Jedan od računa osobno je kontrolirao bivši čelnik Istočne Njemačke, Erich Honecker, a poslužio je kao osnova za Judtovo istraživanje. Novac iz posljednje transakcije, neposredno prije pada Berlinskog zida potrošen je za kupnju banana. Vlada Zapadne Njemačke željela je da se novac potroši na egzotično voće u kojem bi uživali građani Istočne Njemačke.