“Za sada nam je u Londonu jako dobro. Nije baš kao u Hrvatskoj, ali je lijepo. Još nismo bili usamljeni jer je stalno netko s nama. Kada je bila utakmica Hrvatske i Engleske imali smo punu kuću gostiju, a često nas posjećuje i netko od moje ili Edijeve rodbine”, rekla je Andrea da Silva u razgovoru za Extru, prvom intervjuu kojeg je dala nakon što se sa suprugom, nogometašem Arsenala, Eduardom da Silvom i dvogodišnjom kćerkicom Lorenom preselila u London.
Početkom srpnja Eduardo da Silva, koji je u to vrijeme igrao u Dinamu, potpisao je četverogodišnji ugovor s Arsenalom. Taj je transfer iznosio 24 milijuna eura, i do sada je to najveći iznos koji je jedan hrvatski klub dobio za prijelaz nekog od svojih igrača. Uz to, taj je prijelaz bio ostvarenje dječačkog sna za siromašnog Eduarda da Silvu koji je kao šesnaestogodišnjak iz Brazila sam došao u Hrvatsku igrati nogomet. Ovo je drugi put da je otišao u stranu zemlju u kojoj nikoga ne poznaje i ne zna jezik. Ipak, ovaj put mu je puno lakše jer nije otišao sam. Uz njega su osobe koje su mu najvažnije, supruga Andrea i kći Lorena. Iako je od potpisivanja tog vrijednog ugovora s Arsenalom prošlo gotovo pola godine, Andrea da Silva tek je prvi mjesec u komadu provela u Londonu.
“Posljednjih sam nekoliko mjeseci više bila u Zagrebu nego u Londonu. Tjedan dana provodila bih u Zagrebu pa ostatak mjeseca ovdje. Uostalom, Zagreb je samo dva sata vožnje udaljen od Londona tako da kad god poželimo možemo u jednome danu otići i vratiti se. Imamo i direktnu liniju za Brazil pa su nam neke stvari i jednostavnije, a od aerodroma smo udaljeni svega pola sata”, priča Andrea.
Ona i njezina obitelj stanuju u malom gradiću Enfieldu, udaljenom desetak kilometara od Londona, na vrhu trokatnice. Njihov penthouse proteže se cijelom dužinom zgrade. Stan ih je dočekao već namješten. Oni su nabavili samo tehničke stvari poput televizora, linije i slično, ali ga još uvijek nisu stigli urediti onako kako bi željeli.
U tih dvjestotinjak kvadrata imaju tri spavaće sobe, veliki dnevni boravak i dvije ogromne terase koje zbog lošeg vremena ne stignu koristiti, što Andrei pomalo i smeta:
“U Londonu nema snijega, ali nema ni sunca. Ima jako malo vedrih dana i najčešće pada kiša. Mračno je već u tri sata poslijepodne, tako da od dana nemaš ništa. Ali čini mi se da ovdje čak imamo više vremena za sebe. Ovdje su ljudi povučeniji, manje se druže. Tek sad shvaćam koliko smo mi u Zagrebu puno izlazili, više se družili. Zagreb je prema Londonu mali grad. Svatko zna svakoga, ide se na kave...“
Sličnog je mišljenja i njezin suprug koji je na svoj specifičan i simpatičan način prokomentirao: “Svatko u svoj kut, tako se meni čini.”
Kaže i da je za vrijeme dok je igrao u Dinamu mislio da bolji uvjeti za treniranje ne postoje. Sada misli kako Hrvatska za Engleskom u nekim stvarima zaostaje nekoliko godina. “Ovdje je sve modernije. U sklopu stadiona imaju sve od wellnessa, teretane, sauna i svih drugih sadržaja. Sve je naprednije. Trening je uvijek u jedanaest sati i nema šanse da se to vrijeme promijeni. Na treninzima se puno više radi s loptom.”
Na pitanje što misli kako su ga prihvatili njegovi suigrači i je li već stekao neka nova prijateljstva, Eduardo kaže:
“Mislim da su me dobro prihvatili. Družimo se u teretani ili u sauni. Osim na terenu, baš se i ne druže. Najviše vremena provodim s moja dva, tri Brazilca, ali to mi i nije najvažnije. Ovo je nešto što svaki nogometaš priželjkuje. Igram u Arsenalu, stanujem u tako velikom gradu kao što je London, obitelj mi je super. Ma, prezadovoljan sam.”

Više u novoj Extri...