Grisogono i Ljubo J. Lasić s glumcima i dijelom tehničke ekipe serije 'Dobre namjere' na setuKad je 6. studenoga na prvom programu HTV-a emitirana prva epizoda visokobudžetne kriminalističke serije “Dobre namjere“, odmah je bilo jasno da je riječ o televizijskom proizvodu koji se kvalitetom potpuno razlikuje od ostatka domaće produkcije. Ambiciozno zamišljena serija u 62 nastavka na programu utorkom i petkom u večernjem prime-time terminu namijenjena je publici koja očekuje više, a cilj joj je u još uvijek skromnim financijskim uvjetima što više se približiti standardima istovrsnih američkih i britanskih serija koje po epizodi stoje i nekoliko milijuna eura. Koliko je “Dobrim namjerama“ napravljen redateljski, vizualni i glumački iskorak, primijetili su brojni gledatelji, ali i kritičari koji su puni hvale za ovo veliko osvježenje u domaćoj televizijskoj ponudi. Naravno, bilo je i ponešto negativnih kritika, ali to još uvijek ne osporava činjenicu da je, u usporedbi s drugim hrvatskim serijama, ova trenutačno najbolja na programu.

Kriminal, korupcija, pronevjere, ubojstva, kamatarenje, podvođenje maloljetnica samo su neke od intrigantnih tema smještenih u okvir obiteljske drame o odvjetniku Dariju Deveriću koji se nakon sumnjive smrti oca, uspješnog poslovnog čovjeka, suočava s otkrićem o bankrotu njegove tvrtke i policijskom sumnjom da je upleten u njegovo ubojstvo. Time što su ostali bez nasljedstva nimalo nisu oduševljeni Dariova supruga Nina, televizijska voditeljica u usponu, kao ni brat Vjeran, kockar i propali glazbeni menadžer koji se pokušava izvući iz mreže u koju ga je ulovio lokalni kamatar, no ne uspijeva i u nju se sve dublje zapleće. Usporedo pratimo četiri povezane obiteljske priče i njihove situacije iz svakodnevnog života koje se sve više kompliciraju - brakovi i prijateljstva dolaze na kušnju, nekadašnji prijatelji postaju smrtni neprijatelji, a nekadašnji neprijatelji se udružuju. U glavnim ulogama su Enes Vejzović, Kristijan Ugrina, Jelena Perčin, Goran Grgić, Dolores Lambaša, Dražen Šivak, Leona Paraminski, Elvis Bošnjak, Sandra Lončarić, Sreten Mokrović, Biserka Ipša i Božidar Orešković.

Nije riječ o nekoj revolucionarnoj ideji, ali dvojica autora i suvlasnici produkcijske kuće Odeon, Ljubo J. Lasić i Milo Grisogono, realizirali su je na dosad u Hrvatskoj neviđen način. Lasić, koji je rođen u Clevelandu, a filmsku i televizijsku režiju diplomirao je 2000. na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnoste, kaže da se prvi put kod nas snima visokorezolutnom filmskom tehnologijom High Definition ili HD kakvom se, primjerice, koristio i George Lukas za filmove “Klonovi napadaju“ i “Osveta Sitha“ iz serijala “Zvjezdani ratovi“. Iako nijedna naša televizijska kuća još ne emitira pomoću te tehnologije, razlika u kvaliteti slike ipak je očita.

“Istodobno rade dva tima, snimamo u studiju i na velikom broju lokacija. Snima se iz tri kuta, a sve se repeticije čuvaju tako da se na ekranu mogu vidjeti najfinije reakcije glumaca. Mix se ne radi na setu nego naknadno u montaži, što u Hrvatskoj radimo samo mi i ekipa ‘Bitangi i princeza’ - no naša je tehnologija znatno drugačija. U studiju Jadran filma izgradili smo deset velikih setova spojenih u sedam cjelina. Prostiru se na 1000 četvornih metara, a vrijede 2 milijuna kuna. Riječ je o gotovo pravim filmskim setovima prema američkom modelu sa sva četiri zida, što se u drugim hrvatskim serijama ne radi. Ali prednost je u tome što možemo snimati iz svih kutova pa gledatelja ne zamaramo samo jednim ili dvama kadrovima u prostoriji. Vizualnom dojmu serije pridonosi i naša odluka da koristimo samo hladan spektar boja, kakav imaju i svjetske kriminalističke serije. Tim su se okvirima morali voditi i autor scenografije Matjaž Pavlovec i kostimografkinje Ida Križ Posavec i Vesna Librić, koji su napravili zaista sjajan posao“, objašnjava Lasić. S Milom Grisogonom, Splićaninom koji je režiju diplomirao na američkom koledžu Rockport, upoznao se na projektu “Zabranjene ljubavi“. Lasić je prve dvije godine režirao RTL-ovu sapunicu, a potom radio kao kreativni producent, dok je Grisogono najprije bio izvršni producent, potom generalni menadžer Fremantle produkcije koja proizvodi tu sapunicu. Kako je moguće da isti tim ljudi radi dvije serije s tako očitom razlikom u kvaliteti?

“Zabranjena ljubav osmišljena je prije 20 godina u zadanoj formuli koju smo morali pratiti. Ali na tom smo projektu imaliSTANISLAV TOMIĆ, jedan od četvorice režisera serije, daje na setu upute Enesu Vejzoviću i Kristijanu Ugrini priliku vidjeti kako funkcioniramo pod velikim pritiscima. Imali smo vremenska, budžetska i kreativna ograničenja s kojima smo se svakodnevno borili. Nakon tog iskustva shvatili smo da možemo zajedno raditi. ‘Dobre namjere’ naš su autorski rad. Počeli smo razmišljati o pričama koje nas zanimaju. One su bile oko nas, inspiraciju smo crpili iz crne kronike, omiljenih filmova, romana, životnih situacija. Svi su naši likovi fiktivni, ali želimo da ih publika prepozna i prihvati. Ljudi u stvarnom životu nisu crno-bijeli, nego sivi. Nije nitko potpuno dobar ili potpuno zao. Ako ljudi prepoznaju dio sebe u najboljem i u najgorem liku, napravili smo dobar posao. Serija je napravljena tako da ide ispred svog vremena. Trebalo je četiri-pet epizoda da se ljudi naviknu, ali otada je gledanost u stalnoj uzlaznoj putanji“, rekao je Milo Grisogono. Točne podatke o gledanosti nisu nam smjeli dati ni u Odeon produkciji niti smo ih mogli dobiti od Hrvatske radiotelevizije. Ipak, prema neslužbenim informacijama, postignut je dosad najveći rejting, odnosno share iznad 20 posto.

U realizaciji serije angažirani su školovani i nagrađivani mladi profesionalci. Za režiju su zadužena čak četiri redatelja, Mladen Dizdar, Robert Orhel, Tomislav Rukavina i Stanislav Tomić, a tim od četiri scenarista radi pod vodstvom Sanje Kovačević. “Najvažnije osobe za usklađeni vizualni identitet su direktori fotografije Mario Delić i Mario Marko Krce, koji od početka rade sa svim redateljima i brinu se o tome da serija izgleda kao da je radi jedna ruka. Naravno, tu je naša iznimno talentirana ekipa snimatelja i tehničara rasvjete koji daju svoj maksimum“, kaže Grisogono. Redatelj Mladen Dizdar kaže da su njih četvorica redatelja podijeljeni po blokovima od dvije epizode koje se rade usporedo u studiju i na lokacijama, a često više redatelja snima jednu epizodu: “Tada jedan drugom dajemo upute kako započeti određenu scenu te o čemu treba najviše voditi računa. No najviše računa o kontinuiteta vode glumci koji nas upozoravaju na presudne detalje i daju nam veliku podršku, dok je Ljubo taj koji nas tjera da jednostavno ne prihvaćamo kompromise.“

LJUBO J. LASIĆKad je o pohvalama serije riječ, većina se odnosi upravo na kvalitetu glume. Goran Grgić, koji glumi mafijaša Dinu Ljubasa, smatra da je dobra gluma spoj više elemenata, od kamere, redatelja, teksta do glumačke ekipe. No neki od glumaca koji su se u ovom projektu pokazali dobrima u nekim drugim projektima nisu dobivali dobre kritike. Jelena Perčin i sama je rekla da su “Dobre namjere“ prva serija u kojoj samu sebe voli gledati:

“Drago mi je da se konačno vidi da Hrvatska nema problem s glumcima. Hrvati imaju jako dobre glumce, ali osim dobrog scenarija i režije bitni su vrijeme i prostor koji nam se daju da nešto napravimo. Gluma zapravo dolazi zadnja na red. Prvo te svi ‘izmaltretiraju’ ostalim stvarima, od toga da moraš snimiti scenu u točno određeno vrijeme, izgovoriti doslovce baš sve što ti je napisano, da se ne smiješ pomaknuti dva metra lijevo ili desno jer te kamera neće uloviti ili neće biti dovoljno svjetla. Drago mi je da se vidi da glumci mogu puno kad im se daju uvjeti da to pokažu.“ Da scenaristi ne trebaju biti tašti te da dobar scenarij ovisi o suradnji s glumcima, smatra i glavna scenaristica Sanja Kovačević. Ne treba zahtijevati da se glumci slijepo drže napisanog teksta.

“Svaka rečenica mora organski, što prirodnije iz njih izići. Sve ostalo je silovanje. Glumci su se pokazali jako kooperativnima, sami se zalažu, ušli su u likove, sami komentiraju i predlažu promjene i, gdje god je to moguće, izlazimo im u susret. Vidi se da to baš vole raditi“, objašnjava Sanja Kovačević. Kao diplomirani dramaturg i sociolog ne smatra da u Hrvatskoj nedostaje kvalitetnih scenarista, ali im, kaže, nedostaje kvalitetnog iskustva. Za kvalitetnog scenarista nije čak bitno je li akademski školovan, jer je riječ o zanatu koji se može usavršiti i putem tečaja ili iskustvom, ali Akademija daje određenu dubinu u razumijevanju dramskih odnosa.

Glavni glumac Enes Vejzović kaže da ga je projektu privukla sjajna ekipa, zanimljiv scenarij i odlična glumačka postava, aOBITELJ BAKULA u seriji - pater familias je Elvis Bošnjak, a uz njega je Sandra Lončarić koja glumi njegovu suprugu te Lada Ines Matić u ulozi njihove kćeri sve je to pridonijelo da ulogu odvjetnika Darija Deverića igra s lakoćom i zadovoljstvom.

“Dosta sam vremena razmišljao o našim odvjetnicima i pokušao tu ulogu napraviti što bliskijom sebi, zamisliti što bi bilo da sam ja odvjetnik. Jedna naša prijateljica odvjetnica u svojoj profesiji svakodnevno se susreće s kojekakvim mutnim tipovima. Bilo je zanimljivo i poučno slušati njezine priče. Mnogo ljudi mi prilazi i govori kako je serija nevjerojatna za hrvatske uvjete, iznenađeni su kvalitetom režije, montaže, slike, glume, scenarija, kažu da nikad nisu gledali takvu hrvatsku seriju i mislim da je to jako veliki kompliment“, kaže Vejzović.

Ni HRT ni produkcija Odeon ne žele objaviti koliko stoji snimanje, a u novinama su se pojavila nagađanja da je cijena svake epizode 380.000 kuna. Po tome bi “Dobre namjere“ bile najskuplja serija u Hrvatskoj, a mediji su preispitivali i kako je to moguće jer je Odeon produkcija, tvrtka osnovana 6. travnja ove godine s temeljnim kapitalom od 20.000 kuna, dobila posao od navodno 23,6 milijuna kuna, koliko bi prema toj procjeni stajale sve 62 epizode. Nagađa se i da se HTV-u toliko žurilo zato što je prava na emitiranje prve AVA-ine kriminalističke serije “Urota“ otkupila RTL Televizija, iako je serija bila predviđena za HTV, pa su im ovim projektom htjeli konkurirati. “Urota“ se još nije počela emitirati, neslužbeno zbog toga što se Jelena Veljača koja glumi novinarku pojavljuje s mikrofonom na kojem je logo HTV-a, a navodno se čeka i završetak emitiranja “Big Brothera“. Koji god da je razlog, HTV je s “Dobrim namjerama“ dobio na vremenu, ali možda i nametnuo nove standarde u budućoj proizvodnji takvih serija. No prava slika “Dobrih namjera“ možda će se steći tek kad se počne emitirati “Urota“, trenutačno jedina konkurentna domaća serija tog žanra.