INSTRUKTORI ZA FLASHOVER Darko Zajčić, Siniša Jembrih, Mato Frančešević, Mario Rogina, Damir Martan i Darinko KosHrvatski vatrogasci odnedavno se u Karlovcu obučavaju pomoću simulatora plamenih udara. Na siguran način i u uvjetima najbližima stvarnoj intervenciji mogu osjetiti utjecaj vatre i dima te naučiti kako se bore protiv njih. Sve dosad u Hrvatskoj nije bilo ničeg sličnog. S temperaturama od 300 stupnjeva Celzija pa naviše vatrogasci su se mogli susretati jedino u stvarnim intervencijama. Vjerojatno je prva takva intervencija za sve neiskusne vatrogasaca bila šok, a psihičke i fizičke reakcije organizma dramatične. Simulator plamenih udara u Hrvatskoj to će bitno promijeniti nabolje. Premda je osnovni cilj uvježbavanje vatrogasaca za plameni udar u zatvorenim prostorima, u tim se simulatorima, odnosno brodskim kontejnerima, uvježbavaju i druge, za vatrogasce životno važne stvari poput kretanja u zadimljenom i požarom zahvaćenom prostoru, međusobne komunikacije, rada s mlaznicama. Vatrogasac koji prođe takvu obuku sigurniji je u sebe, u zaštitnu opremu, u kolege, bolje razumije požar i spremniji je. Najzaslužniji pojedinci za dovođenje takvog projekta u Hrvatsku su Siniša Jembrih i Mario Rogina, pripadnici profesionalnih vatrogasnih postrojbi Zagreb i Varaždin.

SINIŠA JEMBRIH, jedan od šestorice hrvatskih instruktora flashoveraOni su nakon početne ideje 2005. kontaktirali s brojnim svjetskim organizacijama koje organiziraju obuku u simulatorima plamenih udara. Seminar vatrogasaca u Hamburgu kojem su prisustvovali 2005. bio je odlična prilika za kontakte. Prisutnost na seminaru pokazala se kao pun pogodak jer su dobivene smjernice za tehničku proizvodnju simulatora, ali i, što je još važnije, za programe obuke. Sljedeći veliki korak bilo je izdavanje Upute za izgradnju i korištenje simulatora plamenih udara koju su napisali 2006. i kojom je opisana većina postupaka u takvoj obuci. Simulator iz Karlovca klasičan je primjer švedskog modela izgradnje i upotrebe brodskih kontejnera, a sve je to potkrijepljeno njemačkim iskustvom u obuci.

BRODSKI KONTEJNERI služe zaVatrogascima se tako omogućavaju uvježbavanje, procjena pristupa, ulaženja u prostor i načini gašenja vatre. Stječu neophodno iskustvo, a ujedno im se podiže samopouzdanje za situacije kad se nađu u sličnim prilikama na intervencijama, što dosad nije bio slučaj. Riječ je o jednom kontejneru za promatranje i o jednom kontejneru za požar, koji su spojeni na prednjim stranama. Kao kontejner za promatranje služi obični brodski kontejner dug 12,5 m ili dva brodska kontejnera duga po 6,25 m koji se povezuju po dužini. Ložište se postavlja u kontejneru za požar i najmanje 0,5 m više od kontejnera za promatranje te se vari na ojačani okvir. Termoizolacija se izvodi u dva sloja. Može se sastojati od šamota, proizvoda od mineralne vune ili od čelične konstrukcije. Ložište završava jednokrilnim vratima prema kontejneru za promatranje. Na kontejneru za promatranje na ulaz i izlaz postavljaju se vrata koja se za vrijeme vježbe moraju moći otvarati i zatvarati bez opasnosti i s vanjske i s unutarnje strane. Druga vrata moraju se ugraditi za izlaz u slučaju nužde u prednjem dijelu kontejnera za promatranje između poklopca za ventilaciju i stražnjih vrata, a posebnu pozornost treba obratiti na to da se ugrađena vrata otvaraju prema van. Nadalje se ugrađuje ventilacijski poklopac na ručno upravljanje koji služi kao odvod za dim i toplinu u prednjem dijelu krova prostora za promatranje.

Kako vatrogasac može na siguran način i sa zaštitnom opremom koju koristi upoznati svog najvećeg neprijatelja, vatru, prošlog se tjedna uvjerila Nacionalova ekipa posjetivši Javnu vatrogasnu postrojbu u Karlovcu gdje se demonstrirala uporaba simulatora.

FLASHOVER je stručni termin za nagli plameni udar: da bi do njega došlo, temperatura uz strop mora biti 600 stupnjeva, a u razini glava vatrogasaca je tada 150 do 200 stupnjevaMoglo bi se reći da je simulator plamenih udara, uz vojni simulacijski sustav Miles2000, jedini u Hrvatskoj koji realno može pripremiti vatrogasca ili vojnika za ono što ga čeka u stvarnom životu. “Na obuci se temperatura na dnu kontejnera penje do 150 stupnjeva, do 300 kod glave vatrogasaca, 650 stupnjeva na vrhu i 1200 u ložištu. S obzirom na tako visoke temperature, kao i pri stvarnim intervencijama, na obuci u simulatoru smiju sudjelovati samo osobe koje prođu liječnički pregled i koje su prošle obuku za nošenje aparata za zaštitu dišnih organa. Prije i nakon vježbe svaki sudionik mora popiti najmanje litru mineralne vode. Vatrogasci koji su toga dana ili prethodnog dana konzumirali alkoholna pića moraju otkazati sudjelovanje u vježbi, a osobe koje su prije vježbe bili cijepljene ili su darovale krv ne smiju sudjelovati u vježbi“, rekao nam je Siniša Jembrih.

Vježba u kontejneru za simulaciju plamenih udara na kruto gorivo smije se izvoditi samo ako su sudionici opremljeni kompletnom zaštitnom odjećom: vatrogasnom zaštitnom jaknom, zaštitnim hlačama, višeslojnom potkapom, zaštitnim vatrogasnim čizmama, vatrogasnom kacigom bez vanjskog vizira i sa zaštitom za vrat, uređajem za zaštitu organa za disanje, izolacijskim aparatom na komprimirani zrak.

PRIJE ULASKA U KOMORU provjera opreme bez koje je smrt sigurnaVanjska temperatura na početku simulacije tog je dana u Karlovcu bila ispod ništice, dok se temperatura u simulatoru iznad glava vatrogasaca penjala i do 600 stupnjeva. Vatrogasci su nam rekli da je upravo zimsko razdoblje jedno od najkritičnijih po broju intervencija u zatvorenim prostorima, a javnost je još uvijek uvjerena da kod nekih požara vatrogasaca i nema na intervenciji, jer ih ne vide uz objekte koji gore. Stvarnost je potpuno drukčija, jer su vatrogasci unutar objekta i prolaze sve ono što se događa upravo u simulatoru. Priprema simulacije počela je paljenjem 10-15 cjepanica drva u kutovima prednje komore kontejnera, odnosno ložišta. Spaljivanje plastičnih materijala strogo je zabranjeno u ložištu. Drvo mora biti suho i bez ikakvih premaza. Upotreba bilo kakvih ubrzivača gorenja također je strogo zabranjena, a drvo se pali plinskim plamenikom. Nakon te pripremne vatre u komoru se na pod i u kutove s desne i lijeve strane bacalo približno 10 četvornih metara drvenih ploča ili ploče od iverice bez premaza, kao i na prednjoj stijenci komore, okomito, gusto jedna na drugu. Oko 10 četvornih metara drvene površine u pravilu je dovoljno. Potom se komora nekoliko puta zatvarala i otvarala, a iznad nje su i metalne šarke na kontejneru kojima se kontrolira ulazak zraka u područje ložišta prije nego što se steknu svi uvjeti za plameni udar. U prvoj fazi vatrogascima, koji su bili u kontejneru, omogućavalo se promatranje ponašanja vatre i znakova koji upozoravaju na moguću pojavu plamenih udara u kontroliranom okruženju.

PAUL GRIMWOOD, svjetski autoritet za flashover obuku vatrogasaca, s Mariom Roginom i Sinišom JembrihomZnakovi koji upućuju na flashover su plamen pri stropu prostorije, visoka temperatura koja prisiljava vatrogasce da se nisko spuste ili čak legnu, dim se nisko spušta, odnosno ispunjava čitav prostor. Svakih nekoliko minuta mijenjao se položaj vatrogasaca u kontejneru, prvenstveno zbog velikih temperatura u neposrednoj blizini komore s ložištem. Ponavljanjem takvih uvjeta nekoliko puta vatrogasci stječu iskustvo kako se treba ponašati u takvim situacijama. U drugoj fazi vatrogasci su se nalazili na istoj razini, ali se veća pažnja posvećivala prepoznavanju stanja požara i povlačenju vatrogasnih crijeva, te upotreba odgovarajućeg oblika mlaza vode naučenog u prvoj fazi. Vrlo je opasno ispuštati veće količine vode kroz mlaznice, jer mogu nastati opekline zbog vruće vode, stoga se mlazovi moraju ispuštati iz ležećeg položaja i samo na mahove.

DARIO GAUS I SINIŠA JEMBRIH na specijalističkoj vatrogasnoj obuci u MalezijiProsječno vrijeme koje je svakoj grupi potrebno da uđe, procijeni situaciju, počne djelovati, nađe središte požara, počne ventilirati i iziđe kraće je od 5 minuta. Vatra se tada vraća u slobodno goreće stanje i nova grupa vatrogasaca s instruktorom ponavlja postupak. Skupina vatrogasaca koja je izišla iz kontejnera morala je kacigu, masku, uređaj za zaštitu dišnih putova i jaknu odmah odložiti, nitko ih nije smio dirati bez zaštite, jer su metalni dijelovi vrlo vrući. Zbog velikih količina tekućine koje su isparile iz tijela vatrogasci to odmah nadoknade novom tekućinom. “Zaštitna odijela mogla su izdržati do osam minuta na približno 360 stupnjeva, a i obuka se prilagođava tomu da se skupa oprema baš ne uništava bez potrebe. U takvim kontejnerima zapravo se najbolje može testirati i neka nova oprema koja se kupuje: kacige, bristol jakne i odijela, potkape, rukavice“, kaže instruktor Mario Rogina iz Javne vatrogasne postrojbe Varaždin. Za vatrogasce koji ulaze u kontejner u takvim ekstremnim temperaturama vrijede i neka pravila, skupina zajedno ulazi u simulator i izlazi iz njega, u slučaju osjećaja neugode treba tri puta udariti po zidu kontejnera i mirno ga napustiti, ako je potrebno brzo napustiti kontejner, dodatno se daje zapovijed “mayday mayday mayday“. Zbog opasnosti od opeklina uzrokovanih vrućom vodom voda se smije koristiti samo u malim količinama, instruktor ima sigurnosnu cijev, koja je neovisna o glavnoj cijevi, tijelo mora biti stalno u pokretu, da bi se bolje podnijela vrućina, a ako kontejner koristi uzastopce, vrijeme zadržavanja unutar simulatora mora biti smanjeno zbog nataložene topline. “Premda će poneki vatrogasac s pravom reći da ni jedan požar nije isti, vrijednost ovakve obuke priznata je svugdje u razvijenom svijetu već nekoliko desetaka godina. Ona bi trebala biti samo jedan segment kompleksne vatrogasne obuke u svakoj modernoj vatrogasnoj postrojbi“, kaže Siniša Jembrih.