Pripreme za Božić počinju sa prvim danom prosinca. Kršćani se kroz Advent pripremaju za dolazak Isusa. Na stolu se u kući priprema vijenac sa ćetiri svijeće, po jedna za svaku nedjelju do Božića. Svijeće se pale za nedjeljnim ručkom, a na Božić se pale sve četiri.

Za djecu pripreme počinju darivanjima za Sv. Nikolu (6. prosinca) i Svetu Luciju (13. prosinca) koji postoje od 11. st. Običaj je tada bio da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni, pak, pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave.

U moderno doba ovaj posao obavlja Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus. Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama i na taj način iskazivali svoje simpatije.

Jedan običaj koji se sačuvao do danas je sijanje božićne pšenice, kao simbol obnove života i plodnosti. Ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe, pa je uz Portugal i južnu Italiju, održan još samo u Hrvatskoj.

Na Badnjak se unose u kuću tri velika panja (ili Badnjaka) i stavljaju na ognjište (kao simbol Svetog Trojstva), a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo hrane sa blagdanskog stola i vina koje se pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.

Običaj unošenja slame u kuću održao se znatno duže od panjeva. Djelom i jer su ognjišta zamijenila centralna grijanja. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio domaćin kuće ili djeca na plahti ili u naramku, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, a manji dio se stavljao na stol i pokrivao stolnjakom. Nakon večere, svi bi ukućani otišli prema slami gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici.

Sve do 1850. u Hrvatskoj nije bio običaj kititi božićno drvce, iako takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st. Prva drvca kitila su se pozlaćenim orasima, jabukama, medenjacima, svjećicama, raznim papirnatim ukrasima. Danas se drvca kite raznim staklenim i plastičnim kuglicama i ukrasima, a svijećice pa sve do današnjih staklenih kuglica i električnih svjetala.

Jaslice, ručno izrađene ili kartonske, podsjećanje su na događaj koji se slavi - noć Isusova rođenja. Nekada su se radile od gipsa, gline ili drveta kakve se nalazile samo u crkvama. Prema zapisima, prve je jaslice, u prirodnoj veličini, napravio Sveti Franjo 1223. godine. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st.