Objavljeno u Nacionalu br. 633, 2007-12-27

Autor: Maroje Mihovilović

ZBRKA OKO NOMINACIJA

McCain može poraziti Hillary

AMERIČKI IZBORI za predsjednika održat će se tek u studenome 2008., ali bit će uvelike odlučeni u siječnju, kad će se doznati koje će kandidate nominirati dvije vodeće stranke

SENATOR JOHN MCCAIN Senator u lovu na predsjedničku nominaciju Republikanske stranke bolje stoji na nacionalnoj razini nego u tri ključne državeSENATOR JOHN MCCAIN Senator u lovu na predsjedničku nominaciju Republikanske stranke bolje stoji na nacionalnoj razini nego u tri ključne državeIako će se američki predsjednički izbori održati tek u studenome 2008., mogli bi biti uvelike odlučeni već u siječnju. Jer 3. siječnja počinje biranje američkog predsjednika, vrlo složen, mnogima izvan SAD-a nerazumljiv i posve nelogičan. Najlogičnije bi bilo da se svi Amerikanci u studenome na biralištima izjasne o stranačkim kandidatima, pa tko dobije više glasova neka bude predsjednik, a kandidate neka stranke prethodno odrede na svojim konvencijama.

Kad bi se u ovom trenutku tako održavali američki izbori, gotovo sigurno SAD bi prvi put dobio predsjednicu, jer bi senatorica iz New Yorka, Hillary Clinton, sigurno bila kandidatkinja Demokratske stranke, jer prema relevantnim istraživanjima javnog mnijenja instituta Zogby na cijelom teritoriju SAD-a ima uvjerljivu prednost pred svim ostalim demokratskim kandidatima, 40 posto demokratskih birača, dok njezin najbliži suparnik, senator Barack Obama ima 32 posto, a treći, senator John Edwards, 13 posto, pa bi ona dobila stranačku nominaciju. Tko bi bio republikanski predsjednički kandidat, nije sasvim jasno, jer dosadašnji favorit, bivši gradonačelnik New Yorka Rudolf Giuliani, ima podršku 23 posto republikanskih birača, ali mu se sasvim približio konzervativni bivši guverner Arkansasa Mike Huckabee s 22 posto, dok je treći bivši guverner Massachusettsa Mitt Romney sa 16 posto. Kad bi se u ovom trenutku na izborima Hillary Clinton suočila s Giulianijem, pobijedila bi s 51:45 posto glasova, uz 4 posto za neovisne kandidate, a kad bi joj suparnik bio Huckabee, omjer bi bio još uvjerljiviji - 54:44.

Ali Amerikanci biraju stranačke predsjedničke kandidate u sustavu primarnih izbora i drugih lokalnih izbornih sustava u saveznim državama, koji se održavaju prema kalendaru što ih određuju same savezne države, a datumi primarnih izbora do prošlih izbora 2004. rastezali su se mjesecima. Osnovna ideja takvog sustava bila je da se biračima svake stranke omogući da unutar svoje savezne države daju do znanja koga žele za kandidata svoje stranke. Ti se stranački izbori u saveznim državama zovu “primaries“ i održavaju se od sredine zime do početka ljeta izborne godine, kako bi stranački predsjednički kandidati stigli u sve savezne države. Taj je sustav uveden još 1972. Prvi pimarni izbori održavaju se u drugoj polovini siječnja izborne godine u Iowi i New Hapshireu, a posljednji početka lipnja u New Jerseyju i Montani.

Nakon što se sve to obavi, stranački predsjednički kandidati određuju se na ljetnim stranačkim konvencijama. Svaka savezna država prema veličini daje broj delegata za stranačku konvenciju, koji glasuju zxa kandidata koji je pobijedio na primarnim izborima u njihovoj državi. Kandidat s najvećim zbrojem delegata postaje predsjednički kandidat stranke. Ali takav sustav više ne funkcionira. Pokazalo se da je za predsjedničke kandidate najvažnije kako će proći na prvim izborima u Iowi, New Hampshireu i neposredno nakon toga. Prema uspjehu u tim prvim saveznim državama uvelike su se ravnali i ostali birači. U Iowi se birači ne izjašnjavaju na biralištima, nego na lokalnim skupštinama (“caucusi“), pa se isprva smatralo da ta država nije važan indikator raspoloženja birača. Stoga su posebno važni bili prvi pravi primarni izbori u New Hampshireu potkraj siječnja, jer se pokazalo da onaj tko ondje ne prođe teško može postati predsjednički MICK HUCKABEE, konzervativni Republikanac iz Arkansasa, vodi u Iowi i Južnoj Carolini, dvjema od triju ključnih država za predsjedničku kandidaturuMICK HUCKABEE, konzervativni Republikanac iz Arkansasa, vodi u Iowi i Južnoj Carolini, dvjema od triju ključnih država za predsjedničku kandidaturukandidat. Još su eventualno bili važni i primarni izbori u sljedećih sedam saveznih država početkom veljače, na kojima bi se pokazalo tko se sviđa biračima, a oni koji bi na početku loše prošli odustali bi od kampanje. Posljednjih godina sve bi bilo jasno već do 5. veljače, dokada su bili održani primarni izbori u samo devet od 50 saveznih država, i to manjih, koje inače nemaju veću ulogu na političkoj sceni. To je značilo da su svi ostali primarni izbori - pa i u najvećim državama, Kaliforniji, Teksasu i New Yorku u ožujku - postali irelevantni, što je ljutilo tamošnje birače. Ove godine to se pokušalo promijeniti te je odlučeno da se datumi primarnih izbora zgusnu, kako bi birači u što većem broju saveznih država što prije iskazali svoje preferencije. Jesenas je donesen novi kalendar pa stranačke izborne aktivnosti počinju 3. siječnja u Iowi, ali su ključni datumi 8. siječnja, kad se održavaju prvi pravi primarni izbori u New Hampshireu, 15. siječnja u Michiganu, 19. siječnja kad demokratski birači izlaze na primarne izbore u Južnoj Carolini, te 29. siječnja kad u Južnoj Carolini izlaze na primarne izbore i republikanski birači, a u Floridi birači obiju stranaka. A 5. veljače, u “superutorak“, primarni izbori i caucusi održavaju se u 20 saveznih država, a nakon toga, kad se izjasni više od pola država - uglavnom će se znati tko su stranački kandidati.


Za kandidate je ipak ključno kako će proći na primarnim izborima i prije “superutorka“, jer će o njihovu uspjehu na tim izborima uvelike ovisiti i njihova sudbina u “superutorak“. Politički analitičari tvrde da je za sve kandidate najvažniji rezultat caucusa u Iowi, zatim primarni izbori u New Hampshireu, manje je važno kako će proći u Michiganu, ali će biti važan rezultat u Južnoj Carolini.

Caucusi imaju istu svrhu kao i primarni izbori, da odrede za kojeg će kandidata glasovati stranački delegati na nacionalnim konvencijama. Ali ondje gdje se održavaju caucusi ne provodi se klasično biranje s glasačkim kutijama, nego na stranačkim skupovima članovi stranke nekoliko sati raspravljaju o kandidatima i na kraju se izjašnjavaju. Caucus je lokalni stranački skup koji se najčešće održava u školi, društvenom domu ili bilo kakvoj dvorani gdje se članovi Demokratske ili Republikanske stranke mogu okupiti. Na kraju rasprave članovi caucusa razmjeste se u skupine prema kandidatskim preferencijama, prebroje se i tako se odredi koji kandidat ima najviše pristaša. Caucusi su stari oblik unutarstranačke demokracije za odlučivanje o raznim lokalnim pitanjima, a tek su od 1972. način na koji se u nekim saveznim državama odlučuje i o predsjedničkim kandidatima. Dotad je malo tko uopće znao za caucuse u Iowi. Te godine New York Times je objavio nekoliko reportaža o caucusima u Iowi, izjašnjavanju koje je prethodilo primarnim izborima u New Hampshireu, državi na atlantskoj obali gdje se tradicionalno u SAD-u održavaju prvi primarni izbori. I drugi mediji počeli su se zanimati za caucuse u Iowi kao prvi test za predsjedničke kandidate, a od sljedećih predsjedničkih izbora i sami kandidati u Iowi su sve intenzivnije agitirali.

BILL I HILLARY CLINTON Senatorica iz New Yorka u ovom bi trenutku porazila sve republikanske kandidate za predsjednika osim jednogaBILL I HILLARY CLINTON Senatorica iz New Yorka u ovom bi trenutku porazila sve republikanske kandidate za predsjednika osim jednogaIako su caucusi u Iowi važni, oni nisu presudan indikator kako će završiti predsjednički izbori. Analiza devet dosad održanih predsjedničkih caucusa u Iowi pokazuje da su se republikanci u Iowi šest puta odlučili za kandidata koji je na kraju dobio republikansku nominaciju, dok su demokrati pet puta podržali kandidata koji je dobio demokratsku nominaciju. Ronald Reagan 1980. nije dobio podršku republikanaca u Iowi, a 1988. ni George Bush stariji, a ipak su pobijedili na predsjedničkim izborima. Ni Jimmy Carter 1976. nije dobio podršku demokrata u Iowi, ni 1992. Bill Clinton, a obojica su također pobijedili. U devet caucusa birači Iowe pet su puta podržali, a četiri puta nisu podržali budućeg predsjednika. To pokazuje da su caucusi u Iowi važni, ali nisu presudni za rezultat izbora, za razliku od primarnih izbora u New Hampshireu, gdje se primarni izbori više slažu s konačnim rezultatima predsjedničkih izbora.

Svi američki predsjednici od 1952. na preliminarnim izborima u New Hampshireu bili su među kandidatima svoje stranke ili prvi ili drugi. Prvi su na preliminarnim izborima u New Hampshireu bili Dwight Eisenhower 1952. i 1956., John Kennedy 1960., Lyndon Johnson 1964., Richard Nixon 1968. i 1972., Jimmy Carter 1976., Ronald Reagan 1980. i 1984., George Bush 1988. i svi su ušli u Bijelu kuću. Jedino dva posljednja predsjednika - Clinton i Bush mlađi - nisu u New Hampshireu bili prvi, nego drugi. Clintona je 1992. pobijedio Paul Tsongas, koji je brzo ispao iz predizborne utrke zbog neuspjeha na sljedećim preliminarnim izborima. Ali Clinton je u drugoj predizbornoj kampanji 1996. pobijedio i u New Hamsphireu. Ni sadašnji predsjednik nije bio prvi na preliminarnim izborima u New Hampshireu 2000., pobijedio ga je John McCain, ali je pobijedio 2004. jer praktički nije imao protukandidata. Nitko tko je na preliminarnim izborima u New Hamsphireu bio treći ili niže od toga, nije uspio ući u Bijelu kuću, pa se već sad savjetuje kandidatima koji će 8. siječnja loše proći u New Hampshireu da odmah napuste kampanju i više ne troše novac.

Nakon New Hampshirea primarni izbori i caucusi održat će se u još nekoliko saveznih država, ali politički analitičari tvrde da je uz Iowu i New Hampshire za sudbinu kandidata važna samo još Južna Carolina. U te tri ključne savezne države među demokratima je izborna utrka kudikamo neizvjesnija nego na nacionalnoj razini, pa opće projekcije izgleda kandidata prema podršci na nacionalnoj razini možda neće biti točne.

BARACK OBAMA, popularni mladi demokratski senator iz Illinoisa, prema anketama protiv McCaina imao bi rezultat 48:48BARACK OBAMA, popularni mladi demokratski senator iz Illinoisa, prema anketama protiv McCaina imao bi rezultat 48:48U ovom trenutku Hillary Clinton vodi pred Obamom samo u Iowi i New Hampshireu, ali samo za nekoliko postotaka, a ne uvjerljivo kao na nacionalnoj razini. Prema nekim istraživanjima gubi u Južnoj Carolini, gdje bi i Edwards mogao postići dobar rezultat. Razlika je tako mala da Hillary Clinton i Obama imaju podjednake izglede u sve te tri savezne države. Na republikanskoj strani u te tri savezne države bit će još zanimljivije. U Iowi najbolje stoji desničar Huckabee s 35 posto glasova, drugi je Romney s 27, a Giuliani dobiva samo 8 posto. U New Hampshireu najbolje stoji Romney s 31 posto, Huckabee dobiva samo 11 posto, Giuliani 13, a odlično stoji umjereni senator iz Arizone John McCain s čak 27 posto. U Južnoj Carolini dominira Huckabee s 28 posto, Romney ima 20, a svi ostali po 10 posto. Giuliani, koji je na nacionalnoj razini najpopularniji, mogao bi ispasti iz predsjedničke utrke.

Popularnost Obame u sve tri države raste, a Hillary Clinton pada. Na republikanskoj strani Huckabee je u zamahu, ali u ključnom New Hampshireu naglo raste popularnost Johna McCaina. Ako McCain pobijedi, mogao bi postati favorit izbora, jer bi se iza njega mogli ostati svi umjereni republikanski glasači kojima se Huckabee ne sviđa. A ako među republikancima pobijedi McCain, izbori u studenome između demokratskog i republikanskog kandidata mogli bi biti neizvjesniji, ndemokratski kandidat ne bi bio favorit.

Najnovija istraživanja pokazuju da bi - kad bi se sad na predsjedničkim izborima suočili Obama i McCain - rezultat bio 48:48, a McCain bi pobijedio Hillary Clinton s 50:48 posto.

Vezane vijesti

Clinton i Lavrov složni oko potrebe suradnje u Siriji

Clinton i Lavrov složni oko potrebe suradnje u Siriji

Američka državna tajnica Hillary Clinton i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u subotu su se složili oko potrebe suradnje kada je riječ o… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika