IVO SANADER Predsjednik Vlade i HDZ-a gotovo je sam odradio predizbornu kampanju i pobijedio na izborima unatoč drugačijim predviđanjimaNaizgled malo toga povezuje glavnog državnog bankara Željka Rohatinskog i nogometnog reprezentativca Ivana Rakitića, ili dramaturga Bobu Jelčića s prekaljenim diplomatom Budimirom Lončarom. Ali, pogleda li se bolje, riječ je o pojedincima koji su svojim djelovanjem, na razne načine i u različitim društvenim područjima, obilježili 2007. godinu u Hrvatskoj.

Uvriježeni je običaj u ovo doba godine praviti popise najznačajnijih događaja i pojedinaca. Redakcija Nacionala pokušala je izbjeći taj suhoparni stil u kojem se nabrajaju imena i događaji, tim više jer je nemoguće komparirati osobe iz potpuno različitih područja javnog djelovanja. Upravo zato odlučili smo - kao što to rade u Daily Telegraphu i nekim drugim etabliranim listovima - izdvojiti pet područja, i u svakom od njih po tri najznačajnije osobe.

Ovo nije natjecanje, nema rang liste pobjednika i gubitnika. Osim toga, rijetka su područja kao što je sport, gdje su pokazatelji uspjeha ili neuspjeha egzaktni i nitko ne može osporiti da je Blanka Vlasšić svjetska prvakinja i istinska zvijezda svjetske atletike.

U ovu skupinu spadaju i izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Slaven Bilić i premijer Ivo Sanader, koji su se u svojim profesijama potvrdili kao pobjednici, i osobe koje uvode Hrvatsku u Europu. Slavenu Biliću je to uspjelo iz prvog pokušaja, i to preko Engleza, koji su premijeru Sanaderu također zadavali dosta problema.

Kako bilo, ovo je Nacionalov izbor najznačajnijih osoba u Hrvatskoj. Svi oni pokazuju kako ova zemlja ima ljude koji su sposobni nositi se s inozemnom konkurencijom, i napraviti nešto dobro u različitim područjima.

POLITIKA

Zagovornik EU pred novim mandatom

Ivo Sanader, predsjednik Vlade i HDZ-a, nedvojbeno je najuspješniji političar u 2007. Još u lipnju, zaostajao je za SDP-om više od 10 posto, i samo su rijetki analitičari vjerovali u njegovu pobjedu na izborima.
Unatoč ovakvim prognozama, Sanader je gotovo sam odradio predizbornu kampanju, a nakon 25. studenoga, i glavni teret u pregovorima, te osigurao još jedan premijerski mandat. Ali za razliku od 2004., kada se Ivica Račan, bez otpora povukao s vlasti, ovoga puta HDZ-ov mandatar je morao uložiti maksimalni napor u srazu sa Zoranom Milanovićem. Sada je jasno da je on pobjednik personalizirane kampanje.
Osim toga, Ivo Sanader predstavlja glavno jamstvo da iduća koalicijska vlada s HSS-om i HSLS-om neće voditi prutueuropsku politiku. Dovoljno je iskusan da privuče Josipa Friščića i Đurđu Adlešić, ali isto tako, da ne dopusti da ideje kao što je ZERP, ugroze put Hrvatske prema Europskoj Uniji.

Čovjek koji je uveo Hrvatsku u Vijeće sigurnosti

BUDIMIR LONČAR Diplomat i savjetnik predsjednika Mesića odigrao je glavnu ulogu u najvećem diplomatskom uspjehu Republike Hrvatske od trenutka međunarodnog priznanja 1992.Životna dob, i još više iskustvo, rijetko gdje igraju tako važnu ulogu kao u politici. Budimir Lončar, 82-godišnji diplomat i savjetnik predsjednika Mesića, definitivni je dokaz ove teorije, jer upravo je on svojim lobiranjem među državama tzv. Trećeg svijeta, najzaslužniji za primanje Hrvatske u Vijeće sigurnosti UN-a. U proteklih godinu dana Lončar je proputovao od Pakistana i Gane do New Yorka, i u brojnim susretima, osigurao podršku nesvrstanih i islamskih država. Radi se o kruni karijere posljednjeg jugoslavenskog ministra vanjskih poslova, koji je u diplomaciji od 1949. Unatoč optužbama kako 1991. nije bezrezervno podržao Hrvatsku, uvažavali su ga i Tuđman i Mesić, a rezultati njegove jednogodišnje lobističke turneje, pokazali su i zašto. Ulazak u Vijeće sigurnosti, najveći je diplomatski uspjeh od trenutka priznanja 1992.

Političar s najbržim uzletom u povijesti Hrvatske

ZORAN MILANOVIĆ je svojom pojavom potpuno promijenio političku sliku u državiJoš od kraja 80-tih, i pojave Franje Tuđmana, nije bilo političara s tako brzim uzletom. Da je prije godinu dana netko prognozirao kako će sredinom 2007. Zoran Milanović - krajem prošle godine tek jedan od brojnih Račanovih suradnika - biti šef opozicije, bio bi proglašen ludim. Stjecajem okolnosti i uz potporu medija, Milanovićeva pojava je u samo nekoliko mjeseci promijenila političku sliku u zemlji, ugrozila HDZ i oslabila HNS. Ali u kampanji se vidjelo da Milanović još uvijek nije sposoban biti vođa. Napravio je niz grešaka. Umjesto da napadne HDZ zbog korupcije i ponudi sliku drukčije politike, ušao je u sukob s Crkvom i distancirao se od Milana Bandića koji bi osnažio kampanju SDP-a. Postizborna tvrdoglavost i teze da će on, a ne Sanader, sastaviti Vladu, djeluju zamorno i pitanje je hoće li Milanović ikada više imati tako dobru priliku kao 25. studenoga.

GOSPODARSTVO

Izvozni uspjesi šefice Ericssona Nikole Tesle

GORDANA KOVAČEVIĆ tri je godine na čelu jedne od najuspješnijih firmi unutar švedske korporacije Ericsson i jedina žena na čelu velike kompanije u HrvatskojGordana Kovačević predsjednica je uprave Ericssona Nikole Tesle, kompanije koja je i dalje vodeći hrvatski izvoznik i to proizvoda s najvećom dodanom vrijednošću - znanja - što ima poseban značaj u zemlji koja uvozi dva puta više nego što izvozi. Gordana Kovačević tri godine vodi jednu od najuspješnijih tvrtki korporacije Ericsson, s jakim prisustvom na tržištima nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i jedina je žena na čelu velike kompanije u Hrvatskoj, koja spada u grupu najuspješnijih tvrtki unutar švedske korporacije.
Tim kojem je na čelu ove je godine priveo kraju dva velika posla. Početkom godine proradio je središnji informacijski sustav primarne zdravstvene zaštite, razvijen u laboratoriju Ericssona Nikole Tesle i vrijedan oko 7 milijuna eura, koji bi sljedećih mjeseci trebao dovesti do revolucije u hrvatskom zdravstvu. Radi se o prvoj fazi elektroničkog umrežavanja državnih ustanova u zdravstvu, liječničkih ordinacija, bolnica, ljekarni i laboratorija u informatički sustav koji će omogućiti elektroničke zdravstvene kartone svih pacijenata, bolju kontrolu troškova te brži i efikasniji rad liječnika.
Također, prije desetak dana Gordana Kovačević u promet je pustila mrežu novog kosovskog GSM operatera Ipko. Ericsson Nikola Tesla izgradio je kompletnu mrežu za Ipko, a posao vrijedan 37 milijuna eura hrvatska je tvrtka obavila za samo šest mjeseci i predstavlja dosad najveću hrvatsku investiciju na Kosovu.
Gotovo čitav život Gordane Kovačević vezan je uz kompaniju kojoj je na čelu od 2004., kada je na mjestu predsjednika uprave zamijenila Šveđana Åke Enella. Odrasla je na Trešnjevci, odmah uz nekadašnju tvornicu ”Nikola Tesla”, pohađala je osnovnu školu nedaleko od “Tesle”, na posljednjoj godini fakulteta bila je “Teslin” stipendist, a nakon završetka studija u ”Tesli” je dobila prvi posao.
Gordana Kovačević godinama je potpredsjednica tržišne jedinice Srednja Europa koja uključuje Ericssonove kompanije iz osam zemalja.
Svojedobno joj je bilo ponuđeno da vodi globalnu organizaciju Ericssona iz Londona ili Stockholma, ali je to odbila jer je, kako je izjavila prije dvije godine, imala viziju stvaranja centara izvrsnosti u Hrvatskoj. Kako stvari stoje, svoju viziju uspješno pretvara u stvarnost.

Arhitekt oporavka petrokemijskog diva

Robert Ježić je na najboljem putu da od svojedobno devastiranog Diokija stvori regionalnog petrokemijskog diva. Ježić to radi u diskreciji. Iako je vlasnik, rijetko pojavljuje u medijima, ne nastupa u javnosti, jer to rade njegovi menadžeri. Ali, iza svega što se događa u Diokiju stoji Ježić.
Oporavak Diokija važan je iz dva razloga: ta je tvrtka jedan od najvećih izvoznika, a bavi se proizvodnjom materijala bez kojih je danas život nezamisliv, poput plastike i gume. Oporavkom petrokemije u Hrvatsku su se počeli vraćati stručnjaci s jedinstvenim znanjima iz te branše, koji su tijekom 90-ih bili prisiljeni otići u inozemstvo.
Ježić je ove godine u Diokiju pokrenuo veliki investicijski ciklus, u modernizaciju postrojenja na Krku uloženo je 18 milijuna eura a u iduće tri godine planira se još 65 milijuna eura. U istom periodu Dioki će zaposliti 600 radnika. Ježiću je za ulazak u svijet međunarodnog biznisa poslužio posao skipera koji je obavljao kao student. Kako je izjavio, taj mu je posao donio mnoge kontakte s poslovnim ljudima. Tako je 1985. postao direktor predstavništva Philipp Brothersa, a 1989. je otišao u Milano, u tvrtku Petraco gdje je bio direktor odjela petrokemije. Od 1992. do 2004. radio je za švicarski Landmark Chemichals i najviše poslovao s tvrtkom čiji je danas vlasnik.

Bankar koji je podigao moral naciji

ŽELJKO ROHATINSKI odbio je dati suglasnost bavarskoj državnoj banci Bayerische Landesbank za ponovni ulazak na hrvatsko tržište dok se ne ispričaju hrvatskoj javnostiŽeljko Rohatinski, široj javnosti uglavnom nezanimljiv financijaš na čelu Hrvatske narodne banke, ovog je ljeta jednim naizgled birokratskim potezom, uzbunio europsku financijku scenu, zadao premijeru Sanaderu diplomatske probleme, ponizio jednog europskog financijskog diva i podigao moral naciji. Rohatinski je iskoristio svoje zakonske ovlasti i odbio dati bavarskoj državnoj banci Bayerische Landesbank, koja je kupila Hypo grupu, dozvolu za povratak u Hrvatsku. Razlog je bio, smatrao je Rohatinski, neodgovorno ponašanje Bavaraca u vrijeme krize Riječke banke 2000., čiji su oni bili vlasnici. Čitava stvar ne bi izazvala toliku pažnju u Europi da se ne radi o jednoj od deset najvećih europskih banaka, koja se po financijskoj snazi može mjeriti s Hrvatskom. Pokazalo se da je Rohatinski bio u pravu, a da je tako priznali su i čelnici Bayerische Landesbanka kada su prihvatili guvernerove uvjete i javno se ispričali hrvatskoj javnosti zbog postupaka u aferi Riječka banka. Zbog takvog ponašanja Rohatinskog su neki nazvali monetarnim šerifom, pa čak i financijskim nacionalistom, međutim činjenica je da je guverner HNB-a samo štitio dignitet nacionalnog bankarskog sustava. Znači, nije napravio ništa što ne bi i njegovi kolege sa Zapada.
Doktor ekonomskih znanosti Željko Rohatinski imenovan je guvernerom 2000. i odrađuje svoj drugi šestogodišnji mandat na čelu HNB-a. U tom periodu postao je prepoznatljiv po nepopustljivom odnosu prema krupnom bankarskom kapitalu. Dosljedan je ostao i u srpnju ove godine.

MEDIJI

Pristrani profesionalac

MISLAV BAGO Vodeći novinar Informativnog programa HTV-a pokazao je da se ne mora biti neutralan, ako se radi profesionalnoTijekom posljednjih godinu dana Bago se etablirao kao vodeći novinar i voditelj u Informativnom programu HTV-a. Za njega se teško može kazati da nije pristran - jer gotovo u pravilu naginje nalijevo - ali to je dio njegova imidža. ”Otvoreno“ je najgledanija politička emisija, a njegovi intervjui s Ivom Sanaderom i Ivicom Račanom, bili su vrhunac profesionalizma na ovdašnjim televizijama.
Njegov rejting je poznat i Hloverki Novak-Srzić, koja je nakon povratka na HTV, napravila čistku novinara bliskih lijevim strankama, ali nije se usudila dirati Bagu i Zorana Šprajca. I jedan i drugi pokazuju da se ne mora biti neutralan, ako se radi profesionalno.

Dominantna televizijska zvijezda na putu oko svijeta

Svatko tko je, barem jedanput, imao priliku biti u društvu Gorana Milića, zna da je riječ o osobi koja voli dominirati, kako uz kavu, tako i u televizijskom programu. Takvu profesionalnu dominaciju ponovio je i u deset epizoda s putovanja po Kanadi, Aljasci i Meksiku, a još ljetos obišao je Sjedinjene Američke Države, od istočne do zapadne obale, prikazujući život u SAD-u. Uzme li se u obzir da cjelokupnu ekipu sačinjavaju Milić i njegov snimatelj Dragutin Ramadža, obojica doista zaslužuju komplimente.
Milić je novinar starog kova, dobro zna kamo odlazi i ne postavlja besmislena pitanja. Osim toga, ugodno je slušati reportera koji s Meksikancima priča na španjolskom, Amerikancima na engleskom, a stanovnicima Quebeca na francuskom jeziku. Možda će zvučati zločesto, ali bolji dojam ostavlja dok se nalazi u kaznionici u Yumi, negoli u studiju Hrvatske televizije. Mnogi ga vole, a dio mu, isto tako, nikada neće oprostiti Yutelovsku epizodu, ali on je postao hrvatska televizijska zvijezda.

Premijerov spasitelj od medija

On i je i nije novinar - ispravnije, nekada je radio na Hrvatskoj televiziji, a sada je glasnogovornik Vlade i HDZ-a. Ali u suštinskom smislu Ratko Maček je za Ivu Sanadera ono što je Alistair Campbell bio Tonyju Blairu. Spin doktor, međutim i puno više, najvažniji suradnik i često, puno utjecajniji od bilo kojeg ministra.
Maček je primjer profesionalca koji zna kako treba surađivati s medijima. Uvijek je na dispoziciji, a čak i kada ne kaže cijelu istinu, zna se kako to radi u Sanaderovo ime. Svog šefa je izvukao iz Afere Verona, spašavao kada su mediji otkrili da premijerova zbirka satova vrijedi 100.000 eura, a osmislio je i predizbornu kampanju. U njoj je, nasuprot zajedljivom Milanoviću, Sanader ostavljao dojam državnika, i zato je pobijedio. U nadolazećim godinama, Maček treba paziti da svojim medijskim manipulacijama ne prevrši mjeru jer bi tada, baš kao i Campbell, mogao postati - bivši utjecajni suradnik premijera.

KULTURA

Otkriće zbog kojeg se nanovo piše povijest

MARINKO SUDAC, kolekcionar koji je u Beogradu otkrio ostavštinu zagrebačke avangardističke grupeNakon dvogodišnjeg neizvjesnog istraživanja strastveni kolekcionar Marinko Sudac u Beogradu je otkrio senzacionalnu ostavštinu zagrebačke avangardističke grupe Traveleri. Marinko Sudac porijeklom je iz Zadra a skupljanjem avangarde počeo se baviti prije pet godina. Njegova zbirka broji više od četiri tisuće djela, a on tvrdi da je većinu djela vrlo jeftino nabavio jer te umjetnine kod nas još nemaju tržišnu vrijednost. Varaždinu je donirao zbirku od 300 radova 80 umjetnika kao jezgru budućeg muzeja. Grupu Traveleri osnovalo je devet zagrebačkih gimnazijalaca 1922. Sudac je otkrio manifest te gotovo zaboravljene grupe, njihove brojne kolaže, dramski predložak za predstavu “I oni će doći” zbog koje su bili izbačeni iz zagrebačke gimnazije pa su se morali preseliti u Beograd, filmski scenarij “Glave u vrećama” iz 1932., njihovu poeziju, fotodokumentaciju te korespondenciju. Zbog otkrića ostavštine Travelera morat će se nanovo pisati knjige o povijesti avangarde u Hrvatskoj.

Koncert godine

Ivo Pogorelić, hrvatski pijanist koji je zadnjih godina održao niz koncerata u najglasovitijim svjetskim dvoranama, koncem studenoga gotovo je in cognito stigao u Zagreb. Pred publiku u dvoranu ”Lisinski” izišao je u trenutku kada se rasvjeta smanjila, odjeven u crni smoking i s notama pod rukom. Svirao je zvonko i svježe, a zahvaljujući karakterističnim produljenim tonovima njegova interpretacija Rahmanjinova daleko je nadmašila uobičajene. Pogorelić se na koncertu pokazao kao veliki interpret snažnog individualnog naboja, a za svoju je izvedbu dobio desetominutne ovacije.

Najviše nagrađivani kazališni tandem

Bobo Jelčić i Nataša Rajković postavili su na scenu ZKM-a komad “S druge strane” koji je postao najuspješniji kulturni izvozni proizvod - ostvarili su 24 gostovanja i dobili 11 nagrada. Ta pametna, topla i zabavna predstava, koja govori o životnim pričama četvero usamljenih ljudi, impresionirala je publiku i kritičare postavši najnagrađivanija i najgledanija predstava u Hrvatskoj. Bobo Jelčić je redatelj i predaje na zagrebačkoj kazališnoj akademiji, a Nataša Rajković je diplomirala filozofiju i komparativnu književnost, bavila se prevođenjem i pisanjem radijskih drama. Kazališnim radom bave se o 1993. godine kada su u Gavelli postavili tekst Bothe Straussa “Turistički vodič”. Od 1997. rade na svom vlastitom izrazu pa stvaraju svojevrsnu trilogiju “Promatranja” u varaždinskom kazalištu, zatim “Usporavanja” u Teatru &td i “Nesigurnu priču”, s kojom gostuju na brojnim međunarodnim festivalima i postaju tretirani kao jedan od najzanimljivijih kazališnih proizvoda nove Europe.

SPORT

Svjetska kraljica atletike

BLANKA VLAŠIĆ ove je godine 21 put pobijedila na svjetskim natjecanjimaBlanka Vlašić obilježila je prošlu godinu ne samo u očima hrvatske, već i svjetske sportske javnosti. Ona je tijekom ovogodišnje natjecateljske sezone pobijedila čak 21 put, 18 na otvorenom, te tri u dvorani. Na 20 natjecanja je završila s preskočena najmanje dva metra. Na 19 mitinga na otvorenom pobijedila je čak 18 puta, te jednom bila druga i to na prvoj stanici Zlatne lige u Oslu.
Više puta je pokušala oboriti svjetski rekord Bugarke Štefke Kostadinove (209 cm), a najbolji rezultat ove sezone ostvarila je na mitingu u Stockholmu gdje je preskočila 207 centimetara. Na Svjetskom prvenstvu u Osaki osvojila je zlatnu medalju s preskočenih 205 cm. Zbog svega toga Blanku Vlašić Europska atletska federacija proglasila je najboljom atletičarkom godine. Predsjednik Stipe Mesić također je odlikovao Blanku Vlašić. Dodijelio joj je Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara, među ostalim, za sve sportske uspjehe koje je postigla do osvajanja zlatne medalje na svjetskom prvenstvu u Osaki.
Blanka Vlašić rodila se 8. studenoga 1983. u Splitu. Tijekom 2003., sa 20 godina, tadašnja dvostruka svjetska juniorska prvakinja s preskočenih 201 cm postala je seniorska rekorderka Hrvatske u dvorani i na otvorenom. Godinu kasnije nastupila je na Olimpijskim igrama u Ateni. U 2005. napravila je prekretnicu u životu i karijeri operiravši štitnjaču. U siječnju 2006. preskočila je 200 cm na dvoranskom mitingu u Moskvi, a u veljači u Banskoj Bystrici postavila je apsolutni hrvatski rekord u skokovima u vis za žene, preskočivši 205 cm.

Nova zvijezda nogometa

Ivan Rakitić nogometni je reprezentativac Hrvatske koji je dospio u središte pozornosti zbog iznimnog talenta i odličnih igara u Njemačkoj, ali i zbog odluke da nastupa za Hrvatsku, a ne za Švicarsku, gdje je i naučio igrati nogomet. Zbog odluke da igra za hrvatsku reprezentaciju njegova obitelj doživjela je brojne pritiske i prijetnje u Švicarskoj, a otac mu zbog toga još uvijek nije dobio švicarsko državljanstvo.
Rakitić je jedna od nogometnih zvijezda čije se najbolje igre tek očekuju. Već je danas jedan od najboljih nogometaša njemačkog prvoligaša Schalkea 04. Prvi put zaigrao je u seniorskom nogometu 29. rujna 2005. na gostovanju svog tadašnjeg kluba Basel u Kupu UEFA protiv nogometnog kluba Široki Brijeg. Sljedeće sezone vrlo brzo postao je jedan od najboljih igrača kluba. Njegov je otac imao veliku želju da Ivan zaigra za Hrvatsku, dok su Švicarci željeli svoj uloženi novac u veliki talent vratiti kroz njegovo igranje u dresu Švicarske.

Netko sasvim drugačiji

Slaven Bilić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, zbog svojih rezultata, pristupa poslu i životu, postao je personifikacija jedne nove, samouvjerene i hrabre Hrvatske. Suprotno očekivanjima Bilić je bez problema proveo smjenu generacija u hrvatskom reprezentativnom nogometu, a od reprezentacije koju vodi očekuju se visoki dometi na sljedećem Europskom nogometnom prvenstvu. Bilić potječe iz obitelji intelektualaca, otac mu je bio dekan, a on je diplomirao pravo. Svira gitaru, voli Iron Maiden i AC/DC i ne želi govoriti o privatnom životu. Natprosječnu socijalnu inteligenciju dodatno je potvrdio i kada se u predizborno vrijeme, za razliku od brojnih sportaša, klonio politike.
Njegov uspjeh trebao bi biti i početak kraja isluženih nogometnih dužnosnika, koji više od desetljeća vode hrvatski klupski prvoligaški nogomet u propast. Kada je preuzimao nogometnu reprezentaciju vjerojatno je bio jedina osoba koja je imala vjere u Slavena Bilića. Danas se u njega kunu i njegovi najveći protivnici, a brojni bi inozemni klubovi unosno platili njegove usluge.