Objavljeno u Nacionalu br. 634, 2008-01-07

Autor: Vedrana Rudan

ZLOĆE I POVRĆE

Božićne Suzane

Luka je dan nakon Božića pozvonio na Željkina vrata, obrisao joj suzne obraze, poljubio je u kapke boje misnog vina i uručio dar, komad stakla u obliku velike suze. Devet mojih prijateljica dobilo je suzu od svojih oženjenih ljubavnika. Zlato, staklo, srebro, lava...

Skidam žarkocrveni grudnjak, sise mi se ruše niz vitko tijelo. Da je sve kako je nekoć bilo, ja bih ga zadržala na sebi dok bi me on drapao. Bijedne grudi Marlene Dietrich nikad nitko nije vidio. Ona je svoje kožice držala u košaricama od čelične žice obučene u svilu. Samo lukava ženka zna sakriti svoje mane, samo lukava ženka uvijek uza sebe ima mužjaka i vječnu sreću... Gledam ga. Primjećuje li da prvi put jasno vidi moju četvorku u njenoj punoj duljini? Ništa on ne vidi. Njegove su oči slijepe od postbožićne sreće. Želim vam ispričati priču o mojim prijateljicama. Okružena sam pretužnim ženama koje su i ovaj Božić provele buljeći u tihi mobitel. “Nazvat ću te iz kupaonice“, Luka je rekao Željki, “ne mogu se tek tako išuljati iz kuće“. Nije zvao.

Njegov petnaestogodišnji sin Luka junior Svetu je noć proveo u kupaonici perući majmunčiću glavu. Sestra maloga drkadžije, Sanjica, urlala je bijesno jer je planirala sa svoga tijela poskidati sve dlake i ući glatka u novu godinu. Siroti Luka senior pozvonio je dan nakon Božića na Željkina vrata, obrisao joj suzne obraze, poljubio je u kapke boje misnog vina i uručio poklon, komad stakla u obliku velike suze. Devet mojih prijateljica dobilo je suzu od svojih oženjenih ljubavnika. Zlato, staklo, srebro, lava... Mariji, borkinji za očuvanje čovjekove okoline, Zoki je poklonio suzu izrađenu od starog papira. Anu znate, drži prodavaonicu nakita u centru grada, skupa smo išle u školu, zato me Toni, moj najbolji prijatelj, poslao k njoj. “Stara“, rekao mi je, “kupi najveću suzu na koju naletiš, šta košta da košta, nemoj zelenu, ni žutu, ni u duginim bojama, ni blijedosivu, ostalo može, neka bude kao da je pala iz krokodilova oka.“ “Draga moja“, rekla mi je Ana, “nisi normalna, tražiti dan prije Božića suzu u mom dućanu jednako je kao na Božić tražiti kardinala u bordelu.

Nemoguća misija. Suze su simbol žalosti, svi oženjeni muškarci koji moraju na Božić biti doma, a svi oženjeni muškarci moraju na Božić biti doma, kupuju suze nesretnicama koje su na Božić same i mokre. Kupuješ suzu za Tonija?“ “Kako znaš“, rekla sam jer ne znam lagati. Otišla je u susjednu prostoriju, vratila se, kažiprstom i palcem držala je žarkocrvenu suzu veličine oraha. “Iz Venecije, murano.“ Ana je srce ušuškala u debelu zelenu tkaninu protkanu zlatom. “Zadnji vrisak, umatanje poklona u komad zavjese. Kupuješ sedamdeset i treću crvenu suzu, njima muškarci voljenim ženama poručuju, ti si krv moje krvi, ja te ljubim i krvavu suzu lijem jer nisam s najdražim bićem u Tihoj noći.“ Toniju sam krpu uručila na Badnjak u kafiću “Kod Ante“ a onda skočila do Nataše, ona mi je vjenčana kuma. Dočekala me u staroj pidžami posutoj zvijezdama repaticama. “Ne mogu više ovako, ona mu ne da rastavu, s njom je samo zbog djece, nikad neće biti samo moj.“ “Daj“, rekla sam, “starac ima pedeset godina, sve će manje biti ono što je bio, zamisli da svaki drugi vikend njegov klinac leži na tvom kauču i gleda pornofilmove a mala blajha brkove u tvojoj kupaonici. Dok bi ti klincu pržila krumpiriće, njegova bi sestra keksićima hranila svoju maltezericu Maribel koja bi nervozno pišala po stanu jer joj je svaka selidba stres. Koka“, rekla sam Nataši, “zašto Božić ne provedeš u Fužinama, Gorski kotar je zemlja lovaca i lovočuvara, sjeti se Lady Chatterley.

Tko je rekao da ljubavnice oženjenih muškaraca moraju rođenje Isusa slaviti tuleći?“ “Blago tebi“, rekla je Nataša, “kad imaš muža, nisi sam.“ Otišla sam doma. Ove smo godine kupili bor visok tri metra, došli su nam sin sa ženom i malom Kokom, kći s drugim mužem i malim Bibijem. Mali Bibi je sin prvog muža moje kćeri iz njegova drugog braka. Na kauču je ležala moja svekrva, pokazala nam je rez na butini, operirala je kuk. Moj je svekar u čast Isusova rođenja u ruci držao nove zube. Nije se javio zubarici nego direktno njenoj tehničarki, zato je umjesto osam tisuća kuna platio četiri tisuće i tristo kuna. Ocu moje djece na nogama su bile crvene papuče. On ima ono što većina muškaraca nema, snažno izraženu žensku stranu, uživa u gradnji jaslica. I ove je godine tridesetak ovčica paslo naš parket, negdje smo zametnuli Isusa pa je muž na slamicu bacio Pčelicu Maju, pokrio je preko glave pa je izgledala kao Isus, magarca koji je majušnome Isusu klima uređaj mala je Koka bacila kroz prozor a onda, od krpe u obliku Djeda Mraza koji preskače ogradu balkona i nosi punu vreću darova u naš topli dom, tražila da ode po njega. Jeli smo bijelu pitu po kojoj je poznata moja svekrva i bakalar po kojem je poznat jedan riječki hotel, ali to neka ostane među nama.

Plakala sam u muževoj radnoj sobi, kupaonica je bila zauzeta, u njoj je svekar pokušavao uvaliti nove zube u usta. Zaključala sam se i tiho zavijala. Nigdje komadića papira. Sjela sam za njegov stol, povukla ladicu, moj je muž alergičar, stalno šmrca, iz kartonske sam kutije izvukla maramicu a onda ugledala kutijicu. Pritisnula sam metalno dugme veličine glave pribadače. Poklopac je odskočio. Na crnom samtu suza boje krvi Isusove. Staklo? Rubin? Ruke su mi se tresle. Je li moguće? Može li se ikome danas vjerovati? A onda je mir ušao u moje tijelo. Pa nemir. Aleluja, aleluja! Plesala sam po sobi. Nikad više neću vidjeti svekrvino bedro. Nikad više neću čuti zvon plastike iz svekrovih usta ni po stanu skupljati papirnate maramice. I mali Bibi i mala Koka dovijeka će s djedom slaviti Božić. Zato ovoga časa pred Mikijem klepećem golim sisama i svoj postbožićni grudnjak bacam u ralje Djedu Mrazu koji preskače i ogradu Mikijeva balkona. U njegovu smo stanu, žena i dječica skijaju. Na stoliću suza veličine male rajčice. Purpurna. Češki kristal. Moja jedanaesta i moja posljednja postbožićna suza.

Vezane vijesti

Hrvatski glupani i glupače

Hrvatski glupani i glupače

Mi Hrvaaaaati smo dobar narod. Samo smo se nekoliko tjedana valjali ulicama i urlikali tražeći pravdu. Vlast, znajući s kim ima posla, rekla je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika