EKIPA ZA OBNOVU FLOTE Niko Bezmalinović, bivši veleposlanik a danas direktor Sardine, Miro Kučić, predsjednik Udruženja ribarstva pri HGK i savjetnik uprave Sardine, i Kristian Zanki, voditelj ribolova Sardine, ispred“Sardina I“ prvi je hrvatski moderni tunolovac izgrađen znanjem hrvatskih stručnjaka, konstruktora i brodograditelja u remontnom brodogradilištu RLE u Vranjicu pokraj Splita. Taj 40-metarski tunolovac, izgrađen za flotu tvornice za preradu ribe “Sardina“ iz Postira na Braču, prvi je u nizu od pet identičnih koji se grade u sklopu Nacionalnog programa za obnovu i razvoj hrvatske ribarske flote.

Sanaderova vlada uspjela je pokrenuti taj iznimno značajan projekt, čijim ostvarenjem proglašenje ZERP-a dobiva potpun smisao. Samo s modernom flotom Hrvatska može gospodariti otvorenim dijelom Jadranskog mora. “Sardina I“ bit će prvi hrvatski ribarski brod modernog doba koji će ravnopravno s talijanskim, španjolskim i francuskim ribarima loviti na Mediteranu. Za šest mjeseci u Vranjicu će biti gotova “Sardina II“. Prva dva tunolovca iz Nacionalnog programa značajna su investicija od 5,4 milijuna eura i bit će namijenjeni ulovu tune i plave ribe na Jadranu i drugdje na Mediteranu.

Diplomat Niko Bezmalinović je prije tri i pol godine, kad je prestao biti hrvatski veleposlanik u Bukureštu, postao predsjednik uprave “Sardine“.

EKIPA ZA OBNOVU FLOTE Niko Bezmalinović, bivši veleposlanik a danas direktor Sardine, Miro Kučić, predsjednik Udruženja ribarstva pri HGK i savjetnik uprave Sardine, i Kristian Zanki, voditelj ribolova Sardine, ispredPonosno ističe da “Sardina“ iz Postira sa “Sardinom I“ izlazi u ribolov na Mediteran. “Flota koju smo imali bila je isključivo za ribolov na Jadranu. Sve su to stari brodovi koju smo skupo održavali. Izgradnja prvih pet brodova nove flote velik je korak za budućnost i ‘Sardine’ i svih vlasnika brodova koji se grade u sklopu Nacionalnog programa za obnovu i razvoj hrvatskog ribarstva i hrvatske ribarske flote. Prvi brod, iako s nešto zakašnjenja, sada imamo. ‘Sardina I’ je predvodnik modernizacije hrvatske ribarske flote. Osim dva u Vranjicu, još tri tunolovca grade se u “Tehnomontu“ iz Pule. Uskoro će Vlada raspisati i novi natječaj. Država bi, osim u izgradnji brodova i ribarskih luka, trebala pomoći i u izgradnji tunela za smrzavanje ribe. Nakon rata svi veliki tuneli u Splitu, Metkoviću, Makarskoj, Korčuli i drugdje su zatvoreni. Ostao je samo po jedan, u Benkovcu, u lošem stanju, i u Rijeci. Bez toga dobar ulov nećemo imati gdje smrzavati, a bilo bi žalosno da se ulov baca u more“, ističe Bezmalinović, predsjednik uprave tvornice koja izvozi skoro 80 posto svog godišnjeg proizvoda vrijednog 15 milijuna eura.

NAJMODERNIJI hrvatski ribarski brod dug je 40 i širok 8,6 metaraMiro Kučić je predsjednik Udruženja ribarstva Hrvatske gospodarske komore, savjetnik u “Sardini“ i dugogodišnji direktor “Sardine“. Ponajbolji je poznavatelj stanja u hrvatskom ribarstvu pa se njegovi stavovi uvažavaju i u gospodarskim i u političkim krugovima. “Osnovni razlog zbog kojeg se izgrađuje ribarska flota jest gospodarenje vodama u ZERP-u. Sve je počelo od ZERP-a i zato Sanaderovoj vladi treba priznati da je pokrenula pravi razvojni program. Kako bismo mogli gospodariti otvorenim vodama Jadrana, odnosno u prostoru oko epikontinentalne crte, moramo se za to osposobiti. Sad je odnos 1:10 u broju brodova i 1:12 u ukupnom montiranom ribolovnom naporu u korist Italije. Ako Hrvatska nema modernu ribarsku flotu, tim dijelom mora nemoguće je gospodariti.

Zato se prema ovom Vladinu programu gradi 30 suvremenih ribarskih brodova. Prvih pet namijenjeno je ulovu tuna oko epikontinentalne crte. Ali gradi se i stanovit broj manjih 26-metarskih koćarica. Kao što je uzgoj tuna donio preporod ribarstvu kad je ono bilo pred krahom, i sada donosi 50 posto ukupnog prihoda hrvatskog ribarstva, i slatkovodnog i morskog, tako i gradnja flote donosii preporod hrvatskog morskog ribarstva. Ovo je treći put u mom životu da se okreće nova stranica stranica u ribarstvu“, ističe Kučić. Prvi put su se ribarske brodice gradile početkom 50-ih, kad je sagrađeno 110 drvenih ribarskih brodova. “Drugi put se ribarska flota obnavljala sredinom 60-ih, kad sam odlazio na studij ribarstva u Poljsku. Tada je u brodogradilištu ‘Greben’ iz Vele Luke sagrađeno još 20-ak brodova. Trebalo je opet više od 20 godina da se nešto pokrene. Naš ciklus gradnje brodova traje 20 godina, kao ciklus nestanka srdele svakih deset godina. Trebalo bi uspostaviti kontinuitet. Uništava nas nedostatak kontinuiteta, u svakom pogledu. Strategija razvoja Republike Hrvatske ima kratak naslov - more. To je zapravo jedino što imamo i s čim računamo u Europi. Jedan od načina da se dođe do brodova, novih ribarskih luka, veletržnica, 'hladnog lanca' od Savudrije do punte Oštro i male brodogradnje upravo je ZERP“, ističe Kučić. “Stvorena je lažna dvojba - ili ulazak Hrvatske u EU, ili ZERP. To je potpuno neutemeljeno.

DIZALICA ZA MREŽE prvi put je postavljena na jednom hrvatskom broduNe postoji ni jedan pravni akt koji Hrvatsku može spriječiti da proglasi ZERP. Stvari su otišle daleko, a riječ je o tome da je nužno uspostaviti odnos u kojem nitko neće biti oštećen: Republika Italija plaćat će Republici Hrvatskoj naknadu za koncesioniranje, odnosno ulov u dijelu mora od 23.000 kilometara, koliko je velika hrvatska strana ZERP-a. Ta naknada mora biti realna i iznositi 20-25 posto vrijednosti ribe koja se u tom dijelu mora ulovi. I to je pravi put. Italija kao osma ekonomska sila svijeta ne bi trebala imati problema s 15-20 milijuna eura godišnje naknade Hrvatskoj. ZERP je proglašen, odavno se već primjenjuje na sve zemlje svijeta, osim Slovenije i Italije. Zato su trilateralni pregovori bili pogreška. Nema što Hrvatska trilateralno pregovarati, nego samo s EU-om, čije su članice i Italija i Slovenija“, uvjeren je Kučić.

Kuhinja za 12 članova posade Sardine I Inženjer pomorskog prometa (smjer pomorsko-ribarske tehnologije) Kristian Zanki voditelj je ribolova u “Sardini“. On se brine o održavanju brodova, remontu, posadama, suglasnostima i dokumentima, a izgradnju prvog hrvatskog modernog tunolovca smatra velikom razvojnom prilikom: “Dosadašnji brodovi iz naše flote stari su prosječno 50-ak godina, ali su obnavljani. Svojedobno smo lovili tune sa šest manjih brodova. Ulov nas nije zadovoljavao, a održavanje je bilo skupo. Ograničili smo se na šest brodova i s obzirom na raspoložive posade. Na našim brodovima ukupno radi između 50 i 60 ljudi. ‘Sardina’ se potom preorijentirala na veće brodove, koje smo opremili elektronikom, opremom za pronalaženje ribe, ledom za očuvanje kvalitete. Gradili smo svoju malu flotu, a potom, evo, dočekali priliku da sagradimo pravi tunolovac. Na njemu 12 članova posade ima prostrane kabine, s grijanjem, hlađenjem, tušem. Sada ribari mogu nesmetano loviti i zimi i po lošem vremenu.“

“Sardina“ zadnjih godina lovi od 250 do 350 tona tune godišnje, prošle godine bilo je iznimno 400 tona. “Prema direktivama EU-a sad se ta kvota ulova smanjuje. Međunarodna organizacija za zaštitu tuna (ICCAD), na osnovi znanstvenih istraživanja, zahtijeva da se lov tuna u Mediteranu drastično smanji“, najavljuje Zanki. “Sa ‘Sardinom I’ hvatat ćemo onoliko tuna koliko prije s tri tunolovca. Smanjit ćemwo troškove održavanje brodova i posade, a ljudi će bolje zarađivati. Nakon smanjenja kvote ovaj brod lovit će oko 50 tona tuna godišnje, k tomu i plavu ribu, srdele i inćune. ‘Sardina I’ zajednički je projekt Ministarstva poljoprivrede i ribarstva, Ministarstva mora i Ministarstva gospodarstva. Svako od tih ministarstava sudjelovalo je s 10 posto u ukupnoj cijeni broda, a 10 posto je morao osigurati ribar. Ostalih 60 posto bilo je na kredit HBOR-a na 15 godina uz dvije godine počeka. Naši konkureti na Mediteranu, Talijani i Španjolci, s takvim brodovima love samo tunu. Mi smo u izgradnji i konstrukciji broda morali pomiriti dvije stvari, ulov tune i plave ribe, i zato je naš projekt jedinstven. Talijani nemaju ovakav brod. Pomirili smo kriterij brzine broda, važan za ulov tuna, jer je bitno tko će prije doći do jata, i kriterij ekonomičnosti, radi ulova plave ribe. Brod je tako opremljen da može loviti živu tunu, držati je i očuvati u mreži s vratima, čekati remorkere s transportnim kavezima u koje se prebacuje tuna.“

DIREKTOR ZA KORMILOM Niko Bezmalinović, direktor Sardine, na zapovjednom mostu broda Sardina I, koji je opremljen najmodernijim sonarnim uređajem za otkrivanje jata tuna Prvi tunolovac izgrađen je baš za “Sardinu“, jer je nakon natječaja i bodovanja tvornica ispunjavala najveći broj kriterija. “U projektu triju ministarstava gradi se pet ovakvih brodova. ‘Sardina’ je ušla s dva broda, Mladen Milaković, vlasnik ‘Drvenik tune’, s dva, i Mate Lukin, vlasnik ‘Kalija’ iz Zadra, s jednim. Dva broda grade se u RLE Vranjic, tri u brodogradilištu ‘Tehnomont’ u Puli. U ovom projektu sudjelovali su brojni hrvatski stručnjaci. Hrvatski inženjeri riješili su pogon i trup. Uz sebe smo imali Brodarski institut u Zagrebu, koji dosad nije imao veliko iskustvo u projektiranju i gradnji ribarskih brodova. Ovo je autentičan hrvatski proizvod, od ideje i projekta do izvedbe i stručnjaka. Naravno, dio opreme, koja se u nas ne proizvodi, poput sonara, je iz inozemstva. U izgradnji broda našle su interes i manje hrvatske tvrtke. Na izgradnji vinčeva, odnosno plivarićarskog vitla za izvlačenje mreže tunare i plivarice, radio je ‘Adria vinch’ iz Splita, bivši ‘Dalmastroj’“, objašnjava Zanki.

“Dizalice za mreže prvi su put postavljene na našem brodu, na temelju španjolskih, talijanskih i francuskih tehničkih iskustava“, veli Zanki. “Prije su postojali jarboli sa samaricama, ali sada svi upotrebljavaju dizalice radi lakše manipulacije.
Na veliku dizalicu se stavlja ‘puratić’, vitlo za mreže što ga je konstruirao Bračanin Mario Puratić. Ono jako olakšava izvlačenje teških mreža iz mora. Hidraulika izvlači mrežu, a ribari je slažu. Zapovjedni most opremljen je svim suvremenim uređajima, posebno onima za otkrivanje ribe. Tu je najnoviji Simradov sonar SP 93 za otkrivanje jata tuna, Simradov S-60 , potom i sonar za otkrivanje jata ptica.“ Svi se slažu da je ovaj brod početak revolucije u hrvatskom ribarstvu. “Sardina I“ lovit će i na Mediteranu. “Svake godine uspostavljaju se nova pravila. Lani se u Jadranu dopuštao ulov ribe od 8 kg i više, isključivo radi uzgoja. Nigdje se na Mediteranu ne smije ubijati riba ispod 30 kg težine“, upozorava Zanki.