Objavljeno u Nacionalu br. 634, 2008-01-07

Autor: Nina Ožegović

RUGLO UZ BANSKE DVORE

Uzaludni rat za obnovu kuće

DARKO DON MARKUŠIĆ (43), povratnik iz Australije, odvjetnik i potpredsjednik Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, već nekoliko godina pokušava dobiti dozvole za obnovu svoje devastirane kuće na Gornjem gradu u Zagrebu

DARKO DON MARKUŠIĆ (43)DARKO DON MARKUŠIĆ (43)'Nadam se da će se moj slučaj riješiti transparentno i legalnim putem, iako sam nakon zadnje odbijenice prvi put u 12 godina požalio što sam se vratio u Hrvatsku", kaže australski Hrvat Darko Donat Markušić (43), u Australiji poznat kao Don, odvjetnik i magistar pravnih znanosti, potpredsjednik Američke gospodarske komore u Hrvatskoj i član Upravnog odbora udruge Transparency International Hrvatska, koji nakon povratka iz Melbournea u Zagreb već godinama bezuspješno pokušava obnoviti derutnu kuću u povijesno zaštićenoj jezgri zagrebačkoga Gornjeg grada.

Markušić je prvo kupio stan na prvom katu i počeo se baviti prevođenjem. Zatim se htio proširiti i kupio je i prizemlje kuće, koje je bilo potpuno devastirano. Zatim je krenuo u obnovu kompletne kuće. Međutim, nakon brojnih dopisa, molbi i zavrzlama, te razgovora s mjerodavnim službama grada, pred njega su se ispriječile zasad nesavladive prepreke, unatoč tome što je bio spreman sam financirati obnovu: deponij za smeće i parkirališna mjesta Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH zbog kojih izvođač radova Ta-Grad do daljnjega ne može postaviti skelu i početi s obnovom fasade. Vrhunac birokracije ili bahatost politike?

"Poznanici i kolege su mi rekli da sam došao u mutne vode u kojima ne znam plivati", nastavio je Markušić. "Također, da sam trebao potegnuti veze i da bi moja kuća već bila obnovljena. Iako sam odrastao u Australiji, poznajem mnoge ljude na položajima i mogao sam im se obratiti za pomoć, ali ja sam odvjetnik i zalažem se za legalno rješavanje problema i podizanje pravnih standarda. Nisam i neću tražiti veze, ali neću se predati i inzistirat ću na legalnim metodama."


DEVASTIRANO I OPASNO Don Markušić je spreman u obnovu kuće uz koju svakodnevno prolaze domaći i strani političari uložiti vlastiti novac i poštivati sve konzervatorske propise, ali ne može prijeći birokratske preprekeDEVASTIRANO I OPASNO Don Markušić je spreman u obnovu kuće uz koju svakodnevno prolaze domaći i strani političari uložiti vlastiti novac i poštivati sve konzervatorske propise, ali ne može prijeći birokratske preprekeMarkušić se vratio u Hrvatsku prije 12 godina i ubrzo je na kredit kupio kuću na uglu Mletačke i Ulice Tituša Brezovačkog, tik do crkve Sv. Marka i zgrade Vlade RH, dakle, na prometnoj turističkoj trasi u blizini Galerije Mažuranić kojom svakodnevno, osobito ljeti, prolaze povorke turista. Kuća je upisana u Registar kulturnih dobara, ali od njezine nekadašnje ljepote nije ostalo apsolutno ništa. Ona je ruglo Gornjega grada, jedne od najzapuštenijih starih jezgri u Europi, koja se zadnjih godina pretvorila u golemo parkiralište za političare i Vladine birokrate. Nakon granatiranja Banskih dvora sredinom devedesetih još je više devastirana tako da je danas opasna za život prolaznika. S kuće otpada žbuka, padaju cigle s vijenca između vanjskog zida i krovišta, u prizemlju nema prozora, zidove nagriza vlaga, krov se urušava i prokišnjava, podovi su zemljani, riječju, prijeti joj propast i urušavanje.

"Bio sam presretan i ponosan što sam odmah nakon povratka u Hrvatsku uspio kupiti kuću, zapravo pola kuće, na Gornjem gradu, tik do Markove crkve", nastavio je Markušić dodavši da mnogi australski Hrvati ne znaju gdje je Zrinjevac, ali znaju gdje je Markova crkva, koja je za njih utjelovljenje hrvatstva i simbol Zagreba. "Kuća je bila u derutnom stanju, neki su se dijelovi doslovce raspadali, u prizemlju je sve bilo trulo, a krov je trebalo hitno sanirati jer je prijetila opasnost od urušavanja. Namjeravao sam je obnoviti u skladu s propisima Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode i tome sam se jako radovao. Nije mi padalo na pamet da ugradim PVC prozore, kako su učinili neki stanari Gornjega grada i time narušili povijesno zaštićenu staru jezgru. Odmah sam se obratio Gradskom zavodu i izložio im svoju namjeru, te počeo čistiti prostor kako bih pripremio teren za obnovu. Tada se pojavio djelatnik Zavoda koji me optužio da sam počeo adaptaciju prizemlja zgrade bez njihova dopuštenja i sazidao pregradni zid od cigli i spustio strop te tako narušio zaštićenu spomeničku cjelinu. Bio sam užasnut tom optužbom. To nije bila istina."

DON MARKUŠIĆ u prizemlju svoje devastirane kuće na Gornjem gradu, pokraj crkve Sv. Marka i zgrade Vlade RH, ispred spornog zida za koji tvrdi da ga nije izgradioDON MARKUŠIĆ u prizemlju svoje devastirane kuće na Gornjem gradu, pokraj crkve Sv. Marka i zgrade Vlade RH, ispred spornog zida za koji tvrdi da ga nije izgradioMarkušić tvrdi da je taj zid već postojao u prizemlju zgrade i da bi svaki stručnjak lako mogao utvrditi da je star najmanje deset godina, dakle, da ga je podigao bivši vlasnik kuće. Međutim, Gradski zavod očito nije želio utvrđivati činjenice, kaže, "nego me optužio za devastaciju koju nisam počinio te obustavio radove na obnovi, koje nisam ni započeo". Markušić se na tu odluku Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode žalio i Ministarstvu kulture te ministru Boži Biškupiću tražeći utvrđivanje činjenica. Međutim, ta je institucija automatski stala u obranu Gradskog zavoda ne pokazujući nikakvu namjeru da ispita realnu situaciju na terenu. U međuvremenu, obitelj i prijatelji iz Australije stalno su ga zapitkivali je li počela obnova kuće, a nakon njegovih neprekidnih niječnih odgovora čudili su se sporosti i kompliciranosti hrvatskog sustava.

Don Markušić rođen je u Zagrebu, no odrastao je i školovao se u Melbourneu. Njegova obitelj emigrirala je u Australiju kad je imao samo 15 mjeseci. U Melbourneu su rođeni njegovi brat i sestra, a on je kao najstariji sin morao dobro naučiti hrvatski jezik i steći solidno obrazovanje o hrvatskoj povijesti i kulturi. Markušić je kao dijete katkad čak ispaštao zbog tog drila, kaže. Primjerice, kad bi ga čuli kako tijekom vrelih, ljetnih praznika s bratićima razgovara na engleskom jeziku, zabranili bi mu kupanje u stričevu bazenu. Markušić je u Melbourneu diplomirao pravo i radio kao odvjetnik, a kasnije je položio pravosudni ispit u Engleskoj te u Hrvatskoj.

DON MARKUŠIĆ u prizemlju svoje devastirane kuće na Gornjem gradu, pokraj crkve Sv. Marka i zgrade Vlade RH, ispred spornog zida za koji tvrdi da ga nije izgradioDON MARKUŠIĆ u prizemlju svoje devastirane kuće na Gornjem gradu, pokraj crkve Sv. Marka i zgrade Vlade RH, ispred spornog zida za koji tvrdi da ga nije izgradioKad je u Hrvatskoj počeo rat, htio je pomoći, kaže, i olovkom, pa je upisao međunarodno pravo na poslijediplomskom studiju u Melbournu gdje je morao objašnjavati svojim engleskim profesorima kako u bivšoj Jugoslaviji ne bjesni građanski rat. Magistrirao je s temom o pravnim mogućnostima ulaganja u novu zemlju. Tada je spletom okolnosti upoznao zagrebačkog profesora matematike, akademika Josipa Pečarića, koji je poslao njegove stručne radove na zagrebački Pravni fakultet. Tu ih je pregledao profesor međunarodnog prava Božidar Bakotić te u pismu pohvalio njegove radove izrazivši zadovoljstvo što s druge strane svijeta postoji stručnjak koji utemeljeno piše o priznanju Hrvatske.

Kad se sredinom devedesetih odlučio na definitivan povratak u Hrvatsku, prvo je stigao u Beč gdje se javio odvjetničkoj tvrtki Lambert, Grohmann & Deissenberger, koja se bavila ulaganjima u istočnu Europu. No oni nisu bili zainteresirani za hrvatsko tržište argumentirajući svoje odbijanje ratom poharanom zemljom. Međutim, dali su mu otvorene ruke da u vlastitom aranžmanu ispita kakve su mogućnosti za ulaganje stranog kapitala na hrvatsko tržište. U Beču je živio dvije godine, no svaka dva, tri tjedna dolazio je u Zagreb kontaktirajući s profesorima Pravnog fakulteta i gospodarstvenicima pripremajući teren za veće pothvate. Tako je u Beču organizirao konferenciju o ulaganju u Hrvatsku na kojoj je sudjelovalo 116 velikih svjetskih tvrtki, među ostalima i Coca-Cola.

DON MARKUŠIĆ radi kao odvjetnik, a ujedno je potpredsjednik Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, i nada se pozitivnom rješenjuDON MARKUŠIĆ radi kao odvjetnik, a ujedno je potpredsjednik Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, i nada se pozitivnom rješenjuKad je konačno stigao u Zagreb, radio je kao sudski tumač, nastavnik pravnog engleskog jezika u Školi stranih jezika Inlingua i voditelj pravnog odjela u revizorskoj kući PricewaterhouseCoopers, jednoj od pet najvećih na svijetu. No oduvijek mu je bio san da otvori vlastiti ured.

U međuvremenu je 2005. Grad Zagreb raspisao natječaj za obnovu pročelja zgrada na Gornjem gradu, što se trebalo sufinancirati iz programa spomeničke rente. Markušić je odmah predao zahtjev za uvrštavanjem u taj program u kojem je zadovoljio, tvrdi, svim traženim uvjetima, od arhitektonskog projekta do izrade kompletnog troškovnika, ali je bio odbijen. Zatim se iduće godine ponovo javio na natječaj predavši kompletnu dokumentaciju i njegova kuća je uvrštena pod brojem 11 na listu prioriteta za obnovu. Tada je Markušić u ime svih suvlasnika potpisao s Gradom ugovor o obnovi pročelja, izradi novog krovišta i sanaciji vlage. Po tom ugovoru Grad Zagreb je trebao sudjelovati u obnovi njihove zgrade s 596.544 kune, a suvlasnici s 83.700 kuna, plus PDV. Novac je trebao biti doznačen u roku od 90 dana. Međutim, neki suvlasnici nisu uplatili svoj dio novca jer su pogrešno shvatili da će Grad financirati kompletnu obnovu zgrade. Zbog toga je sve zastalo.

U međuvremenu je dvaput provaljeno u prizemlje Markušićeva dijela kuće. Nakon očevida, policija mu je savjetovala da na prozore pribije daske čavlima kako bi onemogućio nove provale, što je on i učinio. Zatim mu je iz neke od gradskih institucija naređeno da makne daske s prozora jer narušavaju izgled zaštićene povijesne jezgre. Markušić je poslušno skinuo daske i zatražio od mjerodavnih gradskih institucija da se krene u obnovu samo njegove polovine kuće.

"Tada sam otkrio da je na uglu Ulice Tituša Brezovačkog i Demetrove također obnovljeno samo pola kuće i to mi je ulilo nadu", objasnio je Markušić, dodavši da je bio spreman učiniti sve što se od njega tražilo za uljepšavanje Gornjega grada. Odgovorni u Gradskom uredu za prostorno uređenje bili su mu spremni pomoći i nakon još nekoliko dopisa i zahtjeva, koji su nekoliko mjeseci kolali između različitih mjerodavnih institucija, konačno su mu odobrili zahtjev za obnovu njegova dijela kuće. Markušić je tada odmah uplatio svoj dio novca za obnovu, a ubrzo je raspisan natječaj za odabir izvođača radova.

Na natječaju je izabrana tvrtka Ta-Grad kao izvođač radova, a Markušić je izrazio spremnost da uplati još 251.661,60 kuna (s PDV-om) za sanaciju vlage u kući, što je, po njegovu mišljenju, veliki problem svih kuća na Gornjem grada, te za radove koji nisu pokriveni gradskim programom obnove, ali su nužni za nju. No radovi ni tada nisu počeli, a u međuvremenu je istekao i rok od 150 dana, naznačen za početak radova.

Tada mu je iz vrha Zavoda za zaštitu spomenika kulture poručeno da zatvori prozore u prizemlju jer "zgrada izgleda ružno i narušava spomeničku cjelinu Gornjeg grada". "Bio sam šokiran i iznenađen njihovim zahtjevom, jer umjesto da se krene u obnovu kuće, moram ponovo zabijati daske na okna, što sam već prije bio prisiljen napraviti", kaže Markušić. "Tada bi moja kuća nalikovala na kuće duhova s Divljeg zapada i još više narušavala spomeničku cjelinu Gornjega grada. Eto, opet sam ispao kriv jer moja kuća nagrđuje vizuru Gornjega grada, a nagrđuje ju zato što mi gradske i državne strukture onemogućuju kompletnu obnovu", zaključio je Markušić.

Iz debelog snopa različitih dopisa, koje je Markušić tijekom godina upućivao mjerodavnim gradskim službama, od Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode do Gradskog ureda za prostorno uređenje, proizlazi da obnova kuće Dona Markušića, koja je smještena na jednoj od najatraktivnijih gornjogradskih lokacija, odmah nasuprot Markove crkve i na frekventnom turističkom putu, neće početi još neko vrijeme. Bez obzira na to što se u prepisci mjerodavnih službi i institucija apeliralo na važnost obnove Markušićeve kuće koja je dio povijesne zaštićene jezgre. Ispostavilo se da građevinska tvrtka Ta-Grad ne smije postaviti skele uz njegovu kuću i početi obnovu fasade i krovišta jer bi tada Ured za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH ostao bez svojih parkirališnih mjesta, koja su smještena u Mletačkoj ulici, tik uz Markušićevu kuću. U svom obrazloženju taj je ured naveo kako ne može preseliti svoja parkirališna mjesta jer su Hrvatski sabor i Vlada RH zbog obnove desetak kuća na Gornjem gradu ostali bez 30-ak parkirališnih mjesta. Kad bi privremeno ukinuli ta parkirališna mjesta u Mletačkoj ulici, to bi dovelo u pitanje i obnovu fasade zgrade Vlade RH, koja se nalazi preko puta Markušićeve kuće. Tada bi trebali premjestiti deponij za smeće tvrtke Hedom, koji je smješten tik uz ulaz trenutačno neadaptiranog Markušićeva poslovnog prostora i potpuno blokira njegov prilaz. Zaključili su da bi radovi mogli početi jedino ako im Gradski ured za prostorno uređenje pronađe privremena parkirališna mjesta na drugome mjestu. Zatim je počela potraga za novim parkirališnim mjestima, no ona se nisu uspjela naći. U studenome prošle godine Markušić je dobio konačnu odbijenicu: radovi neće početi do daljnjega.

"Kad ni nakon nekoliko godina nisam uspio legalnim putem riješiti svoj slučaj i početi obnovu kuće na Gornjem gradu, bio sam toliko rezigniran da sam zatražio prijem kod premijera Ive Sanadera, svog prvog susjeda, jer sam mu htio skrenuti pozornost na to da pokraj moje potpuno derutne kuće svakodnevno prolaze i njegovi gosti, od domaćih političara do svjetskih državnika, što je u najmanju ruku neprilično za Zagreb i Hrvatsku. Ali bio je na službenom putu u inozemstvu tako da nisam uspio s njim razgovarati." Don Markušić se unatoč svemu i dalje nada pozitivnom rješenju.

Kontejner za smeće i parkirališna mjesta onemogućuju obnovu

Don Markušić već godinama uzaludno pokušava obnoviti devastiranu kuću, koja se nalazi na uglu Mletačke i Ulice Tituša Brezovačkog na Gornjem gradu gdje prolaze turisti i političari. U najgorem je stanju prizemlje zgrade - vlaga nagriza zidove, krov se urušava, podovi su zemljani, žbuka pada sa zidova, nema prozora. Prvo ga je Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode optužio da je neovlašteno izgradio zid i time narušio spomeničku cjelinu. On to opovrgava tvrdeći da svaki stručnjak može utvrditi da je zid izgrađen ranije. Kad je konačno trebala početi obnova fasade, ispostavilo se da tvrtka Ta-Grad ne može postaviti skele jer su ispred njegova ulaza postavljeni kontejneri za smeće i WC. Ispriječila su se i parkirališna mjesta Ureda za opće poslove Hrvatskog sabora i Vlade RH, koji ih ne žele maknuti.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika