Heritage Fundation: 'RH na dnu ljestvice'

Wall Street Journal i američka fondacija Heritage objavili su najnoviji indeks ekonomskih sloboda prema kojem je Hrvatska na 113. mjestu od 157 zemalja

Autori izvješća najlošije su ocijenili učinkovitost državnog aparata u Hrvatskoj kojem su dali ocjenu 'represivan'Američki konzervativni institut Heritage Foundation objavio je Indeks ekonomskih sloboda za 2008. godinu, godišnje istraživanje o stupnju ekonomske slobode u svijetu. Prema tom indeksu, hrvatsko gospodarstvo je 54,6 posto slobodno, rangirano je na 113. mjesto od ukupno 157 zemalja obuhvaćenih istraživanjem te je zbog toga ocijenjeno opisnom ocjenom “uglavnom neslobodno”. Riječ je o istraživanju koje već 14 godina objavljuju Wall Street Journal i Heritage Foundation, a koje je u Hrvatskoj predstavio riječki Adriatic institut za javni poredak. Heritage Foundation je konzervativni američki institut osnovan 1978. Njegov rad temelji se na promociji konzervativne javne politike koja se zasniva na načelima slobodnog poduzetništva. U Heritage Foundationu smatraju kako je što manja kontrola države nad gospodarstvom i tržištem ključ stvaranja ekonomski uspješne države. Upravo se na tim kriterijima temelji i njihovo istraživanje o ekonomskoj slobodi u svijetu. Njihova je ocjena da su reforme hrvatske vlade u protekloj godini u bitnoj mjeri usporene te da je Hrvatska bila potpuno neuspješna u provođenju reformi sudstva i birokratskog aparata te u borbi protiv korupcije. U kontekstu europskih zemalja, prema ocjeni Heritage Foundationa Hrvatska je na samom začelju, na 37. mjestu od 41 nacije. Iako je ovogodišnja ocjena za 0,7 posto viša od prošlogodišnje, ona je znatno ispod regionalnog europskog prosjeka. U usporedbi s ocjenom prošle godine, kada je Hrvatska bila na 109. mjestu od 157 zemalja, Hrvatska je na listi Heritage Foundationa pala na 113. mjesto u Indeksu za 2008. godinu. S obzirom na to da je Svjetska banka revidirala rezultate i rafinirala metodologiju za 2007., Hrvatska je u međuvremenu ocijenjena lošije u prošlogodišnjem istraživanju Heritage Foundationa, s padom na 123. mjesto od 157 zemalja. U usporedbi s revidiranim izvješćem, Hrvatska je dobila bolju ocjenu, a pala je u odnosu na izvornu prezentaciju prošle godine. U čak tri kategorije Heritage Foundation Hrvatsku je ocijenio kao “represivnu ekonomiju”, a to su veličina države, vlasnička prava i sloboda od korupcije. Situacija je još gora ako se zna da su još dvije kategorije, a to su sloboda ulaganja i radna sloboda, na samoj granici da budu ocijenjene kao represivne.

Nataša Srdoč i Joel Anand Samy, osnivači Adriatic instituta za javni poredak, smatraju kako Indeks Heritage Foundationa pokazuje da je preveliki državni aparat najznačajnija slabost Hrvatske. “Riječ je uistinu o velikom problemu zato što se odražava i u drugim područjima. On otežava regulaciju poslovanja, radne snage, pa čak i prava na vlasništvo. On stvara i plodno tlo za korupciju. Što je veći državni aparat, veća je i mogućnost korupcije. No najveću zabrinutost izaziva činjenica da u Hrvatskoj trenutačno vlada trend povećanja birokratskog sustava, što je upravo suprotno od onoga što preporučuju sve relevantne svjetske financijske institucije i što rade ostale zemlje u regiji. To je loše”, misli Joel Anand Samy. Također, Hrvatskoj se u Indeksu zamjera i visoka državna potrošnja, koja je u prošloj godini dosegla 49 posto BDP-a te tako značajno pridonijela povećanju ukupnog duga države.

ISTRAŽIVANJE EKONOMSKIH SLOBODA u svijetu američki list Wall Street Journal i konzervativna fondacija Heritage provode već 14 godina a u Hrvatskoj prezentira institut Adriatic iz RijekeNataša Srdoč objašnjava kako su brojna ekonomska istraživanja pokazala da visoki državni rashodi izravno utječu na smanjenje realnoga gospodarskog rasta. Zbog toga je u tom poglavlju Indeksa Hrvatska ocijenjena kao “represivna”, što je i najniža moguća opisna ocjena. Drugu najnižu ocjenu, tek 30 posto, Heritage Foundation je Hrvatskoj dodijelio u poglavlju vlasničkih prava. Tu se prije svega govori o lošem stanju u pravosudnom sustavu. Nataša Srdoč smatra kako se radi o sustavu koji je iznimno neefikasan, što dokazuje golem broj neriješenih predmeta koji se generira iz godine u godinu. Također, sudstvo se nalazi visoko na listi percepcije korupcije. “Hrvatsko pravosuđe je, po ocjeni mnogih, sklono korupciji, političkom upletanju i neefikasnoj birokraciji. Poslovni sporovi ostaju neriješeni godinama, a to usporava gospodarstvo i odbija strane investitore. Razvoj gospodarstva mora se temeljiti na vladavini zakona, jer jedino tako svi imaju jednak tretman. Hrvatska mora ustrojiti efikasnu pravnu državu. Vlada se obvezala provesti reformu sudstva, ali tu treba mnogo toga učiniti”, rekla je Nataša Srdoč.

Treća kategorija u kojoj je Hrvatska u ovogodišnjem istraživanju ocijenjena kao “represivna” je sloboda od korupcije, tek 34 posto. Riječ je o specifičnom problemu jer, kako kaže Nataša Srdoč, na stvaranje korupcije utječu i slabosti u drugim sektorima, poput prevelikog birokratskog aparata i lošeg sudstva. Istraživači su se vodili rezultatima Indeksa percepcije korupcije za 2006. Transparency Internationala po kojem je Hrvatska zauzela 69. mjesto od ukupno 163 zemlje. Kao glavni izvori korupcije navedeni su sustavi pravosuđa, zdravstva i javne administracije te političke stranke.

Tek nešto višu ocjenu Heritage Foundation Hrvatskoj je dao u segmentima slobode ulaganja, koja je ocijenjena s 50 posto, te radne slobode, koja je ocijenjena s 50,5 posto. S obzirom na to da svaki rezultat ispod 50 posto dobiva opisnu ocjenu “represivan”, Hrvatskoj prijeti opasnost da već sljedeće godine bude na još nižem mjestu. To se osobito odnosi na slobodu ulaganja gdje je kao poseban problem istaknuta spora privatizacija, odnosno neslužbena državna ograničenja pri stranim investicijama. Autori istraživanja smatraju kako se u privatizaciji često donose politizirane odluke koje se ne temelje na ispravnoj ekonomskoj procjeni, nego se donose na temelju osobne i političke lojalnosti. To omogućava složena birokracija i neefikasan pravni sustav. “Činjenica je da većina tvrtki koje su preostale u državnom vlasništvu ne posluje dobro. Isto tako, činjenica je i da većina tvrtki koje su privatizirane na kvalitetan, ekonomski opravdan način, danas posluju dobro. To je ključ i za ostatak državnog portfelja. Jednostavno rečeno, nije posao države da se bavi biznisom. Njezin je posao da poduzetnicima osigura optimalne uvjete za bavljenje biznisom i na to bi se trebala koncentirati. Uostalom, te tvrtke nisu vlasništvo države, nego poreznih obveznika. Zašto bi oni željeli svoju imovinu povjeriti na upravljanje nekome tko je neefikasan i korumpiran, što država u velikoj mjeri i jest”, smatra Joel Anand Samy.

U IZVJEŠĆU FONDACIJE HERITAGE najviše se kritiziraju područja za koja su zaduženi ministri Ana Lovrin i Ivan Šuker; pravosuđe je korumpirano a porezi previsokiŠto se tiče radne slobode, Hrvatskoj se zamjera nefleksibilnost hrvatskog tržišta rada. Nataša Srdoč smatra kako je Zakon o radu prekrut. Kaže da je zapošljavanje i otpuštanje radnika preskupo, pogotovo zbog visokih doprinosa, ali i obveze ponovne obuke zaposlenih prije otpuštanja. Po njezinu mišljenju to sprečava zapošljavanje i rast produktivnosti, jer stvara dodatni rizik za tvrtke koje žele širiti kapacitete. Posljedica toga je i veliki trend zapošljavanja putem ugovora na određeno vrijeme. Liberalizacijom tržišta rada ti bi problemi bili riješeni, kaže Nataša Srdoč.

Relativno loše u Indeksu je ocijenjena i sloboda poslovanja u Hrvatskoj. Za ocjenu od 58,1 posto zaslužna je netransparentna zakonska regulativa, kao i činjenica da su za dobivanje poslovne licence potrebne 22 procedure i 255 dana, što je značajno više od svjetskog prosjeka. Rok za osnivanje poduzeća u proteklih je nekoliko godina smanjen, tako da sada iznosi 40 dana, nešto manje od svjetskog prosjeka. Za taj napredak dijelom je zaslužan i Vladin projekt Hitro.hr, koji je ocijenjen kao dobar.

Zanimljivo je da u obrazloženju ocjene financijske slobode u Hrvatskoj Nataša Srdoč tvrdi kako je suprotno mišljenju mnogih hrvatskih ekonomista privatizacija bankarskog sustava u devedesetima bila dobra stvar. “Privatizacija i poboljšanja regulative značajno su pridonijeli obnavljanju povjerenja u bankarski sektor, koji je bio potresen nizom propusta u 1998. To što mnogi danas tvrde da su strane banke krive za loše stanje hrvatske ekonomije, jer ne žele kreditirati razvoj, nije istina. Glavni kriterij banaka za plasiranje uloga, uz profit, jest sigurnost uloga. S obzirom na situaciju nepoštivanja vlasničkih prava, nepouzdano sudstvo, neizvjesnost ekonomskih reformi, neizvjesnost poslovnog okruženja, te ovisnost o državnim plaćanjima u pojedinim sektorima gospodarstva, bankama se mnogo više isplati ulagati u područja gdje mogu osigurati naplatu kredita, što u Hrvatskoj predstavlja uglavnom potrošnju. Upravo je na državi da to promijeni. Uostalom, hrvatska država je krivac što je sve manje kredita na domaćem tržištu. I hrvatska vlada će vam reći da se udio državnog duga u ukupnom vanjskom dugu smanjio, međutim država nije smanjila dug nego je samo promijenila vjerovnika. Dug je prebacila s vanjskog na unutarnji i tako su istisnuti potencijalni privatni dužnici koji žele investirati. Međutim, privatni investitori se okreću inozemnim izvorima financiranja, te povećavaju inozemni dug”, smatra Nataša Srdoč. Hrvatski financijski sustav Heritage Foundation je ocijenio kao stabilan i konkurentan, a tek mu se zamjera činjenica da je Croatia osiguranje i dalje u vlasništvu države.

Sloboda trgovine ocijenjena je ocjenom 87,6 posto, što je i najbolja ocjena koju je Hrvatska dobila u ovogodišnjem istraživanju. U obrazloženju ocjene se ističe kako je riječ o najslobodnijem dijelu hrvatskoga gospodarstva, a kao jedina zamjerka navode se ograničenja na uvezene poljoprivredne proizvode i činjenica da carinska administracija može biti neučinkovita i sklona korupciji te tako povećati trošak trgovine.

Inače, Hrvatska bi najvišu ocjenu dobila na području monetarne slobode, no autori istraživanja su je umanjili za deset posto zbog mogućnosti da država utječe na cijene nekih proizvoda na tržištu. Tako sada ta ocjena iznosi 78,8 posto. Nataša Srdoč smatra kako je iz perspektive ekonomske slobode neprihvatljivo da promjene cijene 30-ak proizvoda mora odobriti Ministarstvo gospodarstva. Također, kaže Nataša Srdoč, loša je praksa da država pokušava utjecati na cijene nekih proizvoda putem poduzeća u državnom vlasništvu. Vrlo je zanimljiva i ocjena fiskalne slobode. Ona iznosi 68,8 posto, što je u kontekstu ostalih hrvatskih ocjena dosta velika brojka. Ipak, važno je napomenuti da je Hrvatska po fiskalnoj slobodi posljednja među tranzicijskim zemljama. Prema obrazloženju Heritage Foundationa, razlog tome je iznimno visoka porezna stopa, 45 posto na dohodak i 20 posto na dobit. Također, hrvatski porezni sustav je ocijenjen kao prekompliciran, a udio poreznog prihoda od dohotka, dobiti i PDV-a u postotku BDP-a, koji iznosi 26,4 posto, kao previsok. Rješenje koje predlaže Nataša Srdoč je uvođenje flat tax porezne rate, što je već učinilo 14 tranzicijskih zemalja. Riječ je o jedinstvenoj stopi poreza na dohodak, za koju Nataša Srdoč tvrdi da za razliku od postojećeg poreznog sustava potiče gospodarski rast.

“Trenutačna progresivna stopa kakvu imamo ne potiče razvoj, dapače ljude odvraća od ulaganja. Jer nema smisla da netko više radi i ulaže, a da onda mora i više na to plaćati. Iako se smatra da se progresivnom stopom poreza postiže jednakost, jer bogati plaćaju više, to nije istina. Naime, cijeli sustav olakšica i podzakonskih akata omogućava pojedincima da pronađu rupe u zakonu i izbjegnu plaćanje. Osim toga, to otvara mogućnost korupcije. Kod flat taxa toga nema, svi plaćaju isto i nema mogućnosti za manipulacije.”

Zemlje s najvećim ekonomskim slobodama

1. Hong Kong
2. Singapur
3. Irska
4. Australija
5. Sjedinjene Američke Države
6. Novi Zeland
7. Kanada
8. Čile
9. Švicarska
10. Velika Britanija
...
113. HRVATSKA

Zemlje s najmanjim ekonomskim slobodama

148. Venezuela
149. Bangladeš
150. Bjelorusija
151. Iran
152. Turkmenistan
153. Burma
154. Libija
155. Zimbabve
156. Kuba
157. Sjeverna Koreja

POSLOVANJE - UGLAVNOM NESLOBODNO

Ukupna sloboda započinjanja, djelovanja i zatvaranja poduzeća ograničena je hrvatskim nacionalnim regulatornim okruženjem. Za osnivanje poduzeća potrebno je 40 dana, u usporedbi sa svjetskim prosjekom od 43 dana. Za dobivanje poslovne licence treba više od svjetskog prosjeka koji je 19 procedura i 234 dana. Opterećujuća i netransparentna administrativna regulativa, posebno na lokalnoj razini, i dalje je izazov poduzetnicima. Zatvaranje poduzeća je relativno jednostavno.

TRGOVINA - SLOBODNA

Hrvatska prosječna carinska stopa bila je 1,2 posto u 2005. godini. Ciljana ograničenja na uvezene poljoprivredne proizvode, striktno testiranje i zahtjevi za certifikacijom za pojedine uvoze, te carinska administracija koja može biti neučinkovita i sklona korupciji povećavaju trošak trgovine. Dodatnih 10 posto je odbijeno od ocjene hrvatske trgovinske slobode, uzimajući u obzir ove necarinske barijere.

FISKALNA SLOBODA - UMJERENA

Hrvatska ima visoku stopu poreza na dohodak, ali nisku stopu poreza na dobit. Najviša stopa poreza na dohodak je 45 posto, a poreza na dobit 20 posto. Vlada isto tako nameće porez na dodanu vrijednost (PDV). U posljednjoj godini, udio poreznog prihoda (od navedenih prihoda) u postotku BDP-a bio je 26,4 posto.

VELIČINA DRŽAVE - REPRESIVNA

Ukupni državni rashodi u Hrvatskoj, uključujući državnu potrošnju i transferna plaćanja, vrlo su visoki. U zadnjoj godini, državna potrošnja dostigla je 49 posto BDP-a. Državna potrošnja, državne plaće i državne potpore značajno su pridonijele povećanju ukupnog duga koji je narastao iznad 80 posto BDP-a posljednjih godina. Privatizacija sporo napreduje.

MONETARNA SLOBODA - UGLAVNOM SLOBODNA

Inflacija je umjerena, u prosjeku 3,1 posto između 2004. i 2006. godine. Relativno nestabilne cijene najvećim dijelom objašnjavaju ocjenu monetarne slobode. Mnoge potpore cijenama i subvencije su ukinute, ali promjene cijena na nekih 30 proizvoda, uključujući mlijeko i kruh, moraju biti predane na odobrenje Ministarstvu gospodarstva. Vlada također može utjecati na cijene kroz poduzeća u državnom vlasništvu. Dodatnih 10 posto odbijeno je od ocjene hrvatske monetarne slobode uzimajući u obzir mjere koje iskrivljuju domaće cijene.

ULAGANJA - UGLAVNOM NESLOBODNA

Stranci mogu ulagati u sve sektore gospodarstva, ali zbog složene birokracije, sporog i netransparentnog pravnog sustava, te potpora državnim poduzećima, osobna i politička lojalnost mogu nadvladati ekonomsku vrijednost u pokretanju investicije. Rezidentima i nerezidentima je dopušteno držanje deviznih računa, ali postoje brojna ograničenja, i državno odobrenje se zahtijeva u pojedinim slučajevima. Privatizacijski fond ima vlasništvo u 1012 tvrtki, koje se sporo prodaju. Neke kapitalne transakcije, kao što je ulazak portfolio investicija, predmet su državnih ograničenja.

FINANCIJE - UMJERENO SLOBODNE

Financijski sustav je stabilan i konkurentan. U 2006. postojale su 34 komercijalne banke i 5 štedionica. Dvije komercijalne banke u stranom većinskom vlasništvu kontroliraju gotovo polovinu bankovne imovine; strane banke posjeduju više od 90 posto imovine bankarskog sustava. Novousvojena financijska regulativa je usklađena s europskim standardima. Mali sektor osiguranja je jako konkurentan, ali Croatia osiguranje, koje je u djelomičnom vlasništvu države, obuhvaća 47 posto imovine. Burza je rapidno rasla i tržište dionica je otvoreno stranim investitorima.

VLASNIČKA PRAVA - REPRESIVNA

Promatrači vide pravni sustav kao najviše pogođen korupcijom. Sudski sustav je nezgrapan i neefikasan, a dugi zaostaci neriješenih predmeta uzrok su što poslovni sporovi ostaju neriješeni godinama. Pojedini ulagači zahtijevaju da se ugovorna arbitraža obavi izvan Hrvatske. Vlada se obvezala na reformu sudstva, ali mnogo toga još treba napraviti. Hrvatska ima zakonodavstvo zaštite intelektualnih vlasničkih prava, ali ne uspijeva potpuno zaštititi intelektualna vlasnička prava.

SLOBODA OD KORUPCIJE - REPRESIVNA

Percepcija korupcije je značajna. Hrvatska zauzima 69. mjesto od ukupno 163 zemlje u Indeksu percepcije korupcije za 2006. godinu Transparency Internationala. Vlada je započela proces kako bi temeljito pretražila glavne izvore korupcije: sudski sustav, sustav zdravstva, lokalne samouprave, financiranje političkih stranaka, javnu administraciju i ekonomske agencije.

RADNA SLOBODA - UGLAVNOM NESLOBODNA

Hrvatsko tržište rada ostaje nefleksibilno zbog opterećujuće zakonske regulative zapošljavanja koja priječi zapošljavanje i rast produktivnosti. Trošak zapošljavanja radnika u dijelu koji ne obuhvaća plaću je visok, i otpuštanje viška radnika je relativno skupo. Radno zakonodavstvo nameće ponovnu obuku ili premještaj prije otpuštanja radnika. Trošak otpuštanja radnika stvara averziju prema riziku za tvrtke koje bi inače zaposlile veći broj radnika i rasle.

Nataša Srdoč: 'Visoki porezi Hrvatima nanose štetu i treba ih mijenjati'

Nataša Srdoč i Joel Anand Samy, osnivači Adriatic instituta za javni poredak, koji je u strateškom partnerstvu s fondacijom Heritage, kažu da je preveliki državni aparat najznačajnija slabost HrvatskeNataša Srdoč diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci 1992. U idućih desetak godina radila je u nekoliko renomiranih domaćih i stranih banaka. U međuvremenu je završila MBA studij a 2004. sa suprugom Joelom Anandom Samyjem u Rijeci je osnovala Adriatic institut za javni poredak. Riječ je o neovisnom institutu koji predstavlja liberalne ekonomske ideje u Hrvatskoj. Institut je dio mreže od 350 nezavisnih think-tankova diljem svijeta, a u strateškom je partnerstvu s Heritage Foundationom, s čijim stručnjacima Nataša Srdoč razmjenjuje znanja i iskustva.

NACIONAL: Kako Hrvatska može poboljšati svoj rejting na ljestvici ekonomskih sloboda?
- Prvo se treba riješiti korupcije. Usporedno s tim nužno je provesti reformu pravosuđa koja će omogućiti nezavisnost sudstvu i zaštitu vlasničkih prava. Od ekonomskih mjera potrebno je srezati državne rashode. Privatizaciju treba dovršiti što prije, ali bitno je da se ona provede transparentno i pošteno, zbog čega su bitne reforme pravosuđa koje sam spomenula. S tim sredstvima se može smanjiti vanjski dug. Treba detaljno reformirati porezni, zdravstveni i mirovinski sustav. Potpuno je neprihvatljivo da mirovinski fondovi imaju zakonsku obvezu da 50 posto portfelja ulože u državne obveznice. U smislu porezne reforme smatram da treba uvesti jedinstvenu stopu poreza na dohodak.

NACIONAL: Ne bi li uvođenje takvog poreza izazvalo gubitke za državni proračun?
- Prema našim projekcijama Hrvatska je već 2006. mogla uvesti flat tax, i to se uopće ne bi negativno odrazilo na količinu poreznih prihoda. Istovremeno bi zbog niskih poreza porasla konkurentnost, a i Hrvatska bi postala mnogo atraktivnija stranim ulagačima. Estonija je to učinila još 1994., a danas imaju gospodarski rast od 12 posto. Danas 14 tranzicijskih zemalja ima flat tax. Trenutačno se u regiji vodi svojevrsni porezni rat jer mnoge zemlje razmišljaju o tome da potpuno ukinu porez za pravne osobe. Naravno, dobar dio toga se radi kako bi se privukle strane investicije. Stranim investitorima je to vrlo važno, jer što je manji porez, oni ostvaruju veći profit. U međuvremenu hrvatska vlada i ne razmišlja o smanjenju poreza koji je najviši od svih zemalja u regiji.

NACIONAL: Hrvatska je najlošiju ocjenu dobila u poglavlju koje se bavi veličinom državnog aparata. Kako to popraviti?
- Potrebno je reformirati državnu upravu. Dobar dio poslova koje danas obavlja država može biti prepušten privatnom sektoru. U Hrvatskoj se često spominje decentralizacija. U teoriji je smisao decentralizacije da se dio ovlasti s državne razine prepusti lokalnoj samoupravi kako bi se smanjio državni aparat. To je korisna ideja, samo što se u Hrvatskoj događa upravo suprotno. Navodna decentralizacija se kod nas provodi tako da se radi nje otvaraju državne agencije i uredi, pa čak i ministarstva. Tako se događa kontraefekt a sve to na kraju plaćaju porezni obveznici.

NACIONAL: Spomenuli ste žurnu privatizaciju ostatka državne imovine. U javnosti postoji velika skepsa prema takvoj ideji.
- Govorim o transparentnoj privatizaciji, a ona podrazumijeva nekoliko uvjeta. Kao prvo, potpuno je neprihvatljivo da neki privatizacijski ugovor bude tajan. Svi ugovori moraju biti javni i dostupni svima. Građani moraju imati pravo znati što se dogodilo s njihovom imovinom. Drugo što treba naglasiti, a važno je u kontekstu privatizacije u Hrvatskoj jest to da je model javnog privatnog partnerstva dobar jedino kada se radi o specifičnim djelatnostima koje se ne mogu obavljati na potpuno profitabilan način. Riječ je o sektorima kao što je zdravstvo ili zatvorski sustav. Radi se o tome da država smanjuje svoje troškove u suradnji s privatnim sektorom. No taj se model ne može primjenjivati na bilo kakav komercijalni posao. Jednostavno rečeno, javno privatno partnerstvo je siguran recept za korupciju ako ga se primjenjuje na poslovima vezanima za nekretnine, turizam ili bilo koju komercijalnu djelatnost.

NACIONAL: Kako ocjenjujete gospodarske programe koje su političke stranke predstavile uoči nedavnih izbora?
- Nisam optimistična kada je riječ o idućem razdoblju. U kampanji se samo pričalo o tome koliko će dobiti koja interesna skupina. Nažalost, nisam primijetila da netko posjeduje viziju i strategiju razvoja. Sasvim je nejasno što je krajnji cilj u ekonomskoj politici nove vlade. Nažalost to je problem koji u Hrvatskoj postoji već dugo, a to je da država ne obavlja svoju ulogu, svoje legitimne funkcije. Ona bi se trebala brinuti za fizički integritet i imovinu građana, te osigurati jednake uvjete za sve. To se čini pomoću državnih aparata kao što su policija, pravosuđe, zdravstvo, školstvo i vojska. Država se treba pobrinuti da svi građani imaju pristup zdravstvu i školstvu, te ciljanim potporama omogućiti financijsku pomoć socijalno ugroženim pojedincima. Tu prestaje uloga države. Ti sustavi u Hrvatskoj ne funkcioniraju, iako se financiraju iz poreza, koji su u Hrvatskoj najviši među državama jugoistočne Europe. To znači da država iznimno neefikasno troši novac poreznih obveznika. Dakle, visoke porezne stope Hrvatima samo nanose štetu i zato bi ih trebalo mijenjati.

NACIONAL: Kako bi trebala izgledati Vladina strategija razvoja?
- Aktualna vladajuća garnitura mora na trenutak zastati i zapitati se je li joj cilj stvoriti slobodnu, efikasnu i transparentnu vladu ili ne. Taj bi cilj morao biti i dugoročan, ne samo u sljedeće četiri godine. Ključno pitanje nije kako će Hrvatska izgledati 2011. nego 2025. godine. Treba shvatiti što mi možemo učiniti danas, a što će pozitivno utjecati na sljedeću generaciju. Razvoj države nije sprint nego maraton. U tom kontekstu Hrvatska nema strategiju, ali ni ljude koji bi je ostvarili. Ako pogledamo primjer tranzicijskih država koje su doživjele jak gospodarski rast, kao što su Estonija i Slovačka, vidjet ćemo da su ekonomske reforme provodili timovi stručnjaka koji su odluke donosili na temelju ekonomskog znanja, a ne na temelju političkih interesa.

NACIONAL: Što mislite o namjeri nove vlade da subvencionira poljoprivredu sa 6 milijardi kuna godišnje?
- Mi smo nedavno napravili simulaciju vezanu za državne potpore brodogradnji i poljoprivredi. Potpore brodogradnji u biti znače da siromašni građani Hrvatske stimuliraju bogate brodovlasnike da svoje brodove grade u našim brodogradilištima. Naravno, ispod cijene, jer ostatak cijene plaćamo mi. Država očito loše upravlja brodogradilištima, pa je logično rješenje da ih privatizira. Mi smo izračunali da bi ukidanjem potpora brodogadnji PDV mogao biti smanjen za dva posto. Ista je stvar s ovih HSS-ovih 6 milijardi kuna subvencija poljoprivredi. U mnogim se državama, poput Novog Zelanda i Estonije, pokazalo da poljoprivreda može funkcionirati bez subvencija. Kada su ostali bez subvencija, tamošnji su poljoprivrednici postali inovativniji i produktivniji kako bi opstali na tržištu. Dok god država dijeli subvencije, perpetuira se ovisnost o državnim sredstvima. Kad bi se ukinule potpore za poljoprivredu i brodogradnju, PDV bi se mogao smanjiti na 15 posto.